Novi krak tajnih isplata prema Sanaderu: novac nije išao samo preko Ježića, već i preko slovenskog poduzetnika albanskih korijena Hetema Ramadanija kojeg u Švicarskoj istražuju zbog teškog pranja novca, a on je pobjegao u Dubai

Za potrebe krivične istrage koja se vodi u Švicarskoj, MPC (Ministère public de la Confédération, švicarsko savezno tužiteljstvo, op.a.) moli hrvatske vlasti za obavijest o sadašnjem stanju kaznenog progona u Hrvatskoj protiv Ive Sanadera u vezi s tvrtkom Ina, posebno glede veza s tvrtkom Hangarn Oil Products Trading ltd, Salbatring International d.o.o. i Hetemom Ramadanijem. Osim toga, MPC želi da dođe do susreta s hrvatskim vlastima u svrhu trijaže dokumentacije koja se nalazi u njihovim rukama”, stoji to u dokumentu koje je švicarsko savezno tužiteljstvo uputilo hrvatskom Ministarstvu pravosuđa još lani. Taj dosad nepoznati dokument, čiji sadržaj Nacional ekskluzivno objavljuje, otkriva da švicarska istraga o teškom pranju novca koju švicarsko savezno tužiteljstvo vodi od srpnja 2013. povezuje bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera i mađarsku tvrtku s Cipra Hangarn Oil. Preko te tvrtke išle su transakcije prema Robertu Ježiću, a Ježić tvrdi da se zapravo radilo o mitu za Sanadera. Hangarn Oil bio je povezan s Jozsefom Laszlom Tothom, glavnim savjetnikom Zsolta Hernádija od 2002. do 2010. i bivšim glavnim direktorom tvrtke Mol Trade Mineral Impex, preko koje su se kupovali derivati za Inu.

No ta švicarska istraga ne bavi se isplatama koje su preko Hangarn Oila za Sanadera bile uplaćivane na račun Ježićevih tvrtki, već otkriva kako se u Švicarskoj sumnja da je postojao i drugi kanal isplata prema Sanaderu, i to preko tvrtki u vlasništvu slovenskog poduzetnika albanskog podrijetla Hetema Ramadanija koje su također poslovale s Hangarn Oilom.

Švicarsko savezno tužiteljstvo na čelu sa saveznom tužiteljicom Graziellom de Falco Haldemann od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske traži međunarodnu pravnu pomoć kako bi zapravo razotkrili veze između Sanadera i Ramadanija čija je tvrtka Salbatring International ostvarivala enormne milijunske poslove s Inom upravo u vrijeme predaje upravljačkih prava nad Inom mađarskom MOL-u. Štoviše, sumnja se da je dio mita od 10 milijuna eura koji je Hernádi u ime MOL-a, prema optužnici hrvatskog USKOK-a, isplatio Sanaderu zapravo isplaćen preko tvrtke Salbatring odnosno Saltel Communications, druge tvrtke u vlasništvu Hetema Ramadanija koja je pak imala poslovni odnos i primala uplate i od tvrtke Hangarn Oil.

Švicarska istraga mogla bi ne samo potkrijepiti dokaze na ponovljenom suđenju protiv Sanadera, nego i dovesti do preokreta u odnosima između Ine i MOL-a te potencijalno utjecati na ishod druge arbitraže koju hrvatska vlada s MOL-om u Washingtonu vodi oko plinskog biznisa.

Ramadanijeva tvrtka Salbatring International u spornom razdoblju 2008. i 2009. povećala je svoje prihode za čak 937 posto i postala najbrže rastuća tvrtka u jugoistočnoj Europi. Istovremeno je Ina 2008. na trgovini derivatima izgubila oko milijardu i pol kuna, što je postalo svojevrsno opravdanje za MOL-ovo preuzimanje kontrole nad njezinim poslovanjem. USKOK se također bavio rasvjetljavanjem toga zašto je Ina umjesto od dotadašnjih partnera, velikih svjetskih kompanija, počela kupovati gorivo od male i nepoznate slovenske tvrtke te kakvu je ulogu u donošenju takve poslovne odluke imao tadašnji premijer Sanader. U međuvremenu je započela istraga oko Salbatringa i u Švicarskoj, otkriveno je da je zapravo riječ o sumnjivim poslovima, a afera Salbatring prerasla je u jednu od najvećih istraga o pranju novca u Švicarskoj. Štoviše, nedugo nakon ostavke premijera Sanadera talijanski list Il Piccolo objavio je kako su EU i SAD iznudili Sanaderovu ostavku upravo ucjenom o otkrivanju afera Hypo i Salbatring. No u Hrvatskoj se o aferi Salbatring pisalo vrlo malo. Prvi je o tomu u Hrvatskoj u jednom ekstenzivnom članku o vezama bivšeg premijera Sanadera i vlasnika Salbatringa Hetema Ramadanija pisao 2010. Nacional. Dvije godine kasnije Večernji list, Poslovni dnevnik, index.hr i drugi pisali su o tome u kontekstu istrage koju je tada o Salbatringu započeo USKOK. Dokument švicarskih istražitelja izravno upućuje na vezu Sanadera i Ramadanija.

“MPC (Ministère public de la Confédération, op.a.) vodi od 2. srpnja 2013. kaznenu istragu protiv Hetema Ramadanija i nepoznatih osoba optuženih zbog teškog pranja novca (članak 305bis br. 2 CP). Hetem Ramadani osumnjičen je zbog pranja novca u Švicarskoj od 2006. do 2012., preko offshore poduzeća, a radi se o imovinskoj vrijednosti od skoro 17.700.000 američkih dolara i od najmanje 6.200.000 eura. Predviđa se da je ta imovinska vrijednost plod djela korupcije i nelojalnog upravljanja, pogotovo u vezi s preuzimanjem prevladavajućih upravljačkih prava, između 2008. i 2009. godine, nad hrvatskom tvrtkom INA–INDUSTRIJA NAFTE DD (dalje: INA), koja posluje u industriji nafte i plina, od strane mađarske skupine MOL, jedne od vodećih svjetskih skupina koje posluju naftom i plinom”, stoji u uvodu dokumenta koje je švicarsko savezno tužiteljstvo još 7. travnja prošle godine uputilo hrvatskom Ministarstvu pravosuđa, odnosno njihovoj Upravi za Europsku uniju i međunarodnu suradnju. U tom dokumentu navodi se da je zapravo riječ o nastavku zamolbe za međunarodnom pravnom pomoći koja je Ministarstvu pravosuđa upućena još 3. rujna 2014., odnosno da je riječ o dodatnom zahtjevu.

U obrazloženju zahtjeva navode se najprije općepoznati podaci kako je Ina, što je bilo objavljeno i u više novinskih članaka, otrpjela veliku štetu u poslovanju što je omogućilo MOL-u da između 2008. i 2009. preuzme većinski udio u njezinu vlasništvu.

“To je bilo navodno omogućeno pogotovo kroz tvrtku SALBATRING International d.o.o. u vlasništvu Hetema Ramadanija koja je navodno postala jedan od najvažnijih poslovnih partnera Ine i čiji je promet neuobičajeno porastao u istom vremenu kada je Ina pokazivala velike gubitke. Hrvatski ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) također je navodno otvorio istragu o masivnim gubicima Ine, naročito u vezi s njezinom poslovnom vezom s tvrtkom Salbatring International d.o.o.”, stoji u dokumentu u kojem se dalje obrazlaže kako je bivši hrvatski premijer zbog primanja mita u visini 10 milijuna eura od MOL-a osuđen u Hrvatskoj, ali da je Ustavni sud opozvao presudu. U istrazi koja se vodi u Švicarskoj utvrđeno je da je tvrtka Salbatring International imala račun u banci BNP Paribas (Suisse) SA u Ženevi, otvoren 2. travnja 2008. i zatvoren 10. listopada 2012., a da je poslovanje preko tog računa vođeno upravo u vrijeme kad je Ina bila glavni trgovinski partner Salbatringa te da je riječ o transakcijama od više stotina milijuna američkih dolara. Usporedo s tim računom korištenim za potrebe Salbatringa, Švicarci su otkrili da je Ramadani bio stvari vlasnik i više drugih bankovnih računa otvorenih u Švicarskoj na njegovo ime ili na ime off shore tvrtki koji su bili kreditirani iznosima od više milijuna dolara, povezanih s navodnim provizijama za promet naftnih derivata.

Švicarski istražitelji sumnjaju da je u Ramadanijevim transakcijama prema Sanaderu sudjelovala i mađarska tvrtka s Cipra Hangarn Oil koja se spominje kao ključan dokaz o vezama Sanadera i Hernádija odnosno MOL-a i u hrvatskom dijelu istrage oko isplate mita Sanaderu preko tvrtki u vlasništvu Roberta Ježića. Na takve sumnje ponukala ih je konkretna uplata.

“Posebnu pažnju MPC je privukao prijenos USD 1.500.000, izveden 13. svibnja 2008. s računa na ime Hangarn Oil Product Trading Ltd kod FBME Banke na Cipru, na bankovni račun broj 0243-433787 na ime Saltel Communications ltd kod UBS AG u Ženevi, čiji je stvarni vlasnik isto tako bio Hetem Ramadani. Doista, prema medijskim izvješćima, hrvatska tijela kaznenog progona navodno sumnjaju da je skupina MOL platila EUR 10.000.000 mita Ivi Sanaderu, naročito preko posredovanja spomenute tvrtke Hangarn Oil Products Trading ltd”, navodi se u dokumentu švicarskih istražitelja koji su utvrdili i druge uplate provizija na isti bankovni račun kod UBS AG banke u Ženevi, kao i na račun na ime tvrtke Amra International ltd u istoj banci, čiji je stvarni vlasnik bio Ramadani.

Te uplate izvršene su u razdoblju između 2006. i 2010. u ukupnom iznosu 16,2 milijuna dolara i 6,2 milijuna eura. Daljnjom istragom utvrđeno je da je dio tih sredstava primljen pod nazivom “provizija za trgovanje naftnim derivatima” bio prenesen, barem u razdoblju od 2010. do 2014., na bankovni račun Hetema Ramadanija u banci Emirates NBD Bank PJSC u Dubaiju, gdje se Ramadani 2012. sklonio uoči pokretanja istrage koja se protiv njega vodi u Švicarskoj. U Švicarskoj je otkriveno i da je dio “provizije za trgovanje naftnim derivatima” s računa Ramadanijeve tvrtke Saltel Communications prebacivan uglavnom na račune fizičkih osoba Omara Ermesa u Austriji, Vere Grabocke u SAD-u, Valbona Thaqija u Turskoj, Jabryja Bouchra u Francuskoj, Elene Mustafe u SAD-u i Demoua Demosthenisa na Cipru. Najviše je, čak 120 tisuća eura, uplaćeno na austrijski račun Omara Ermesa. Slične su se uplate vršile i s računa Ramadanijeve tvrtke Amra International, a uplate su primali Ardian Ajvazi u Velikoj Britaniji, Sanja Marinović u Italiji, Demou Demosthenis na Cipru i Elena Mustafa u SAD-u. U tim slučajevima riječ je o manjim iznosima od 5 do 60 tisuća eura. No puno veći iznosi isplaćivani su s računa Ramadanijeve tvrtke Saltel Communications na račun tvrtke Unipro Development kod MKB banke u Mađarskoj. Riječ je o ukupnim iznosima od 3,4 milijuna dolara i 1,2 milijun eura i to od 2008. do 2010. No uplate su išle i u suprotnom smjeru. Milijun eura uplaćeno je 5. ožujka 2009. s mađarskog računa tvrtke Unipro Development na švicarski račun tvrtke Saltel Communications.

“Iz dosjea MPC-a proizlazi da postoje sumnje o vjerodostojnosti poslovnog odnosa između tvrtki Saltel Communications ltd i Unipro Development ltd kao i o pravoj gospodarskoj pozadini navedenih prijenosa”, stoji u dokumentu švicarskog saveznog tužiteljstva. Tijekom istrage švicarsko tužiteljstvo blokiralo je više od 8,5 milijuna dolara i 3,9 milijuna eura na računima čiji je stvarni vlasnik bio Ramadani. Istraga koja se provodila u Austriji, a čiji su rezultati dostavljeni i hrvatskom pravosuđu, pokazala je pak izravnu povezanost Jozsefa Totha s tvrtkom Unipro Development.

U daljnjem postupku švicarsko tužiteljstvo zatražilo je od nadležnih sudskih vlasti u Hrvatskoj da ih obavijeste o stanju sudskog postupka protiv Sanadera, nakon ukidanja presude Ustavnog suda. Zatražili su da im se dostave sve tri presude protiv Sanadera – presuda Županijskog suda iz 2012. kojom je Sanader osuđen na 10 godina zatvora, presuda Vrhovnog suda iz 2014. kojom je ta presuda potvrđena, ali je kazna neznatno smanjena te presuda Ustavnog suda kojom je sve poništeno i vraćeno na početak. No ključan zahtjev švicarskog tužiteljstva odnosio se upravo na dokumente koji ukazuju na vezu između tvrtke Hangarn Oil s kaznenim djelima koja se Sanaderu predbacuju s hrvatske strane. Isto tako, tražili su sve dokumente koji bi mogli koristiti u dokazivanju veza između Sanadera i Ine s Ramadanijem i njegovom tvrtkom Salbatring International te posebno uplatama Hangarn Oila i isplata koje su se s računa Ramadanijevih tvrtki vršile prema fizičkim osobama u SAD-u, Austriji, Turskoj i drugim zemljama. Švicarski istražitelji zatražili su i da im se omogući dolazak u Hrvatsku gdje bi na licu mjesta mogli pregledati ključne dokazne materijale.

Upravo inzistiranje švicarskih istražitelja na vezama Hangarn Oila sa Sanaderom i Ramadanijem pokazuje zašto je za mađarski MOL tijekom arbitraže s Hrvatskom ključno bilo onemogućiti uvrštavanje takozvanih “Austrijskih spisa” u dokazne materijale, kao i obezvrijediti svjedočenje direktora Ježićevih tvrtki Stephana Edgara Hurlimanna koji je potvrdio da je plaćanja dogovarao s predstavnikom MOL-a.

U istrazi oko uloge Hangarn Oila USKOK-u je pravnu pomoć pružila Austrija koja je dostavila više od 800 stranica dokumentacije koja otkriva tajne Ježićeve transakcije preko off shore računa i povezanost s tvrtkom Hangarn Oil. Kako je Nacional pisao u prošlom broju, ti dokumenti pod nazivom “Austrian files” ili “Austrijski spisi” priloženi su kao dokazni materijal i u arbitražnom sporu između hrvatske vlade i MOL-a, ali je MOL tražio da se ti spisi proglase nedopuštenim dokazom. Arbitražni sud, kako se čini bez protivljenja hrvatskog predstavnika Jakše Barbića, prihvatio je suspektne proceduralne argumente MOL-a da se ti spisi ne smiju koristiti jer su dostavljeni Hrvatskoj u sklopu istrage koja se provodi u Hrvatskoj te se drugdje ne smiju koristiti, iako su o tome postojala različita pravna tumačenja.

No meritum stvari je u tome da se u “Austrijskim spisima” nalaze podaci koji povezuju Jozsefa Laszla Totha, nekadašnjeg glavnog Hernadijeva savjetnika u MOL-u s tvrtkom Hangarn Oil preko koje su isplaćivane sporne uplate ne samo tvrtkama Roberta Ježića, već i tvrtkama Hetema Ramadanija, kao što otkriva švicarska istraga. Sadržaj “Austrijskih spisa” objavio je nedjeljni Jutarnji list koji tvrdi da su austrijski istražitelji detektirali da je upravo Joszef Toth stajao iza tvrtke Torafin s Djevičanskih otoka koja je u vrijeme otvaranja istrage protiv Sanadera imala 33 posto udjela u ciparskom Hangarn Oilu. Potom je njegov udio prebačen na Imru Fazekasa i to preko austrijskog odvjetnika Johannesa Hohenbuhela koji je također bio pod sumnjom za izvlačenje novca preko off shore tvrtki, između ostalog i na račun tvrtke Torafin. Kako piše Jutarnji, Austrijanci su uspjeli otkriti tko stoji iza tih tvrtki zahvaljujući pretresu stana osumnjičenog odvjetnika, slijedom novčanih transakcija prema tvrtki Torafin i mailovima putem kojih je Toth Hohenbuhelu davao instrukcije o prebacivanju novca s računa Torafina, između ostalog i na račun Hangarn Oila, s kojeg je kasnije išla uplata i na račun tvrtke Roberta Ježića. Nacional je također dobio uvid u sadržaj austrijskih spisa koji otkrivaju široku mrežu offshore tvrtki preko kojih su poslovale osobe povezane s MOL-om.

Nacional je u prošlom broju ekskluzivno objavio i sadržaj rješenja o istrazi koja se u tom slučaju provodila u Mađarskoj zbog optužbi hrvatskog USKOK-a protiv šefa MOL-a Zsolta Hernádija. U toj istrazi uopće se nije ni pokušavalo osporiti da su postojali intenzivni poslovni odnosi između Hangarn Oila i tvrtke Ceroma Holding s tvrtkom Xenoplast u vlasništvu Roberta Ježića, ali se zaključuje da Hangarn Oil i Ceroma Holding nemaju nikakve veze s MOL-om.

Prema optužbi USKOK-a i iskazu Roberta Ježića, dio mita Sanaderu u iznosu 5 milijuna eura isplaćen je temeljem lažnih ugovora o pružanju savjetodavnih usluga i to tako da su ciparske offshore tvrtke Ceroma Holdings Ltd i Hangarn Oil Products Trading Ltd s Ježićevom švicarskom tvrtkom Xenoplast&Shipping AG 3. i 4. lipnja 2009. potpisale ugovore o pružanju savjetodavnih usluga. Temeljem takvih ugovora, iza kojih je zapravo bilo zakamuflirano mito za Sanadera, tvrtka Hangar Oil je na račun Xenoplasta 17. lipnja 2009. uplatila 2,6 milijuna eura, a tvrtka Ceroma Holdings iznos od 2,4 milijuna eura uplatila je 18. lipnja 2009.

Mađarski istražitelji također su ustvrdili da su Hangarn i Ceroma ciparske tvrtke registrirane na istoj adresi te da je Hangar jednim dijelom u vlasništvu tvrtke Brocada, a drugim dijelom tvrtke Torafin Trading&Finance koje su registrirane na Britanskim Djevičanskim otocima.

“Vlasnik tvrtke Brocada je Kurt Spoerry, švicarski državljanin, dok je vlasnik tvrtke Torafin Trading & Finance Ltd. dr. Johannes Hohenbuhel, austrijski državljanin”, stoji u rješenju Središnjeg istražnog ureda iz Budimpešte. No mađarski istražitelji ne propituju dalje tko je pravi vlasnik Hangarn Oila. Njihova istraga zaključuje da je u tim poslovima možda i bilo kaznenog djela, ali “ne osoba koje predstavljaju i provode interese MOL-a, nego drugih osoba”, ali da to nije predmet njihove istrage.

Upravo u “Austrijskim spisima” krije se ključni dokaz da je tvrtka Hangarn Oil ipak povezana s MOL-om i to preko Joszefa Laszla Totha koji bio vlasnik tvrtke Torafin, suvlasnika Hangarna, a da je nakon otvaranja istrage protiv bivšeg hrvatskog premijera Sanadera on to vlasništvo prebacio na odvjetnika Hohenbuhela. Zanimljivo je kako mađarski istražitelji ispitivanjem Hernádija nisu ni pokušali utvrditi vezu između njegovih čestih susreta sa Sanaderom i preuzimanja upravljačkih prava nad Inom od strane MOL-a. O preuzimanju Ine istražitelji su ustvrdili tek sljedeće: “Zsolt Hernádi je nakon ispitivanja našem vrhovnom odvjetništvu dao na raspolaganje dokaznu dokumentaciju na više od 300 stranica, koja je s jedne strane sadržavala rezultate njihove interne kontrole, ugovore i račune vezane za poslovnu suradnju između MOL-a i Hangarna te s druge strane prikazala proces stjecanja vlasništva MOL-a u Ini, potkrijepljeno točnim podacima i potvrdama. Dokazna dokumentacija potvrdila je iskaze svjedoka Zsolta Hernádija i Imre Fazekasa.” No detalji o tome zašto bi se Hernádiju trebalo vjerovati kad je u pitanju preuzimanje Ine, ne postoje u mađarskoj istrazi.

“Austrijski spisi” s rezultatima švicarske istrage mogli bi stoga biti ključni u novom sudskom postupku protiv Sanadera i Hernádija kojem se u Hrvatskoj sudi u odsutnosti. Švicarski i austrijski dokumenti zapravo otkrivaju da – unatoč tome što je Mađarska slučaj Hernádi proglasila pitanjem zaštite nacionalnih interesa – trag prljavog novca pred istražiteljima iz Švicarske i Austrije nije moguće sakriti. Jednom kad se svi ti dokazi prezentiraju, sramotna odluka Arbitražnog suda u kojoj je i hrvatski arbitar Jakša Babić stao na stranu MOL-a, neće više biti niti bitna, osim u kontekstu istrage tko je i kako eventualno utjecao na odluke arbitara i na ishod presude te jesu li u tom kontekstu hrvatski odvjetnici iskoristili sva pravna sredstva.