„Nemir“, nagrađen za najbolju režiju na Berlinaleu, u kinima od 23. veljače!

Autor:

Promo

Gradić St. Imier u Švicarskoj, posebice njegova tvornica satova, leglo je anarhističkog aktivizma. Radnici, uglavnom žene, sindikalno su udruženi i, u isto vrijeme, povezani s drugim sličnim organizacijama diljem svijeta – između ostalog, dio vlastitih novčanih sredstava šalju za pomoć željezničkim radnicima koji upravo štrajkaju u Baltimoreu. Čin je to koji silno naljuti direktora tvornice tvornice Rouleta (Valentin Merz), što rezultira naredbom da svi radnici uključeni u akciju sindikata moraju biti otpušteni. Među onima koji gube posao jest i mlada, lijepa i krajnje nemirna radnica Josephine (Clara Gostynski). Potonja upoznaje ruskog kartografa Petra Kropotkina, a ono što slijedi najljepša je posveta idealu romantične ljubavi. Baš kao što anarhisti, na svakom koraku, ponosno ističu svoju nesklonost autoritetu, tako se i “Nemir” divno buni protiv tiranije stvari koje se moraju dogoditi u filmu.

Pred nama je drugi uradak švicarskog filmskog wunderkinda Cyrila Schäublina, film izrazito nekonvencionalne estetike, nagrađen za najbolju režiju u sekciji Encounters na prošlogodišnjem izdanju Berlinskog filmskog festivala. Dodatnu zanimljivost ovom, uistinu, posebnom filmu daje neprofesionalna, lokalna skupina glumaca, što sliku razdoblja druge polovice 19. stoljeća u švicarskim Jurama čini modernom i, ništa manje, šarmantnom. Posve suprotno nestabilnom dobu ideološkog vrenja kojim se film bavi, raspoloženje u istome obilježeno je spokojem i dubokom tišinom. Izvještaji o nasilju dočekuju se bez podizanja prašine, u krčmi se mušterija usprotivi novoj “anarhističkoj karti” doline na zidu, no, konflikt je brzim glasovanjem riješen. Mapa ostaje. Gosti se vraćaju svojim pićima. Petar i Josephine prelaze u lokalnu legendu.

Poput satova koje Josephine i druge žene sastavljaju u tvornici, postavljajući krajnje minuciozno mikroskopske igle u satni mehanizam, politički preokreti pažljivo se trasiraju za neku, nadaju se naši junaci, bolju budućnost. I tako “Nemir” završava kao i što započinje: znalački uravnotežen, između velikih ideja na umu i vragolaste lakoće u srcu. Vama ne preostaje išta drugo nego zaroniti u njegovu ljepotu na kakvu se rijetko nailazi u današnjoj filmskoj ponudi. Uživajte!

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.