NACIONALNA GROUPIE Sjećanje na moju zemunsku kurvu

Kurva mi je u ravnini brade jednom rukom POPUT TANJURA držala ‘Zločin i kaznu’ na kojoj su bile tri crtice mlijeka u prahu, a dlan druge ruke držala je na mojim gaćama. Požudno sam kroz sfrkanu novčanicu od deset kuna ušmrkivao mlijeko u prahu

Uvijek kad Nacional katapultira aferu koja danima trese državu, u tom podrhtavanju s drveta obrazovanja počnu padat još nedozreli plodovi studenata novinarstva – ti zelembaći za studentsku praksu nagrnu u Nacional da u njemu, kao jaja na oko i užegle hrenovke na rešoima u svojim studentskim izbama, ispeku novinarski zanat. Svi u redakciji su prezaposleni da bi te žutokljunove vodali po terenu, pa ih uvaljuju meni, teškom besposličaru. Tako je bilo i sad u jeku ove najnovije afere u vezi ministra Tolušića, kurvi, kokaina i toga…

Ovaj put dopao me student iz Dubrovnika, Miho. Kad smo se našli, uživljeno mi je pričao kako je izučio čitavu povijest Nacionala, od onog Pukanićeva doba pa do danas. Ushićen je što se slavna tradicija nastavlja čak i u ova mekušasta vremena kad se novinarstvo svelo na čamljenje u redakciji, žderanje pica i ispijanje jogurta, nakon čega se onda tromo ispisuju pijar tekstovi ili se skidaju i prepravljaju vijesti sa stranih portala.

“NIJE NI ČUDNO ŠTO SE MOJOJ EKIPI novinarstvo čini dosadnijim od rada u općini”, izverglao mi je Miho na upoznavanju u redakciji. Bilo mi je jasno da s njim neću olako proći, morat ću mu pružit osjećaj prave novinarske akcije u koju će bit uključene kurve, kokain i sve što mladi vole. Rekao sam neka me navečer u deset sačeka na Mažurancu.

Zakasnio sam dvadesetak minuta. Miho me strpljivo čekao. Šutke sam mu dao znak da krene za mnom. Hodali smo po Mažuranićevu trgu. Bilo je hladno, one rijetke kurve koje su se odlučile tu noć izaći na ulicu, navukle su na sebe bunde. Ubrzo, za oko mi zapne jedna crnokosa. Šapnem Mihi da me prati u stopu.

“Samo šuti i pokušaj potajno mobitelom okidat fotke kad počne akcija.” Prišli smo prostitutki, muklo sam upitao ima li kakav popust ako smo dvojica. Odmjerila je zgodnog, povisokog Mihu. Kimne da ima.

Odvela nas je u podrumski stančić u obližnjoj zgradi. Sastojao se samo od uske kuhinje i kupaone. U kupaoni je šćućuren kunjao puran. Kurva je rekla da joj te purane šalje rođak iz Zemuna. Nudi ih mušterijama, za jelo, naravno. Znakovito sam pogledao prema Mihi, očima mu dao znak da snimi tog purana dok ja zašprehavam kurvu. Miho se pokazao kao sposoban improvizator. Rekao je da se mora olakšat. Pa se s puranom zatvorio u kupaonu. Tamo, iza zatvorenih vrata, mogao je nesmetano fotografirat ptičurinu do mile volje.

A KAD JE NAKON PET, ŠEST MINUTA, ZADOVOLJNOG LICA, izašao iz kupaone, imao je šta vidjet – pravog novinarskog vuka u akciji. Sjedio sam samo u gaćama kurvi u krilu, meškoljio se. Na nogama sam imao prastare, pohabane svijetlo-zelene kroksice koje mi je prostitutka dala jer mi je iz mojih cipeletina curila bljuzga i prljala joj pod. Kurva mi je u ravnini brade jednom rukom vodoravno poput tanjura držala knjigu “Zločin i kazna” na kojoj su bile složene tri crtice mlijeka u prahu, a dlan druge ruke držala je na mojim gaćama, u predjelu guzova.

Požudno sam kroz sfrkanu novčanicu od deset kuna ušmrkivao mlijeko u prahu. Usprkos polutami u kuhinji, vidio sam da je studoš vidno problijedio. Očito, dobio je puno više novinarskog uzbuđenja nego što je i mogao zamislit. Dao sam mu mig neka nas potajno ufotka mobitelom. Ali bio je toliko šokiran da mu je, čim je pokušao opalit prvu fotku, skupi ajfon skliznuo iz ruke i pao na gole pločice baš na ekran. Miho je sav u panici počeo ženskasto zapomagat da još nije ni otplatio rate za taj ajfon, a već ga je razbio. Kurva je negodovala da joj je dosta imat posla s djecom.

“Platite 220 kuna i nestanite!”

“Kako toliko?”

“Sto kuna šta si mi takav teži od slona sjedio u krilu, zgnječio mi noge. Sto zato što sam morala držat ruku na tim tvojim prljavim gaćetinama. I deset za to što si mi potrošio mlijeko u prahu.”

Pogledao sam prema Mihi, rekao mu neka on plati jer mi u redakciji ne dobivamo nikakve dnevnice za vodanje studenata po terenu.

“To je kapitalizam, ako hoćeš znanje, plati. Uostalom, iz Dubrovnika si, vi tamo ste puni love.

“Ali što si me naučio!? Doveo si me tu da gledam i snimam tvoje perverzarije i da ti ih još i plaćam!”

“Kakve moje perverzarije! Imao si samo jedan zadatak! Trebao si ufotkat ruku ove dame noći na mojoj stražnjici, pa da poslije informatički stručnjaci u redakciji usporede tu ruku s rukom prostitutke skrivenog lica koja sjedi fotomontiranom ministru Tolušiću u krilu! Šta nisi osjetio da smo na velikom tragu! Rekla je da su joj purana poslali iz Zemuna! A ona crnokosa prostitutka u ministrovu krilu je u Zemunu snimljena! Znači, postaje indicije da je ova lijepa crnokosa…”, ispružio sam prste kao pipke prema kurvinoj kosi, a ona mi je gadljivo odgurnula ruku.

“NISAM JA NIKAKVOM POLITIČARU SJEDILA U KRILU! Meni samo dolaze ovakvi sirotani ko ti! Političari idu onim skupim fufama u hotele s džakuzijima!”

Šparni Dubrovčanin nije htio ispljunut lovu. Kurva se glasno počela prijetila svojim makroom.

“Zvat ću Buleta! Prebit će vam kost!

Miho se uplašio. Izvadio je iz novčanika dvjesto kuna. I rekao neka ja za mlijeko u prahu dodam tih sfrkanih deset kuna s kojima sam šmrkao. Nevoljko sam ih tutnuo kurvi i krenuo navlačit hlače. U trenutku kad sam se nagnuo, iz kupaone je dotrčao podivljali puran i čvaknuo me za dupe. Glasno sam zaječao.

“To te kuća časti, sadomazohistu”, zahihotala je kurva.

Do kraja sam navukao hlače, obukao jaknu. Student i ja izađemo u hladnu noć. Miho je bio u totalnoj depri. Položio sam mu dlan na rame.

“ŽIVNI MALO. NIJE SVE IZGUBLJENO. NAUČIT ĆU TE KAKO SE I OD OVOG BAJATOG TIJESTA MOŽE ZAMIJESIT DOBAR GONZO TEKST.”

Komentiraj