Ne dopusti li Ustavni sud da predsjednik Zoran Milanović nosi listu SDP-a, listu će nositi netko drugi, a on će ostati premijerski kandidat. Milanovićevo ime uopće se ne mora naći na izbornoj listi da postane premijer i ostane premijerski kandidat određene stranke ili političke skupine, pa u tom slučaju ne treba dati ni predsjedničku ostavku dok ne postane premijer, osvoji li doista njegova skupina parlamentarnu većinu. 

Zbog šokantne objave predsjednika Republike Zorana Milanovića da kao kandidat za premijera ide na parlamentarne izbore sa SDP-om, uzbunili su se brojni ustavni stručnjaci, a Miroslav Šeparović je najavio da će se Ustavni sud „izjasniti u postupku nadzora ustavnosti i zakonitosti izbora“.
Ustavni stručnjaci mahom tvrde da je Milanovićev potez nedopustiv i protuustavan, ali čini se kako ipak trče pred rudo.

I to ne zbog argumentacije nekih ustavno-pravnih stručnjaka bliskih SDP-u da je i Franjo Tuđman bio nositelj svih lista HDZ-a s pozicije predsjednika Republike (tada smo bili u pravom polupredsjedničkom sustavu), nego zbog proste činjenice da Milanović uopće ne mora biti ni nositelj liste niti uopće biti na listi kako bi se predstavljao kao premijerski kandidat. Uostalom, od stupanja na predsjedničku dužnost, on i jest jedini istinski lider opozicije, a premijerska kandidatura nije ustavna kategorija.

Rekao je, doduše, da će nositi SDP-ovu listu u 1. izbornoj jedinici i suočiti se izravno s predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem, ali to se uopće ne mora dogoditi. Pogotovo procijeni li da bi cijela lista mogla pasti na Ustavnom sudu. Ne bi to bio ni prvi ni posljednji put da se Milanović predomislio o načinu na koji će određeni politički plan provesti.

Već smo imali premijera – neslavno propale vlade – Tihomira Oreškovića, koji nije bio ni na čijoj listi niti je sudjelovao u izborima, a ipak je postao premijer kad je Most , pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja je tada otvoreno sudjelovala u HDZ-ovoj izbornoj kampanji, u dramatičnim okolnostima, odlučio formirati vlast s HDZ-om Tomislava Karamarka, umjesto s SDP-om Zorana Milanovića.

Ako se odluči na promjenu igre, do eventualne pobjede ekipe koju će predvoditi, Milanović može ostati predsjednik Republike, premda to dio javnosti, stručnjaka i političkih suparnika smatra krajnje politički neprihvatljivim i nemoralnim. Osvoji li doista parlamentarnu većinu s kojom bi formirao vladu, morat će podnijeti ostavku na dužnost šefa države, a to onda otvara drugi paket ustavno-pravnih problema, prije svega pitanje: tko će mu povjeriti mandat za sastavljanje vlade, budući da to inače radi predsjednik Republike…

‘RIJEKE PRAVDE DOLAZE…’ Pitamo vas: Milanović ili Plenković – tko bi bio bolji premijer?