Bio je političar, književnik, general i osnivač Televizije Zagreb. Njegova supruga Neva Šibl se prisjeća televizijske epizode:

“Kad je postao direktor Radio Zagreba, intervjuirao je u Beogradu Tita i spomenuo mu da bi trebalo pokrenuti televiziju. Tita je oduševila ta ideja i rekao mu je: ‘Daj, bogamu, svi u Evropi imaju televiziju, a mi u Jugoslaviji ne. Daj ti to malo ubrzaj!’. I Šibl se odmah bacio na organiziranje. Okupio je oko sebe tim sposobnih ljudi u kojem su bili Zlatko Sinobad, Roman Galić, Vojko Trs, Marija Ritz i drugi, pa su počele pripreme. Došla je 1956. i sve je bilo spremno za početak programa, kad nam je u stanu zazvonio telefon. Nazvao ga je Rodoljub Čolaković, tadašnji ministar kulture iz savezne Vlade iz Beograda. U početku je bio vrlo fin i ljubazan te zamolio Šibla da ne pokreće program prije nego što to učine u Beogradu. Šibl mu je objašnjavao da je tu sve spremno i da nema pojma u kojoj su fazi kolege iz Beograda te da nema smisla čekati. U idućim telefonskim razgovorima Čolaković je sve manje molio, a sve više naređivao, da bi naposljetku rekao: ‘Ja zabranjujem!’ A Šibl nije bio čovjek koji bi slušao zapovijedi. I pustio je program.

Već za nekoliko dana iz savezne Udbe iz Beograda došlo je pismo u tadašnji Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. Šibla je odmah pozvao sekretar CK Zvonko Brkić i pokazao mu to pismo. Unutra je pisalo da je Ivan Šibl hrvatski nacionalist i tražila se njegova hitna smjena, no hrvatski komunisti nisu za to htjeli ni čuti. Morao je intervenirati i sam Vladimir Bakarić, koji ga je i spasio.”