Mirko Novosel je jedan od naših najvećih košarkaških autoriteta, tvorac je uspješne Cibone osamdesetih godina i jedan od kreatora blistave jugoslavenske košarkaške reprezentacije. Rođen je 30. lipnja 1938. godine. Bio je aktivni košarkaš petnaestak godina, počevši od 1952. godine. Na kraju igračke karijere ostao je u košarci, postao trener tadašnje Lokomotive (koja je promijenila ime u Cibona) s posebnim smislom za organizaciju kluba. Kao trener reprezentacije Jugoslavije posebno se sjeća Olimpijskih igara u Montrealu 1976. godine:

“U Montrealu smo osvojili srebro. U finalu smo igrali s Amerikancima, i izgubili, očekivano, no nije to najveća priča. Najveća je zapravo bila priča što smo u polufinalu skinuli SSSR, a Ameri su se baš napalili na revanš s Rusima kao osvetu za München gdje su prvi put izgubili na Olimpijskim igrama, i to baš od njih. Mi smo im pokvarili veselje.

Te su Igre bile zapravo veliki problem za nas jer smo morali u kvalifikacije, a ujesen 1975. mi je cijela prva petorka otišla u vojsku: Ćosić, Jelovac, Kapičić, Šolman i Slavnić. Tadašnji su propisi bili takvi da nije bilo igranja dok si u vojsci, nije smjelo biti nikakvih aktivnosti. A ja sam morao naći načina kako pripremiti momčad za te Igre. Na sjednici saveza su mi rekli neka nađem drugu petorku, a ja kažem “koju drugu kada je ovo prva petorka, najjači igrači”.

Otišao sam onda kod Stane Dolanca, tada drugog čovjeka Jugoslavije iza Tita, inače i košarkaškog funkcionera, koji mi je već prije rekao da mu se javim ako nešto trebam.

Iznio sam mu problem, i za dva sata su se pojavila četiri generala kod njega u uredu, među njima i onaj Kadijević kojega kasnije znamo iz Domovinskog rata. Dolanc im je iznio problem, rekao im je da smo dvostruki prvaci Europe i da se spremamo za OI, ali da nam fali pola momčadi jer su u JNA. Čak im je bacio bubu u uho da ih je drug Tito zamolio da se to nekako riješi.”