Ministarstvo hrvatskih branitelja je objasnilo zbog čega M.K. nije odobren status žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu tvrdeći da ona u svom zahtjevu “nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju kao dokaz o proživljenom seksualnom zlostavljanju”, piše Dnevnik.hr.

Riječ je o žrtvi koja je bila zatočena u bivšem šibenskom vojnom zatvoru Kuline 1993. godine i koja je u postupku protiv tadašnjeg zapovjednika zatvora i zatvorskog čuvara svjedočila o tome kako je silovana desetak puta.

Ispričala je tako da su je noću izvlačili iz ćelije i vodili u sobu preko puta gdje su je silovali na podu ili u sjedalici. Tjerali su je i da ih oralno zadovolji, a pretukli bi je ako to ne bi napravila. Njen su iskaz na sudu pokušali osporiti odvjetnici optuženih, no potvrdio ga je i Vrhovni sud.

No, povjerovali joj nisu u Povjerenstvu Ministarstva branitelja gdje joj je zahtjev za priznanje žrtve seksualnog nasilja odbijen.

U Ministarstvu priznaju da je M.K. u svom zahtjevu priložila presliku optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, ali dodaju i da Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja nije moglo uzeti njen iskaz jer žena ne živi u Hrvatskoj.

“Povjerenstvo je na sjednici održanoj 12. siječnja 2017. godine raspravljalo o zahtjevu podnositeljice i dalo je negativno mišljenje. Ističemo da je sastav Povjerenstva multidisciplinaran i da je mišljenje donijeto jednoglasno od svih sedam (7) članova Povjerenstva”, kaže se u odgovoru Ministarstva branitelja, koje također dodaje da u trenutku raspravljanja Povjerenstva još uvijek nije donesena presuda Županijskog suda u Splitu.

Presuda je pak donesena 3. travnja 2017. i njome je spomenuti dvojac nepravomoćno osuđen na dvogodišnje zatvorske kazne.