Gotovo je nemoguće nabrojati sve glazbenike i bendove s kojima je Max tijekom karijere duže od 40 godina svirao i surađivao. Neki od bendova u kojima je ostavio svoj autorski pečat bili su: Azra, Film, Le Cinema, Vještice, Šo! Mazgoon, Gego i Picigin band, Ljetno kino a slušamo ga, gledamo i plešemo s njim posljednjih par godina uz njegov aktualni glazbeni projekt Plesač sporog stepa. Za Nacional je složio svoju listu deset najvažnijih albuma koji su utjecali na njega njegovu ljubav prema glazbi.

Max Juričić: „Kad sam počeo razmišljati o albumima koji su me kao tinejdžera najviše fascinirali, shvatio sam da to nisu bile strane ploče koje sam pobožno slušao, nego albumi domaćih bendova.“

Drago Mlinarec “A ti se ne daj” (1971.)

Album izlazi 1971., imam 13 godina i nakon što sam mukotrpno uspio skinuti akorde svih pjesama, prestajem ići u glazbenu školu i jedino što želim je svirati u bendu.

Grupa Time “Time” (1972.)

Škvadra s kojom sam odrastao bila je vrlo progresivna po pitanju muzike, ploče su kružile na veliko i kad smo 1972. čuli Time bilo nam je odmah jasno da je to “naše a svjetsko”.

“Boom pop festival Ljubljana ’72.” (1972.)
Iste godine pojavio se dupli album s prvog Boom festivala u Ljubljani. Hrpa bendova iz Juge, za većinu prvi puta čuješ, a zvuči uzbudljivo skoro kao dupli Woodstock koji smo već izguštali.

Tomaż Pengov “Odpotovanja” (1973.)
Vrlo interesantan i relativno nepoznat album. Izašao je 1973. i po atmosferi je sličan  albumima Leonarda Cohena. Iako sam u to vrijeme slovenski i engleski podjednako loše razumio, Pengov bi me svojim glasom hipnotizirao i odveo na putovanja.

Buldożer “Pljuni istini u oči” (1975.)
Ovaj album se nalazi na listi zbog omota. Niti jedan omot albuma nisam više  vrtio po rukama, ponovo sve čitao i smijao se bendovskim napušenim šalama.

Ramones “End of the Century” (1980.)
Spadam u one koji mogu reći  “I onda su došli Ramonesi”. Prva tri albuma konzumirali smo za doručak, ručak i navečer na tulumima, a 1980. izašao je neobični “End of the Century” koji je u svom stilu producirao Phil Spector. Pomno sam ga preslušavao kao lekciju iz produkcije.

Talking Heads“77”/ “More songs about buildings and food” (1977./1978.)
Prva dva albuma Talking headsa opčinjeno sam slušao cijelo ljeto na kazetofonu za koji će se kasnije utvrditi da je reproducirao malo ubrzano. Ubrzani „Psycho Killer“ je neopisivo neurotičan i taman kad sam se do jeseni priviknuo i zakačio, čujem sve to u normalnom tempu – koje razočaranje!

Grace Jones “Night Clubbing” (1981.)
Na tulumima su se vrtjele punk i ska poskočice, reggae i obavezno albumi Grace Jones. Na “Night Clubbing” svira kraljevska ritam sekcija Sly&Robbie pa se taj album dodatno slušao i proučavao.

Paul Simon “Graceland” (1986.)
Simon nam je otkrio afričke gitariste I basiste.  Da su te lijepe pjesme odsvirali američki glazbenici vjerojatno bi zvučalo kao nezanimljivi country pop, a crni momci su mu pomogli da napravi jedan od najljepših plesnih albuma uopće. Nadam se da ih je fer platio.

Letu Štuke “Letu Štuke” (2005.)

Kad mi je s radija u autu prvi put zasvirao „Minimalizam“, toliko sam se zabezeknuo da sam morao stati sa strane i odslušati pjesmu do kraja. A kad sam otkrio i ostale pjesme s albuma, bio sam presretan što me nakon puno godina neki bend na prvu oborio s nogu.