Priča o rekonstrukciji Vlade pretvara se u priču o rekonstrukciji HDZ-a. Nakon prošlotjedne smjene debelo kompromitiranog ministra Lovre Kuščevića, u ponedjeljak je iz sličnih razloga iz kabineta iskrcan i ministar Goran Marić. Tko je sljedeći?

Premda se tlo pod Banskim dvorima prilično zaljuljalo, Andrej Plenković pokušava se prikazati kao hladnokrvni jahač drame i pokretač promjena. Prihvaćajući navodno dragovoljne, a zapravo iznuđene ostavke ministara, čisti teren za najavljeno preslagivanje svoje Vlade. Međutim, ni u vlastitoj mu stranci taj spin više ne piju. S nezanemarivih adresa u HDZ-u već stižu gromoglasne poruke da će morati zaorati mnogo dublje. Davor Ivo Stier, u vrijeme osvajanja HDZ-a jedan od njegovih najbližih suradnika, javno tvrdi da rekonstrukciju mora doživjeti Plenkovićeva politika. Implicitno se nudeći za novog šefa stranke, rezolutno će reći da je koalicija s HNS-om i SDSS-om te suradnja s Milanom Bandićem bila pogreška i da borba protiv klijentelizma mora biti u HDZ-ovu fokusu. Potom i Tomislav Karamarko, vjerojatno osokoljen posve pogrešno protumačenom odlukom Ustavnog suda u svom slučaju, odjednom najavljuje marš prema „novim pobjedama“.

Juriš na Plenkovićev tron

Njihovo oglašavanje upućuje da se u HDZ-u otvara bitka za mjesto koje otprije tri godine drži Andrej Plenković. Premda djeluju dramatično, pretumbacije u Vladi nikoga u stranci previše ne impresioniraju. Započete smjene ministara ne funkcioniraju kao znak dugoročno održivog stabiliziranja kabineta ni premijera osobno. Više se doživljavaju kao startni pucanj za juriš na Plenkovićev tron. Najavljena rekonstrukcija u posljednjoj godini mandata ne može rezultirati nekim ozbiljnim pomacima. Smjena nekretninskom jagmom obilježenih ministara vjerojatno se više nije dala izbjeći. Da nije bilo pritiska šefa Sabora Gordana Jandrokovića i ministra policije Davora Božinovića, dakle pritiska iz njegova najbližeg kruga, Plenković bi možda i dalje skandalizirao javnost, držeći na mjestu ministra i HDZ-ova političkog tajnika tipa koji, s jedne strane, paradira s Hvaljen Isus pozdravom, a s druge je strane političku moć načelnika jedne minorne općine iskoristio za osobno zgrtanje imovine. Ili bi se pravio kao da mu nitko nikada nije rekao baš ništa o malverzacijama impregniranoj biografiji ministra državne imovine.

Rekomponiranje kabineta premijer ne smatra prilikom za zaokret. Jer ne vidi razloga za korekcije. Uvjeren u svoje političke kapacitete, nespreman da prizna vlastite greške, bez svijesti o nužnosti promjena, Plenković će kadrovske inovacije u Banskim dvorima vjerojatno provesti teška srca, bez pravog motiva i potrebne energije. Da radi na krpanju, a ne ozbiljnoj rekonstrukciji Vlade vidljivo je iz njegova ni u jednom trenutku osuđujućeg stava prema palim ministrima. Kuščevića šalje u Sabor jednom zamumuljenom rečenicom. Kao predsjednik HDZ-a, rekao je, „ne želim da bilo kakve insinuacije u javnom prostoru koje imaju aluziju na neprimjerene radnje ne dopuste da se ugrozi rad stranke,Vlade i politika HDZ-a“. Kad bi mislio ozbiljno, morao bi zamijeniti barem polovicu svoje Vlade, dio ministara jer su se našli umočeni u afere vjerojatno korupcijskog karaktera, druge zbog katastrofalne nesposobnosti. Kad bi zaista svoju vlast htio očistiti od počinitelja „neprimjerenih radnji“, onda otpisane ministre ne bi detaširao u parlament. Glib u kojem su se neki od njih našli u normalnim državama rezultira uhićenjima. Po onome što je isplivalo u javnost, valjalo bi ih smatrati kandidatima za Remetinec, a ne za Sabor. Za razliku od Jadranke Kosor koja je znala da bitku s korupcijskom hobotnicom ne može voditi bez DORH-a, aktualni šef HDZ-a svoje sanaderčiće rješava kadrovskim rošadama, ali zasad tako da im ni dlaka s glave ne padne.

HDZ-ovi kadrovi iz vrtića

Da od predstojećih promjena u Vladi ne treba očekivati ozbiljan iskorak govori i odabir kandidata za Kuščevićeva nasljednika. Lijepo je što premijer daje šansu mladim ljudima. Manje je dobro što je takav izbor vjerojatno posljedica procjene da samo tako može osigurati njihovu neumočenost u afere. HDZ će uskoro, izgleda, morati regrutirati kadrove iz dječjih vrtića. Ne samo zato što premijer preferira poletarce. Svoj je ured naselio ljudima bez iskustva koji se poslu i životu uče ordinirajući državom. U ovom slučaju izbor no-name juniora funkcionira, izgleda, kao antikorupcijska mjera. Samo tako se premijer, naime, može pouzdati da će dobiti ministre bez ružnih repova.

Šteta što se Plenković nije okrenuo nekom od dokazanih stručnjaka koji bi vlastitim autoritetom mogli garantirati promjene. Za ministra uprave odabrani Ivan Malenica sugerira da će ostati u Kuščevićevim cipelama. Uz nekoliko fraza o tome da bi javna uprava morala služiti kao servis građanima, kao ključni je potez najavio digitalizaciju. Kao da je to osnovni problem hrvatske birokracije! O reformi državnog ustroja, racionalizaciji silno hipertrofirane mreže županija, gradova i općina ni riječ da bi rekao. U to se sigurno neće dirati. Ako je suditi po prvim izjavama premijerovih novih akvizicija, rezultat bi mogao biti sličan eksperimentiranju s mladim Karlom Resslerom na europskim izborima.

Rekonstrukcija Vlade premijera Andreja Plenkovića očito je zamišljena tako da se promjenom nekolicine imena ne dira u postojeće odnose i sustav. Neki će ministri otići, neki novi doći, ali tako da sve, odnosno ono najvažnije ostane isto i nedodirljivo. Premijer ne vidi potrebe za vlastitom promjenom. Nikakve rekonstruktivne zahvate na sebi neće raditi. Što znači da će najavljeno osvježavanje ili provjetravanje Vlade ostati u službi održavanja statusa quo. Davor Ivo Stier potpuno je u pravu kad tvrdi da su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema, problema pogrešno profilirane politike. „Problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma“, kaže. U pravu je i kad upozorava da je inzistiranje na stabilnosti vlasti te u tom kontekstu koaliranje s prevrtljivim HNS-om i optužnicama opterećenim Milanom Bandićem bilo pogrešno.

Truli saborski temelji

Andrej Plenković svoju je stabilnost gradio na krivim premisama. Gradio je na broju ruku u parlamentu, bez obzira na to kojim su sredstvima one skupljene. Potpuno ignoriranje činjenice da je ta stabilnost uglavnom bila kupljena, da se zasniva na ne samo političkoj korupciji, dubinski zapravo djeluje destabilizirajuće. Plenkovićev kabinet, sa svih strana podbočen trgovačkim bedemom, postao je praktično nesmjenjiv, ali se konstrukcija koja ga drži – zbog lošeg materijala od kojeg je građena – rapidno urušava. Zaslugom brojnih podupirača u Saboru aktualna je vlada stabilna tako da možda ne može pasti, ali će se zbog trulih, s korupcijom povezanih temelja, na koncu raspasti i propasti. Hrvatskoj je potrebna ozbiljna rekonstrukcija vlasti koju Andrej Plenković ne može osigurati.

Ni u HDZ-u više ne vjeruju u njegove domete. Jedni ne vjeruju da može povesti pozitivne promjene, drugi ne vjeruju da će ih spasiti od potonuća i gubitka izbora. Čak i najbliži saveznici, razočarani, vide da gubi kontrolu nad HDZ-om, da mu se manevarski prostor sužava i sjena ga gubitništva prekriva. Premda još u sedlu, sve više ga smatraju bivšim. Kao da je na izlaznoj poziciji. Zato oko njegove rekonstrukcije Vlade nema prevelikih uzbuđenja. Uglavnom je smatraju debelo zakašnjelom i zato uzaludnom. Jedna poslovica kaže da je najteže trčati za izgubljenim vremenom. Andrej Plenković izgubio je tri godine, što se nikakvim forsiranjem više ne može nadoknaditi. Zato, dok premijer premeće imena novih ministara, najveći je dio ostatka njegove stranke u potrazi za imenom novog lidera. Što ne znači da će ga odmah pokušati rušiti. S tim će se vrlo vjerojatno čekati do HDZ-ovih izbora. U međuvremenu čuvat će privid normalnosti, kako ne bi komplicirali i kvarili hrvatsko predsjedanje Europskom unijom koje počinje s Novom godinom.

U HDZ-u bi se narednih mjeseci ključni sukobi mogli zametnuti oko datuma provođenja unutarstranačkih izbora. Stier u svom intervjuu Jutarnjem listu podsjeća da su statutarni rokovi za nekoliko mjeseci, proljeće iduće godine. Posebno naglašava da bi se toga trebalo držati „bez izvanrednih situacija“, kako bi HDZ na svojim stranačkim izborima definirao s kojim će ljudima i na kojoj platformi na parlamentarne izbore potkraj 2020. Ali Hrvatska će cijelu prvu polovicu iduće godine predsjedati EU-om. Iz Stierovih upozorenja vjerojatno progovara strah da bi se ta situacija mogla iskoristiti za odgađanje unutarstranačkih izbora. Sasvim konkretno, da bi Plenković mogao odgoditi HDZ-ove izbore za drugu polovicu godine, dok ne posvršava europske poslove. A takav scenarij lako je pretvoriti u dugoročnije prolongiranje. Premijer je, naime, uvjeren da će od predsjedanja EU-om imati veliku reputacijsku korist, pa navodno špekulira kako na krilima tog uspjeha već u ranu jesen iduće godine zaploviti u raspisivanje parlamentarnih izbora. U tom slučaju HDZ-ov se izborni sabor vjerojatno dodatno pomiče, možda čak u 2021. godinu. Što bi značilo da će Andrej Plenković opet krojiti HDZ-ove izborne liste. Prilika koju mu unutarstranački oponenti ne žele pokloniti i koja bi se s debelim razlogom mogla smatrati uzurpacijom.