Izložba ”Terra incognita” Lukše Peke, poznatog dubrovačkog slikara i grafičara, otvorena je prošlog tjedna u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Nakon 22 godine, Lukša Peko ponovo izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a opsežan ciklus ”Terra incognita” ili ”Nepoznata zemlja”, od devedeset slika u tehnici akrila na drvu i platnu, zbroj je brojnih nataloženih iskustava koja proizlaze iz dugotrajnog bavljenja slikarstvom, ali su i nužno određena mjestom u kojem slikar živi.

Lukša Peko (Dubrovnik, 1941.) već se kao đak zanimao za slikarstvo i grafiku, da bi prve poduke dobio od slikara Antuna Masle te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao je slikarstvo na ALU u Zagrebu, a za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka te dobio nagradu ALU Zagreb za grafiku. Prvi put izlagao je s dvojicom dubrovačkih kolega, Josipom Škerljom i Josipom Trostmanom u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a prvu samostalnu izložbu imao je 1966. u Splitu. Na grafičkoj specijalki na ALU u Zagrebu 1968. završio je poslijediplomski studij kod Marijana Detonija. Dosad je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te sudjelovao na više od 250 skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: ”Vrt bez dobi” (1986.) s književnikom Milanom Milišićem, ”Kad su golubovi umirali” (1992.) s književnikom Feđom Šehovićem te ”Marin Držić – Lukša Peko” (2017.) u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. Za svoj rad dobio je mnoge nagrade, među kojima Nagradu „Sedam sekretara SKOJ-a“ (Zagreb, 1969.), I. nagradu Prvog bijenala HDLU- a (Zagreb, 1984.), Nagradu Grada Dubrovnika (1996.), Godišnju nagrada Slobodne Dalmacije (Split, 1992.) te je nositelj državnog odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.

Miho Skvrce za UGD

„Pekova Nepoznata zemlja u svom latinskom nazivu nosi arhaičnost antičkih krnjih pretpostavki o svijetu koje zbog toga što su neutemeljene ostavljaju slobodu nagađanjima i maštanjima. Zbog negostoljubivog krajolika prikazanog u šiljatim formama, primjećuje se odsutnost figura, a more koje okružuje otoke na nekim je slikama crno kao katran, gusto i mrtvo. O strpljivosti u radu ovog slikara govore i točkice na brojnim slikama koje vibriraju i lagano otkrivaju vrijeme kao važan element pri stjecanju doživljaja o naslikanom krajoliku“, tumači u katalogu izložbe Marin Ivanović, kustos izložbe i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik koji već duže pomno prati opus ovog umjetnika.

Slažemo se s interpretacijom prema kojoj Pekini nazivi slika sugeriraju mističnost, udaljenost i negostoljubivost izmaštanog Pekova krajolika, kao što su Poviše bezdana, Plameni otok II., Ognjene stijene, Krvava zemlja, Zmijska vala, i prema kojima se stvarna životna tragedija iz prošlosti transponira u prirodne fenomene i sugestije na pakleni pejzaž. „Jedan za drugim nižu se otoci, naizgled neki daleki i nepoznati, a zapravo sasvim dohvatljivi i poznati. Postajemo svjesni da su svi ovi otoci samo jedan jedini, samo jedan koji je važan, a koji ima isto onoliko lica koliko je dana u čovjekovom životu, onaj na kojemu je, u dubokom glibu moralne izopačenosti u kojeg čovjek tako lako zagazi, počinjeno masovno ubojstvo pedeset troje istaknutih pripadnika dubrovačke intelektualne i društvene elite, među kojima je bio i Pekov otac. Ako nam za to dokučiti nije dovoljno pogledati koliko je motiv otoka prisutan u njegovom opusu, onda će anagramski naziv triptiha Askad zorno pokazati kako je riječ o otoku Daksa. U podciklusu Argonauti u kojemu su sve slike naslovljene Arg, odbacuju se varijacije i istim se nazivom sugerira uzaludno traganje i beskrajno trajanje plovidbe između otoka bez broja.”, pojašnjava u tekstu Marin Ivanović.

Takvom kontekstualizacijom slikâ ova se likovno i metjerski izvrsna izložba od efektnog kolorističkog izričaja apstrahiranih oblika pejzaža, na granici apstraktnog predznaka, pretvara u potresno i snažno vizualno iskustvo koje promatrača ne može ostaviti ravnodušnim na emotivnoj, mentalnoj i duhovnoj razini podjednako. Izložba ostaje otvorena do 29. travnja 2018. godine.

Komentiraj

FOTO:Miho Skvrce za UGD
PODIJELI
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.