Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u četvrtak je za nacional.hr analizirao stanje na bojištu, ukrajinske napade te predstojeće predsjedničke izbore u Rusiji.

“Posljednjih dana ukrajinski dronovi napali su objekte u devet regija Ruske Federacije. Među pogođenim tvrtkama su rafinerije nafte u regijama Orel, Nižnji Novgorod i Rjazan. Posljednja je pogođena rafinerija u gradu Novošahti u Rostovskoj oblasti. Mora se shvatiti da je Rusija prva krenula u rat protiv Ukrajine dronovima i projektilima. Ukrajinski stanovnici i civilna infrastruktura pate gotovo svaki tjedan. Posljednje tragedije dogodile su se u Krivom Rogu i Sumah.

Ukrajina ima zakonsko pravo ne samo braniti se, već i uzvratiti udarac neprijateljskom teritoriju. Stoga su ruski stratezi bili u zabludi, smatrajući da je moguće stalno i nekažnjeno terorizirati miroljubive Ukrajince. Kako se pokazalo, golemi teritorij Ruske Federacije puno je teže pokriti ruskom protuzračnom obranom, a najnoviji napadi na rafinerije nafte dokazali su da se Rusi potpuno ne mogu nositi s tim zadatkom. Radijus pogađanja ciljeva ukrajinskih borbenih bespilotnih letjelica stalno se povećava. U načelu, Ukrajina ne napada civilno stanovništvo Ruske Federacije i ne koristi zapadno oružje za izvođenje operacija na neprijateljskom teritoriju. Napadi na ruske rafinerije nafte uzrokuju ozbiljnu štetu ruskoj trgovini naftnim derivatima, koje Kremlj koristi za financiranje svog rata protiv Ukrajine. Stoga će Kijev nastaviti s praksom uništavanja ruskih strateških objekata koji rade za rat i uništavanje ukrajinskog naroda.

U međuvremenu je Državna duma Ruske Federacije registrirala nacrt zakona o priznavanju “nezakonite” odluke sovjetskih vlasti iz 1954. godine u vezi s pripajanjem regije Krim Ukrajini. Pokušaji revizije i “ukidanja” odluka iz 1954. godine nisu novost. Ruski parlament usvojio je takvu rezoluciju još 1992. godine. Prijelaz Krimske oblasti u sastav Ukrajinske SSR 1954. dogodio se u okviru tada važećeg zakonodavstva i odgovarao je raširenoj praksi prijenosa teritorija između saveznih republika.

Na primjer, 1926. godine, prema odluci Moskve, grad Taganrog i značajni teritoriji, koji čine trećinu moderne Rostovske oblasti, prebačeni su iz Ukrajine u sastav Ruske Federacije. Odluka iz 1954. godine imala je objektivnu osnovu. Uostalom, kada su ruski došljaci koji su stigli iz dalekih ruskih krajeva, kada je staljinistički režim deportirao sve krimske Tatare s područja poluotoka, a njihovu imovinu i zemlju prigrabili novopridošli Rusi koji su živjeli u potpuno drugim klimatskim zonama, postalo jasno zašto je krimsko gospodarstvo dovedeno u potpuni kaos.

Stoga je vodstvo Kremlja donijelo odluku o prijenosu poluotoka Ukrajini, što je pridonijelo poslijeratnoj obnovi Krima zahvaljujući značajnim ukrajinskim resursima i razumijevanju Kijeva za upravljanje poljoprivredom u takvim prirodnim uvjetima. Kakve god bile odluke iz 1954. godine, već nakon raspada SSSR-a, Rusija je pravno, dokumentirano i nedvosmisleno priznala granice suvremene Ukrajine i bilateralno i multilateralno, te se također obvezala jamčiti njihovu nepovredivost.

Ukrajina je zauzvrat predala Ruskoj Federaciji sav svoj nuklearni potencijal i mnoga strateška oružja, koja se sada podlo koriste protiv ukrajinske države. Ove i druge slične “zakonodavne inicijative” bezvrijedni su pokušaji ruske diktature da ozakoni vlastita teška kršenja međunarodnog prava. Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine nazvalo je akciju Državne dume po ovom pitanju “paničnom inicijativom”. Uostalom, Moskva je svjesna neizbježnosti de okupacije poluotoka. Ovo je jednostavno bezvrijedan pokušaj diktature Kremlja da legalizira vlastita teška kršenja međunarodnog prava.

Dana 17. ožujka Putinov režim ponovno će kršiti međunarodno pravo i provoditi tzv. “izbore”, posebice na privremeno okupiranim područjima Ukrajine. Prijevremeno “glasanje” već je počelo. Ruski izbori na privremeno okupiranim područjima Ukrajine nezakoniti su i nevažeći s gledišta ukrajinskog i međunarodnog zakonodavstva. Moskvu ne zanima odnos građana Ukrajine na privremeno okupiranim područjima prema Putinu. Kao rezultat, bit će objavljen postotak glasova “za” naslikan u Kremlju.

To će biti još jedan alat za pokoravanje nasilno okupiranih područja. Građani Ukrajine su cinično prisiljeni sudjelovati u ovoj farsi. Ukrajinci na privremeno okupiranim područjima pružaju aktivan i pasivan otpor okupatorima, izlažući se represiji i kaznenim akcijama ruskih specijalnih službi. Kremaljska propaganda će nakon takozvanih “izbora” cinično lagati o “visokoj izlaznosti birača” i, naravno, Putinovoj “podršci” na osvojenim ukrajinskim teritorijima.

To je još jedan razlog zašto se nikako ne može priznati “reizbor” poglavara Kremlja. A sam Putin dao je intervju poznatom kremaljskom propagandistu Dmitriju Kiseljovu. Tijekom razgovora diktator je još jednom izjavio da je “spreman na mirno rješenje”. Putin nije dodao ništa novo staroj “pregovaračkoj” retorici Kremlja. Također inzistira na legalizaciji svojih osvajanja.

Stajalište Moskve je kategorički neprihvatljivo i ne može poslužiti kao osnova za mirovne pregovore. Kijev je jasno poručio da se rat može okončati samo na temelju “formule mira” utemeljene na međunarodnom pravu, a ne na hirovima osvajača i načelima “banditskog” Peterburga. Putinovi zahtjevi za “sigurnosnim jamstvima” za Rusiju zapravo znače jamstva nekažnjivosti i mogućnosti nastavka agresije. Dan kasnije bivši predsjednik Ruske Federacije, a sada Putinov zamjenik u Vijeću za nacionalnu sigurnost, Medvedev također je najavio planove Moskve za okončanje rata u Ukrajini. Oni svjedoče o želji za potpunom likvidacijom ukrajinske državnosti i njezinog pravnog subjektiviteta. Stoga Putinove “mirotvorne” inicijative ne bi trebale nikoga dovesti u zabludu. Moskvu ne zanima mir, već smanjenje ukrajinskog otpora i slabljenje podrške saveznika Kijeva”, napisao je.