Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr komentirao situaciju u Ukrajini, posebno govoreći o nacionalnom sastavu ruske okupatorske vojske.

“Ruski građani do ovog trenutka još su vrlo slabo osjetili posljedice svoje podrške Kremlju u vojnom napadu na Ukrajinu. Putin je prije napada na Ukrajinu počeo neviđenu anti-ukrajinsku informacijsku kampanju, kako bi zadobio opću podršku ruskih građana za svoj Zlonamjerni plan uništenja ukrajinske državnosti i ukrajinske nacije. Moskva je u tome uspjela i poslije početka ruskih bombardiranja ukrajinskih gradova i okupacije ukrajinskog teritorija, razina društvene podrške Putina skočila do nevjerojatnih 83 posto. Praktički nijedan ruski državljanin koji ima rodbinu u Ukrajini nije nazvao svoje ukrajinske rođake s riječima sažalijevanja ili moralne podrške. Još jednom ponavljam, u okvirima višemilijunske Ukrajine, nitko nije dobio poziv podrške ili nekog sućuta iz Ruske Federacije. Svi Ukrajinci, koji bi nazvali neke svoje rođake u Rusiji ili stare poznanike, dobili bi odbijenicu u razgovoru ili su bili upućeni neka se informiraju na prvom programu ruske televizije. To znači da ni ukrajinska milijunska dijaspora u Rusiji nije rekla nijedne riječi podrške narodu svog porijekla, a ljudi iz Rusije, koji su čak i poslije ruske okupacije ukrajinskih Krima i Donbasa dolazili u posjet svojim ukrajinskim rođacima ili poznanicama, ništa nisu reagirali i nisu opovrgli da su tvrdnje o nacističkoj ukrajinskoj naciji potpuna glupost i gnjusna laž. Biblijski bi se to moglo usporediti kao kad su se Isusa odrekli njegovi učenici.

Svaka europska zemlja gradi svoju politiku u odnosu na izdavanje viza, ali ako govorimo o Šengenskim vizama onda je jasno da mora biti i zajednički pristup prema ovom pitanju. Sve članice EU-a i Šengenske zone trebaju donijeti zajednički zaključak. Njemački kancelar Olaf Scholz rekao je da je za rat u Ukrajini odgovoran Vladimir Putin, a ne ruski narod. Tako da nema smisla ruskim građanima uskraćivati pravo na putovanja u europske zemlje. Mi smo to isto mislili u Ukrajini kad je ruska vojska zauzimala Krim, da to je odluka samo Putina a ne ruskog naroda. Ipak, poslije toga Rusku Federaciju je uhvatila potpuna euforija. Rejtinzi Putina narasli su na 100 posto, a ruski građani poludjeli su u svojoj mesijanskoj ulozi koju je njima u informacijskom programu predlagala kremaljska televizija. Od vremena okupacije ukrajinskog Krima a kasnije i dijela Donbasa razina ruskog šovinizma u društvenim odnosima postala je urnebesna.  Tada je rusko društvo, do tada malo zaraženo šovinizmom,  postalo smrtno bolesnim. Svi, i bogataši i siromasi, stali su uz Kremlj u potrazi renoviranja veličanstva Rusije u svijetu. Njih uopće nije zanimalo da je to moguće samo uništenjem državnosti mnogih zemalja, ubojstvom ogromnog broja nevinih ljudi i to od strane ruske vojske.

Većina Rusa stala je uz ideju stvaranja novog Ruskog carstva u obliku obnovljenog Sovjetskog Saveza. Svojima osvajačkim idejama Vladimir Putin pridobio je umove apsolutne većine Rusa koji nisu prošli provjeru na ljudskost i humanost. Tako je Kremlj izmislio novi projekt razvoja Rusije kao osvajačke države, koja mora pokoriti susjedne manje države u svom imperijalističkom naumu stvaranja novog Ruskog carstva. Tako je ovaj Zločinački projekt objeručke prihvatila apsolutna većina ruskog stanovništva. Zato je Olaf Scholz u krivu, makar bi svi mi htjeli da bude u pravu. Ruski narod i Putin sada su postali jedinstvena cjelina. Tako utjecaj sankcija i odgovornosti za Zlodjela u Ukrajini moraju snositi ne samo šef Kremlja i njegovo blisko okruženje nego i svi koji otvoreno ili prešutno daju podršku ovoj politici sijanja Zle agresije, mržnje prema drugim nacijama i smrti nevinih ljudi. Zapravo zabrana prilaza Europi Moskvu mora obeshrabriti da nastavi aneksiju ukrajinskih teritorija.

Kremlj se obrušio na europske političare, uključujući lidere država EU-a zbog njihovog poziva da se Rusima zabrani pristup Zapadu dok Rusija ne okonča invaziju (Estonija, Latvija, Češka, Finska). Moskva misli da ova zabrana nema perspektive i računa na svoje prijatelje u Mađarskoj i Njemačkoj. Ali poslije neisprovociranog ruskog vojnog napada na Ukrajinu, zemlje u susjedstvu RF-a, koje dobro shvaćaju realnost proširenja ruske invazije čak na zemlje EU-a izjavile su da je posjet Europi za ruske građane privilegija, a ne ljudsko pravo. O tome govori primjerka Estonije, zemlje koja je pod svakodnevnim nišanom ruske vojske. I šef finske vlade upozorava da nije u redu dok Rusija vodi brutalan agresivni rat u Ukrajini, da Rusi mogu putovati Europom i biti turisti.

Kremlj isto ne želi riskirati društvenim raspoloženjem ruskih građana svojim neuvjerljivim potezima na ratištima u Ukrajini. Putin razumije da treba držati u miru prije svega regije Moskve i Peterburga. Zato je u ruskoj okupatorskoj vojsci, osim profesionalaca iz padobranskih, tenkovskih postrojba i snaga posebne namjene, najviše mobiliziranih iz redova nacionalnih manjina. Recimo, malo je poginulih ruskih vojnika: iz malih republika od par desetaka tisuća stanovnika Burjatija i Tuva, koje su smještene na jugu Istočnog Sibira ili Dagestana na Kavkazu, ima tristo čak i četiristo puta više poginulih vojnika, nego iz višemilijunske naseljene Moskve i Peterburga.

Kremlj u naručje smrti u Ukrajini baca male narode za koje i ne mari da nekako njima pomogne. Nekad je to radio Slobodan Milošević, kad je u napad na istočnu Slavoniju prvo mobilizirao pripadnike nacionalnih manjina Vojvodine, a tek kasnije predstavnike većinskog naroda. Jasno je da svaki ljudski život ima svoju vrijednost, ali manjinski narodi koji nikad nemaju profita od ratnih događanja su često na granici preživljavanja, tako da je to još jedno svjedočenje neljudskog stava prema njima kao topovskom mesu. Moskva želi ratovati i u rat slati predstavnike siromašnih obitelji i nacionalnih manjina, misleći da će tako osigurati mir u glavnom ruskom gradu i mir za kremaljsko vodstvo. Ali i ovo Zlo će se vratiti Putinu”, napisao je Levčenko.