Lada, ruska verzija ‘Europskog automobila 1967. godine’, popularna 70-ih i 80-ih i kod nas, do 2012. u Toljatigradu proizvedena u 16,8 milijuna primjeraka, najviše u povijesti nakon kultne Volkswagen Bube, čak više nego Ford Model T

Posljednji primjerak modela Lada 2107., s proizvodne trake u ruskom Toljatigradu, sišao je 16. travnja 2012. Završila je priča o jednom od najpopularnijih automobila na našim prostorima. Uz samo jedan veliki redizajn, onaj koji je 1980. modernizirao klasičan izgled ruske varijante modela Fiat 124, ‘Europskog automobila 1967. godine’, Lada serije 2101-2107 provela je u proizvodnji nevjerojatne 42 godine.

Premda su postojali planovi o selidbi proizvodnje u Iževsk, Igor Burenkov, glasnogovornik tvrtke Lada, obznanio je kraj, proizvodnja klasičnog modela Lada definitivno je ugašena. Potražnja za klasičnom trovolumenskom limuzinom, pravilne uglaste forme, dužine 4064 mm, širine 1613 mm i visine 1455 cm te razmjerno kratkog međuosnog razmama od 2425 mm, tijekom većeg dijela proizvodnog ciklusa bila je sve prije nego nedostatna.

Ukupno ih je proizvedeno oko 16,8 milijuna, čime je model pretekao Ford Model T i ugnijezdio se na drugo mjesto vječne ljestvice najprodavanijih, iza neprikosnovenog njemačkog ‘narodnog automobila’ Volkswagen Buba.

Uključimo li u brojku i ostale inačice talijanskog aduta Fiat 124 možemo reći da taj klasični dizajn opasno puše za vrat legendarnom njemačkom modelu Volkswagen Buba. Ovdje, naravno, ne računamo modele Volkswagen Golf, Toyota Corolla, Ford F serija…, koji su prošli kroz nekoliko generacija koje jedna s drugom nemaju ništa zajedničko osim imena.

Prva je Lada (Žiguli) dizajnerski bila potpuno jednaka talijanskom adutu Fiat 124, ali je imala deblji lim, masivnije, centimetar više podvozje, straga bubanj kočnice, umjesto četiri disk kočnice (radi pouzdanije ručne kočnice) i OHC razvod motora, umjesto OHV-a.

Lada je bila izravan rezultat uspješnosti talijanske Komunističke partije, najjače lijeve stranke u zapadnoj Europi, čija snaga je toj državi otvarala vrata koja su drugim zapadnim zemljama bila zatvorena. Spektakularni dogovor o podizanju sovjetske automobilske industrije uključivao je čak i imenovanje grada u kojem će tvornica biti podignuta po talijanskom ratnom komunističkom vođi Palmiru Togliattiju.

Izvana, osim nešto povišenog razmaka od zemlje, gotovo da i nije bilo razlike spram standardnog modela Fiat 124, sve do redizajna iz 1980. koji je modernizirao linije. Osnovni se model pokretao motorom obujma 1198 ccm i snage 64 KS, Zanimljivo, za razliku od originalnog talijanskog motora s bregastim vratilom u bloku (OHV), Lada 1200, koja je u početku nosila ćirilički naziv Žiguli (ubrzo je izmijenjen iz marketinških razloga) od početka je imala bregasto vratilo u glavi (OHC), pokretano dvostrukim lancem.

Već je tada bilo govora o industrijskoj špijunaži, jer je razvodni mehanizam OHC manje izgledao kao logična nadogradnja, a više kao kopija rješenja benzinaca Mercedes-Benz uvedenih krajem 1950-ih. Bilo kako bilo, motor se pokazao pouzdanim i vrlo izdržljivim (izdržljivijim od originala), premda performanse prve verzije (21 s do stotke, najveća brzina 136 km/h) nisu bile nešto posebno.

Zbog toga su uvedene verzije 1300/68 KS, u istoj formi te 1500/74 KS i 1600/78 KS, s udvojenim farovima i bogatijom opremom (okretomjer…) Za standarde početka 1970-ih izvedba s pravokutnim brzinomjerom i dugačkom ručicom mjenjača na središnjoj konzoli te prostranost bili su korektni, a nasloni prednjih sjedala bili su bez oslonaca za glavu. Tada je to bilo normalno.

Lada je bila robusna (osnovna mase 955 kg), a kad su se izmijenile ‘plastične’ ruske gume (na skliskoj su cesti bile pogibeljno loše) barem onima marke Sava, vozna svojstva su bila dobra, a potrošnja od 8 do 11 litara, za to doba i nije bila pretjerana. Osamdesetih su Lade, osim brojčanih četveroznamenkastih kodova dobile i novo izvozno ime Riva.  Izvoz u zapadne zemlje prestao je 90-ih, no potražnja za ovim robusnim, izdržljivim i mehanički jednostavnim automobilima u matičnoj je Rusiji i zemljama trećeg svijeta osigurala ostanak u proizvodnji sve do 2012.

Možda je napokon došlo vrijeme da prestanemo na ove Lade gledati kao na istočnoeuropske krševe i počnemo ih prihvaćati kao punopravne klasike, dio jedne od najvećih priča o uspjehu u povijesti automobilizma, s iznimno respektabilnim produkcijskim brojkama. S Fiatom 124 proizvedena je u više od 18 milijuna primjeraka. Klasična koncepcija, s motorom uzdužno sprijeda i pogonom straga, preko diferencijala u krutom mostu, tada uobičajena, bila je robusna i izdržljiva, a s uvojnim oprugama umjesto lisnatih i koliko-toliko aktualna, ali je na skliskoj cesti problematična.