Nesuđeni gradonačelnik Zagreba, odnedavno novi Plenkovićev ministar gospodarstva, zgrabio je priliku da se predstavi zaštitnikom građana. Filipović se usprotivio rastu cijena vode u glavnom gradu, tvrdeći da za poskupljenje nema nikakva razloga. Mogućnost da glumi skrbnog ćaću raji servirala mu je gradska vlast. Široj javnosti slabo poznato Vijeće za vodne usluge, navodno nezavisno tijelo u području vodoopskrbe, poništilo je kao protuzakonitu odluku Grada o poskupljenju vode.

Da, u vodovodnu se mrežu u Zagrebu godinama, točnije desetljećima nije ulagalo, pa sada cijevi pucaju na tjednoj bazi. Da, u obnovu se hitno mora ići i da, to će koštati. Čak i ako se ostvari plan gradonačelnika Tomaševića da se najveći dio tog posla financira iz europskih fondova. Ali, jedan će, navodno manji dio tereta morati ponijeti i građani. Utoliko je poskupljenje vode razumljivo. Ali lakše je, izgleda, makar i u nevrijeme, u stampedu inflacije, donijeti odluku o dizanju cijena, nego li je realizirati.

Vodovod nije odradio ni proceduralni dio posla, nije Vijeću dostavio potrebnu dokumentaciju, pa je plan o poskupljenju propao. Tomašević je odmah smijenio šefa vodoopskrbe. Ali,  ispostavilo se da je cijeli projekt obnove vodovodne mreže na dugom štapu. Projekt još nije odobren, a navodno ni prijavljen na natječaj. Zagreb, tvrde u Ministarstvu gospodarstva, nije ispunio ni jedan od ključnih uvjeta za povlačenje europskog novca. Ako nema projekta, onda nema ni potrebe za poskupljenjem vode. Jer, dizanje se cijena objašnjavalo kao logična posljedica obaveze da Grad sam osigura 30 posto od sredstava potrebnih za rekonstrukciju. Uglavnom, puno je još nepoznanica oko cijelog tog zahvata. Ali, generalni je dojam da ga Tomaševićeva vlast nije dobro pripremila. Da je u veliki i zahtjevan posao krenula kao grlom u jagode.

Međutim, uplitanje ministra Filipovića upućuje na mogućnost da se jedan komunalni projekt koristi kao moneta u političkim igricama. Ako je Vijeće za vodne usluge, koje je storniralo poskupljenje vode u Zagrebu nezavisno tijelo, a trebalo bi biti, kako to da njegove odluke tumače ministar i njegov državni tajnik? Čini se da ovdje nije riječ samo o tome da se Vlada na ovom slučaju, nasuprot zagrebačkoj vlasti, pokušava predstaviti kao čuvarica standarda građana. Prije će biti da je Plenkovićeva ekipa s pogledom na iduću superizbornu godinu počela bacati klipove u Tomaševićeve kotače, jer bi joj jako odgovaralo da se njegova vlast pokaže neuspješnom. Na Zagrebu se, naime, testira ima li alternative HDZ-ovoj vladavini Hrvatskom. Zato je vodovod u glavnom gradu odjednom postao političko pitanje.