Da je Europa previše ovisna o uvozu energije, posebice nafte i plina, činjenica je poznata već desetljećima, a sada je naglo došla u fokus uslijed energetske krize uzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu. “Ovisnost o ruskoj nafti i plinu sada je prošlost”, tvrdi predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen dok ukrajinski dužnosnici i poslovni ljudi iz energetike kažu da se velike se količine ruskih ugljikovodika, posebno nafte, i dalje slijevaju u Europu i financiraju Putinov ratni stroj.

Sirova nafta uvijek nađe put do globalnog tržišta. Nafta se lako može miješati s drugim pošiljkama u tranzitnim zemljama pa se stvaraju pošiljke kojima je osobito teško odrediti zemlju podrijetla. Proces rafiniranja neophodan je za svaku praktičnu primjenu i tim procesom uklanjaju se tragovi primarnih sirovina. S druge strane, brodovi plove pod raznim zastavama i nimalo ne pridonose transparentnosti: neki brodari optuženi su da raznim načinima pomažu Rusiji prikriti zemlju podrijetla izvozne sirove nafte.

Činjenica je da je EU do veljače prošle godine dobavljao više od 40 posto svojeg plina iz Rusije, a neke zemlje poput Njemačke i istočnoeuropskih država bile su i potpuno ovisne o tom plinu. Ovisnost o sirovoj nafti bila je nešto manje izražena, ali za dobar dio središnje i istočne Europe i danas je pitanje dobave ruske nafte pitanje energetske egzistencije. EU barem već dva desetljeća ozbiljno radi na energetskoj tranziciji prema smanjenju emisija CO2, primarno kroz energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, a sve je dobilo jedan ozbiljni i institucionalni oblik kroz Zeleni plan EU-a predstavljen 2019., koji je podrazumijevao značajnu redukciju CO2 do 2035. i gotovo potpunu eliminaciju do 2050. Rat u Ukrajini je čitavom procesu dao dodatno ubrzanje kroz plan REPowerEU i puno ambicioznije ciljeve, veće poticaje i kraće rokove.

Od druge polovine 2021. cijene energije u EU-u i svijetu u naglom su porastu. Cijena goriva dodatno je porasla kao posljedica ničim izazvane i neopravdane agresije Rusije na Ukrajinu, što je izazvalo bojazni u pogledu sigurnosti opskrbe energijom u EU-u. Na situaciju je utjecala i odluka Rusije o obustavi isporuke plina u nekoliko država članica EU-a. Čelnici i čelnice 27 država članica EU-a u ožujku 2022. složili su se u Izjavi iz Versaillesa da će postupno i čim prije ukinuti ovisnost EU-a o ruskim fosilnim gorivima. Europsko vijeće postiglo je 30. i 31. svibnja 2022. i dogovor o zabrani gotovo 90 posto ukupnog uvoza ruske nafte do kraja 2022., uz privremenu iznimku sirove nafte koja se isporučuje naftovodom. Uzimajući u obzir različite kombinacije izvora energije, uvjete i okolnosti u državama članicama EU-a, čelnici i čelnice EU-a pozvali su na: daljnju diversifikaciju izvora i pravaca opskrbe energijom, ubrzavanje uvođenja obnovljivih izvora energije, daljnje poboljšanje energetske učinkovitosti i poboljšanje međupovezanosti plinskih i elektroenergetskih mreža.

Osim toga, ministri i ministrice energetike EU-a 19. prosinca 2022. postigli su dogovor o novim pravilima za uspostavu mehanizma korekcije tržišta čiji je cilj zaštititi građane i gospodarstvo od pretjerano visokih cijena. Tom se uredbom nastoji ograničiti prekomjerne cijene plina u EU-u koje ne odražavaju cijene na svjetskom tržištu te istodobno zajamčiti sigurnost opskrbe energijom i stabilnost financijskih tržišta.

Mehanizam za korekciju tržišta automatski se aktivira ako nastupi definirana „korekcija tržišta”. Može se deaktivirati ili suspendirati u skladu s pravilima utvrđenima uredbom. Države članice složile su se i da će se mehanizam primjenjivati na ugovore o izvedenicama za mjesec unaprijed, tri mjeseca unaprijed i godinu unaprijed. Vijeće je u prosincu 2022. odlučilo odrediti i gornju granicu cijena sirove nafte, naftnih ulja i ulja dobivenih od bitumenskih minerala koji su podrijetlom iz Rusije ili su izvezeni iz Rusije, koja iznosi 60 američkih dolara po barelu.

Utvrđivanjem gornje granice cijena ruske nafte namjeravalo se ograničiti porast cijena uzrokovan izvanrednim tržišnim uvjetima i drastično smanjiti prihode koje je Rusija ostvarila od nafte nakon što je pokrenula nezakoniti agresivni rat protiv Ukrajine.

Zbog svega navedenog u Bruxellesu su s izrazitim zanimanjem pratili što se proteklih mjeseci događalo u odnosima između Rusije i Kine. Rusija je za Kinu postala ključni izvor energetskih resursa i oružja, a dvije zemlje dijele i suparnike u vanjskoj politici. “Kina i Rusija dobri su susjedi i pouzdani partneri”, rekao je kineski predsjednik Xi Jinping nakon što je krajem ožujka stigao u Moskvu u državni posjet svom prijatelju, ruskom lideru Vladimiru Putinu.

“Kina je spremna s Rusijom čuvati svjetski poredak utemeljen na međunarodnom pravu. Posjet Rusiji dat će novi zamašnjak razvoju rusko-kineskih odnosa i strateškoj suradnji“, dodao je Xi. Posjet lidera druge najveće svjetske ekonomije Putinu dodatan je znak da dvije zemlje vide koristi od partnerstva usred Putinova pohoda na Ukrajinu, ali i velikog geopolitičkog sraza sa Zapadom.

‘Ovisnost o ruskoj nafti i plinu sada je prošlost’, tvrdi predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. FOTO: EPA/WU HAO

Xijev trodnevni posjet glavnom gradu Rusije bio je prilika da dvojica samoproglašenih “prijatelja” pokažu svoje bliske osobne odnose usred pompe državnog posjeta – i izlože kako mogu unaprijediti svjetski poredak koji se suprotstavlja onom koji njih dvojica smatraju da vode Washington i njegovi demokratski saveznici u Europskoj uniji. Putin je rekao da je Moskva spremna podržati kineske kompanije koje će zamijeniti zapadna poduzeća koja su napustila Rusiju od početka njegove invazije na Ukrajinu. Rusija se sve više oslanja na Kinu i kao uvozno tržište i kao izvoznika elektronike nakon što su joj uvedene opsežne sankcije. Činilo se da su partneri spremni proširiti suradnju iako je do porasta u trgovini energijom došlo već tijekom prošle godine jer je Europa smanjila svoje oslanjanje na ključni ruski resurs.

Dvojica čelnika također su rekla da će “izgraditi bliže energetsko partnerstvo, podupirući tvrtke iz obiju zemalja u unapređenju projekata suradnje u nafti, plinu, ugljenu, električnoj energiji i nuklearnoj energiji”. Putin je u izjavama za medije dodao da se razgovaralo o daljnjem rastu izvoza ruskog plina u Kinu, uključujući “provedbu inicijative za izgradnju plinovoda Snaga Sibira 2 preko teritorija Mongolije”. Xi u svojim komentarima nije izričito spomenuo plinovod koji je Rusija hvalila kao zamjenu za sada nepostojeći Sjeverni tok 2, koji isporučuje plin u Europu. Zajednička izjava, doduše, spominje zajednički rad na promicanju “istraživanja i konzultacija” u vezi s “novim projektom plinovoda Kina-Mongolija-Rusija”.

Rusija polako postaje neka vrsta resursne kineske kolonije, a juan će biti glavna valuta trgovine u Rusiji do kraja 2023. FOTO: Pixabay

No dojam je u Bruxellesu i državama Europske unije da razgovori u Moskvi na kraju ipak nisu rezultirali presudnim sporazumima o ključnim ekonomskim pitanjima koji su potrebni Moskvi kako bi joj pomogli da prebrodi sve veći pritisak zapadnih sankcija, što naglašava granice kineske podrške i sve veću neravnotežu moći između dviju država koja ide u prilog Pekingu. Koliko Rusija zapravo postaje ovisna o Kini, pokazuju i sljedeći podaci: prošle godine Rusija je povećala izvoz nafte u Kinu gotovo 10 %, ugljena 21 % i plina 1,5 posto, postavši prvi put njen najveći dobavljač. Kina je zauzvrat Rusiji poslala elektroniku i tehnologiju u vrijednosti od 4,8 milijardi dolara, zamijenivši zapadne kompanije koje su otišle.

Zato se može slobodno zaključiti da Rusija postaje jedna vrsta resursne kolonije Kine, a juan će biti glavna valuta trgovine u Rusiji do kraja 2023. Rusija, rekao je Putin tijekom sastanka sa Xijem, namjerava osigurati “neprekidne opskrbe naftom” Kini, kao i naglo povećati izvoz plina. “Ukupan volumen opskrbe plinom do 2030. bit će najmanje 98 milijardi kubičnih metara, plus 100 milijuna tona LNG-ja”, rekao je Putin. Količina koju je Putin najavio sav je plin koji bi Rusija, prema planu, trebala proizvesti do 2030. godine. Sankcije su dodatno istaknule asimetričnu prirodu rusko-kineskih odnosa pa je sada već i Putinu teško sakriti činjenicu da je Rusija postala mlađi partner Kini.

Koliko god europskim liderima odgovaralo da Rusija slabi i da sankcije djeluju, toliko su zabrinuti zbog jačanja Kine

Koliko god europskim liderima odgovaralo da Rusija slabi i da sankcije djeluju, toliko su zabrinuti zbog jačanja Kine. Priznala je to i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen koja je konstatirala da se Kina promijenila, a njeno viđenje novog globalnog poretka jest da će Kina biti najmoćnija zemlja svijeta s Pekingom kao središtem, a prava pojedinih nacija i njihov suverenitet nisu toliko važni. To je očito stav i Putinove Rusije iako i Moskvi mora biti jasno da i u netom potpisanom “strateškom partnerstvu” tih dviju zemalja Kina najprije misli na svoje interese i jeftine sirovine koje Rusija mora prodavati.

Unatoč svemu, istaknula je Ursula von der Leyen, EU nema namjeru Kini okrenuti leđa jer to “nije provedivo, a nije ni u interesu Europe”. No ona istodobno najavljuje da će se EU usredotočiti na smanjivanje rizika od tolike gospodarske ovisnosti, kako od sirovina i proizvoda iz Kine tako i kada je riječ o ovisnosti europskih tvrtki o golemom kineskom tržištu.

Što se tiče gospodarstva, Von der Leyen smatra da se zbog svjetske političke situacije ponovo mora vrednovati sporazum EU-a i Kine o međusobnim investicijama. Taj je sporazum sklopljen još 2020. godine, ali on nikad nije zaživio – među ostalim i zbog europskih sankcija izrečenih zbog povrede ljudskih prava. No Bruxelles želi povesti “otvoren razgovor” i o takvim spornim temama jer već zbog tako tijesne suradnje tu svakako ima prostora i za “još ambicioznije partnerstvo” Europske unije i Kine, kako se izrazila Ursula von der Leyen.