Splitska plivačica Đurđica Bjedov, 19. listopada 1968. godine u Mexico Cityu na Ljetnim olimpijskim igrama, postala je prvom jugoslavenskom pojedinačnom olimpijskom pobjednicom osvojivši na 100 metara prsno prvu i jedinu plivačku zlatnu medalju za Jugoslaviju. “Đuka nacionale” je zapanjila svijet i izazvala je nezapamćeni val oduševljenja, pokrenula pravu sportsku svetkovinu slavlja i ponosa te prva na dočeku nakon osvajanja zlatne i srebrne medalje “napunila” splitsku Rivu.

Zlatno odličje osvojila je u disciplini 100 metara prsnim stilom, a srebrno u disciplini 200 metara i to u konkurenciji koja na prvi pogled nije obećavala “ništa dobro”, u kojoj su pobjedničko postolje i jugoslavenska trobojka na jarbolu nalikovali na ostvarenje ludog i smionog sna.

Kad je Đurđica Bjedov plivala na 100 i 200 metara, većina naših novinara otišla je gledati utakmicu jugoslavenskih košarkaša, ne vjerujući da bi mlada Splićanka mogla osvojiti medalju. Legendarni Mladen Delić je s Vilkom Luncerom iz “Sportskih novosti” ostao pokraj olimpijskog bazena. I Đurđica je u plivanju osvojila zlatnu i srebrnu medalju.

“Malo kad sam se toliko uzbudio i veselio kao kad je osvojila zlato, tim prije što je ona vrlo simpatična žena”, pričao je Delić. “Zamalo mi od radosti nije puklo srce. Nisam izdržao, pa su mi potekle suze. Htio sam u odijelu skočiti u bazen da zagrlim Đurđicu, poljubim i čestitam joj, ali redari su mi zabranili, pa sam se s njima fizički sukobio. Bio sam neizmjerno sretan, i ne vjerujem da će se to ikad ponoviti. Meni je to bio jedan od najljepših trenutaka na Olimpijadi. Kad se začula naša himna, i naša se zastava počela lagano dizati, a Đurđica se popela na pobjedničko postolje, obuzeo me neopisiv ponos.”