Kako je degradirana tužiteljica postala ključni svjedok da je DORH štitio Gabrijelu Žalac radi Plenkovića

Nacional otkriva koja je uloga Aleksandre Vučinić, tužiteljice iz Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, u aferi Softver i kako je ona postala svjedokinjom manipulacija oko istrage protiv nekadašnje ministrice Gabrijele Žalac i zataškavanja pronevjere sredstava iz EU fondova

Aleksandra Vučinić, tužiteljica iz nižerangiranog Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, ključni je svjedok manipulacija oko istrage protiv nekadašnje ministrice Gabrijele Žalac i zataškavanja višemilijunskog kriminala kroz namještanje natječaja i pronevjeru sredstava iz europskih fondova. Više vrlo upućenih izvora Nacionala označilo je tužiteljicu Vučinić kao krunskog svjedoka u ovoj aferi i osobu koja ima konkretna i vrlo neposredna saznanja o načinu na koji su glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek i ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić stopirale procesuiranje donedavno vrlo utjecajne ministrice iznimno bliske Andreju Plenkoviću. Dapače, kako otkriva Nacional, tužiteljica Aleksandra Vučinić je u ovom predmetu odradila svoj posao i dovela ga do faze otvaranja istrage, po svemu sudeći suprotno želji i očekivanjima dviju glavnih tužiteljica u državi te se upravo iz tog razloga ona ubrzo našla na meti odmazde i bila je degradirana.

Sve to budi ozbiljnu sumnju da je vrlo brzo nakon inicijalnog izbijanja te afere i početka rada na tom slučaju netko iz vrha HDZ-a politički intervenirao kako bi se slučaj zataškao. Pa je USKOK odlučio profesionalno odstrijeliti nižerangiranu djelatnicu angažiranu za rad na tom slučaju. Ali taj se plan izjalovio, jer je slučaj ipak na koncu procesuiran.

Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek i ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić odlučile su smijeniti tužiteljicu Aleksandru Vučinić koja je profesionalno odradila posao u istrazi oko bivše Plenkovićeve ministrice Gabrijele Žalac. FOTO: Davor Javorovic, Patrik Macek/PIXSELL

U apsurdnom slijedu događaja, odnosno internoj istrazi koju je oko slučaja Žalac pokrenulo Državno odvjetništvo, tužiteljica Vučinić prošlog četvrtka je pozvana na razgovor upravo pred glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj Šipek – osobom koja je zaustavila rad na ovom predmetu i koja je u javnosti višekratno iznijela neistine da uopće nije bila upoznata s cijelim postupkom. Taj razgovor trajao je više sati i, po tvrdnjama Nacionalovih sugovornika, bio je iznimno neugodan.

Zataškavanje korupcijskog kriminala donedavne Plenkovićeve ministrice Gabrijele Žalac Nacional je ekskluzivno razotkrio prošlog tjedna, objavivši dokaze da su Državno odvjetništvo i USKOK prikrili rezultate istrage Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara unutar Ministarstva financija, koji je uočio o kakvoj se prevari radi te tražio vještačenje softvera koji je Gabrijela Žalac višestruko preplatila ortacima. Šefica USKOK-a vukla je i druge poteze da predmet ode u zaborav: Nacional je otkrio da je USKOK prvo ignorirao, a potom tek polovično i s priličnim kašnjenjem Uredu europskog tužitelja dostavio dokumentaciju o tom predmetu. Lagali su i da su tijesno surađivali s europskim tužiteljima, koji su na koncu pokrenuli istragu i doveli do uhićenja; slijed događaja zapravo je bio potpuno suprotan. DORH i USKOK nisu samo izbjegavali voditi proces protiv Gabrijele Žalac, nego su ga i aktivno opstruirali, a riječka tužiteljica Aleksandra Vučinić krunski je svjedok ovog skandala.

Bivša ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac uživala je zaštitu državnog i pravosudnog vrha, sve dok se u istragu oko afere Softver nije upleo Ured europskog javnog tužitelja. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Ključan sastanak u slučaju Žalac zbio se u lipnju prošle godine i na njemu su prisustvovale glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek, ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić i još nekoliko osoba iz ovih dviju institucija. Tada je odlučeno da se na ovom predmetu neće dalje postupati i slučaj bi po svemu sudeći ostao zaboravljen da ga u međuvremenu, i to uz otpor iz DORH-a i USKOK-a, nije preuzeo Ured europskog tužitelja u Hrvatskoj koji ga je ekspresno doveo do faze uhićenja, i to uz jednake dokaze koje su već ranije imale domaće institucije. Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić u javnosti su se zaplele s objašnjenjima i različitim medijima plasirale svoje verzije ove afere, a sama glavna državna odvjetnica je izrekla i niz neistina – između ostalog i tvrdnju da uopće nije bila upoznata sa stanjem ovog predmeta. Nacional je u međuvremenu dobio potvrdu da to nije točno: ne samo da je bila upoznata s predmetom Žalac nego je – s ravnateljicom USKOK-a Vanjom Marušić – Zlata Hrvoj Šipek svojim konkretnim potezima de facto onemogućila pokretanje istrage.

Ključna za to bila je tužiteljica iz Rijeke Aleksandra Vučinić kojoj je ovaj predmet bio dodijeljen u rad: ona je samo zbog Gabrijele Žalac bila dovedena u USKOK iz Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, a nakon spomenutog sastanka ekspresno je vraćena u Rijeku. Aleksandra Vučinić je, kako doznaje Nacional, svoje nadređene upozorila da postoje osnove za procesuiranje Gabrijele Žalac i upravo to je bio razlog da se nad njom provede svojevrsna profesionalna odmazda.

 

Tužiteljica Aleksandra Vučinić postala je meta odmazde jer je u predmetu svoj posao odradila i dovela ga do faze otvaranja istrage, očito suprotno želji i očekivanjima šefica USKOK-a i DORH-a

 

Već i samo angažiranje relativno neiskusne tužiteljice iz drugog grada na visokoprofilnom korupcijskom slučaju koji uključuje upravo smijenjenu ministricu u Vladi izazvalo je čuđenje i konsternaciju unutar sustava Državnog odvjetništva jer se ne radi o uobičajenom postupanju. Pretpostavlja se da se radilo o izboru ravnateljice USKOK-a Vanje Marušić jer je prije imenovanja na ovu funkciju ona obnašala dužnost županijske državne odvjetnice upravo u Rijeci.

No nakon što je Aleksandra Vučinić ovaj predmet ipak de facto dovela do kraja i pripremila ga za stadij istrage i nakon što je na sastanku u lipnju donesena suprotna odluka, mimo njenih sugestija, ona je grubo i bez objašnjenja vraćena na svoje staro radno mjesto u Rijeci, a taj podatak naveo je više upućenih sugovornika Nacionala na zaključak da su čelne osobe DORH-a i USKOK-a svjesno opstruirale procesuiranje donedavno omiljene Plenkovićeve ministrice. Drugim riječima, kada je tužiteljica iz Rijeke ipak obavila svoj posao, po svemu sudeći potpuno suprotno njihovim očekivanjima, Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić sve su stopirale. Jedino preostalo pitanje na koje treba odgovoriti jest jesu li njih dvije to učinile u dogovoru s političkim vrhom države ili su postupale na svoju ruku, refleksno, kako bi spriječile reputacijsku štetu za Andreja Plenkovića, njegovu vladu i HDZ.

U slučaj Žalac ostao bi zaboravljen, nakon što je u DORH-u odlučeno da se na njemu neće raditi, da ga nije preuzeo Ured europskog javnog tužitelja u kojem je šefica za Hrvatsku Tamara Laptoš. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

Slučaj Gabrijele Žalac zapravo je relativno jednostavan: bivša ministrica regionalnog razvoja i europskih fondova uhićena je zbog sumnji na namještanje nabave softvera vrijednog oko dva milijuna kuna koji je na koncu plaćen 12,9 milijuna kuna, i to bez PDV-a. U tom poslu pogodovalo se tvrtki poduzetnika Marka Jukića i Mladena Šimunca, a ključna je bila asistencija također uhićenog ravnatelja agencije SAFU Tomislava Petrica. Istražitelji su još prije dvije i pol godine bili upozoreni na ovaj suspektan posao prije svega zahvaljujući medijima, Slobodnoj Dalmaciji i Telegramu, koji su razotkrili neobično raspisivanje i poništavanje javnih natječaja, prilagođavanje uvjeta nabave potrebama isključivo jedne tvrtke, krajnje nelogičnosti u specifikacijama spornog softvera i konstantno, teško objašnjivo povećanje njegove procijenjene vrijednosti.

Novinari su između ostalog proveli više analiza koje su pokazale da vrijednost ovakvog softvera ne bi smjela biti viša od dva do dva i pol milijuna kuna. Sve ove informacije bile su dostupne, ali i dostavljene hrvatskim tužiteljima koji su na njima radili preko godinu dana, sve do kontroverznog sastanka u lipnju prošle godine kada je odlučeno da ‘’nema dovoljno dokaza’’ kako bi se prešlo u fazu istrage.

Navlaš jednake informacije novinar Andrej Dimitrijević proslijedio je Europskom uredu za borbu protiv prijevara OLAF-u, oni nedavno formiranom Uredu europskog tužitelja i u roku od samo nekoliko mjeseci utvrđene su sve bitne činjenice, otvorena je istraga i uhićeni su osumnjičeni. Nacional je prošlog tjedna razotkrio da je USKOK najprije ignorirao, a potom tek polovično i s priličnim kašnjenjem Uredu europskog tužitelja dostavio dokumentaciju o tom predmetu.

 

Kada je tužiteljica iz Rijeke ipak obavila svoj posao, po svemu sudeći suprotno njihovim očekivanjima, Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić sve su stopirale. Jedino je pitanje jesu li to učinile u dogovoru s državnim vrhom

 

Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić su na krajnje neobičnoj konferenciji za medije poprilično nemušto objašnjavale da predmet Gabrijele Žalac nakon pune dvije godine rada na njemu, kolokvijalno govoreći, nije ni ‘’živ’’ ni ‘’mrtav’’, a za to su imale sasvim konkretne motive. Da su priznale da je ‘’mrtav’’, priznale bi da su odustale od slučaja koji je Ured europskog tužitelja riješio ekspresno, a da su tvrdile da je ‘’živ’’, morale bi objašnjavati zašto dokumentaciju o tome nisu proslijedile ovom nadležnom tužiteljstvu. Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić su u inicijalnoj reakciji na uhićenja to doista pokušale kazati, no brutalno ih je demantirala europska tužiteljica Tamara Laptoš tvrdnjom da slučaj Žalac nije preuzet, nego ‘’iznova pokrenut’’.

U daljnjem razotkrivanju detalja zataškavanja korupcijskog kriminala iznimno bitnu ulogu imat će odnos DORH-a i USKOK-a s jedne te Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara unutar Ministarstva financija, nekadašnjeg ‘’poreznog USKOK-a’’ s druge strane. Naime, od ‘’poreznog USKOK-a’’ u početnoj fazi izvida zatražena je asistencija, a to tijelo je već i inicijalnom provjerom došlo do zaključka da je tvrtka Ampelos iz Podstrane pokraj Splita, iza koje stoje Šimunac i njegov kasniji partner Jukić, zapravo paravan za ovaj konkretan posao nabave spornog softvera. Prihod te tvrtke u ranijim godinama kretao se u pravilu od 200 do 300 tisuća kuna, potom je u 2018. godini iznosio 16.238.750 kuna s PDV-om, a nakon toga ponovo se radikalno smanjio. Zabilježene su milijunske gotovinske isplate, što je također jasno ukazivalo na mogućnost ‘’pranja’’ nelegalno stečenog novca.

Uhićenje Gabrijele Žalac ogromna je pljuska premijeru Andreju Plenkoviću jer je istragu o korupciji dovela praktički do njegova praga. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Upravo Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara predložio je istražiteljima da se provede vještačenje vrijednosti ovog softvera, na što nikada nije dobio odgovor. Javnosti do sada nikada nije predočen odgovor na jednostavno pitanje: je li vještačenje uopće provedeno i kakvi su njegovi rezultati? Za Zlatu Hrvoj Šipek i Vanju Marušić oba moguća odgovora zapravo su porazna: ako su u ruci imale dokaz da je softver višestruko preplaćen, odluka o stopiranju istrage u slučaju Žalac prelazi iz sfere slobodne procjene u sferu otvorenog i svjesnog prikrivanja kriminala.

A ako traženo vještačenje nije ni naručeno i provedeno, to je također dokaz da su dvije glavne tužiteljice u državi svome poslu pristupile u najmanju ruku nesavjesno, po svemu sudeći vodeći se željom da ne stvaraju previše političkih problema Andreju Plenkoviću i HDZ-u. Da se u međuvremenu nije formirao Ured europskog tužitelja, nadležan za prekogranične prijevare i pronevjeru sredstava iz europskih fondova, nitko od njih – ni Gabrijela Žalac, ni Plenković, ni Zlata Hrvoj Šipek, ni Vanja Marušić – nikakvih problema danas ne bi imao.

Komentiraj