Mnogi Izraelci povlače paralelu između Hamasa i nacista – ali drugi kažu da vlada pretjerano iskorištava strahove od egzistencijalne prijetnje

Formativni događaj u stvaranju židovske države – holokaust – sada oblikuje, gotovo na svakom koraku, izraelski rat u Gazi. Strahote 1940-ih godina prožimaju političku raspravu.

Premijer Benjamin Netanyahu, kojem su se pridružili mnogi drugi istaknuti Izraelci, brzo je usporedio islamističku militantnu skupinu Hamas s nacistima zbog napada 7. listopada, u kojem je ubijeno 1200 Židova u najgorem pogromu od holokausta. Za mnoge je napad znak da se židovski narod suočava s još jednom sveobuhvatnom borbom za svoj opstanak. Za one koji imaju ovo stajalište, zaustavljanje rata radi pregovora o oslobađanju talaca bilo bi naivno.

Iako ta egzistencijalna vizija kampanje protiv Hamasa ima značajnu težinu u izraelskoj politici, ona nije univerzalna. Netanyahu ima glasne protivnike koji tvrde da zbog svojih političkih ciljeva preuveličava prijetnju opstanku visoko militarizirane nacije. Drugi, među kojima su oni koji su preživjeli holokaust, inzistiraju na tome da postoji etički imperativ da se usredotoči na sudbinu više od 100 talaca koje Hamas još uvijek drži u zarobljeništvu, čak i ako to znači obuzdavanje rata za uništenje militanata u Gazi.

“U tijeku je rat protiv židovskog naroda. To nije mišljenje, to je činjenica”, rekao je za Politico Amichai Chikli, ministar za dijasporu i borbu protiv antisemitizma. Ministar gospodarstva Nir Barkat još je eksplicitnije povezao Drugi svjetski rat: “Sjećamo se što se dogodilo sa šest milijuna Židova koje su ubili nacisti i nećemo dopustiti da se to ponovi”.

Chikli, Barkat i njihovi brojni saveznici vjeruju da si Izrael, okružen neprijateljima, ne može priuštiti popuštanje i da bi čak trebao proširiti rat. “Mi jesmo obećali kao židovska država da nikada nećemo imati pogrom koji traje satima i satima, neometani masakr”, rekao je bivši premijer Naftali Bennett. “To je nešto što se događalo u Europi, u Litvi, Ukrajini, Rusiji, Poljskoj, tisućljećima, ali nije se smjelo dogoditi u židovskoj državi. I dogodilo se, a neprijatelj koji je to učinio izričito kaže da će to pokušati opet i opet. Dakle, zapravo nemamo drugu opciju nego eliminirati Hamas. To je moguće. Vrlo je izvedivo i moramo to učiniti”, poručio je.

FOTO: EPA/ABIR SULTAN

Taoci prioritet

Nekoliko preživjelih iz holokausta pridružilo se obiteljima talaca kako bi inzistirali da fokus treba biti na njihovom oslobađanju. “Dobrobit talaca je najvažnija stvar”, rekla je izraelskim medijima Rachel Levy Bem koja je preživjela Auschwitz. Rođena u Čehoslovačkoj, njezini roditelji, baka i djed te troje braće i sestara ubijeni su u holokaustu.

Bivši premijer Ehud Barak rekao je za Politico da je ‘moralno nezamislivo’ da vlada stavi vojnu kampanju ispred talaca. “Dovraga s teroristima koje želite ubiti. Za njima mogu trčati iduće generacije, a vi vratite naše obitelji kući. A ako se pritisak javnosti poveća na vladu, ona ga neće moći izdržati”, poručio je.

Barak osporava i tvrdnje da se Izrael suočava s egzistencijalnom krizom. To mišljenje koje dijeli i bivši šef sigurnosne agencije Mossad, Tamir Pardo, koji krivi Netanyahua za raspirivanje ‘stanja panike i pojačane uzbune uspoređujući napad Hamasa, koliko god bestijalan, s holokaustom’. Pardo je rekao da je ministar obrane Yoav Gallant ostavio pogrešan dojam kada je, nekoliko dana nakon napada 7. listopada, tvrdio da je ‘ovo rat za postojanje Izraela kao prosperitetne države, kao demokratske države, kao domovine židovskog naroda’. Pardo je to nazvao hiperbolom, ističući da ‘Izrael ima najbolju vojsku na Bliskom istoku’.

Iskrivljene usporedbe

U prosincu su neki od talaca oslobođeni tijekom primirja koje je trajalo tjedan dana, zajedno s obiteljima mučenim kontinuiranim zatočeništvom rođaka koji su još uvijek u Gazi. Izraelskom su ratnom kabinetu rekli da interesi talaca moraju biti najvažniji, čak i ako to znači zaustavljanje rata i pristajanje na Hamasove uvjete. Tijekom susreta rekli su da su zarobljenici sami prolazili kroz holokaust, koji se sastojao od zlostavljanja uključujući seksualne napade.

“Tamo se siluju i muškarci, ne samo žene. Bombardiraju se mjesta gdje se drže taoci”, rekao je jedan član obitelji. Suočeni s takvim strahotama, nekolicina je prihvatila argument Netanyahua i Gallanta da će se samo vojnim pritiskom na Hamas postići oslobađanje 136 talaca koje Hamas još uvijek drži. Međutim, prema izraelskim dužnosnicima, oko 30 talaca bi sada moglo biti mrtvo.

Jonathan Dekel-Chen, povjesničar europske židovske zajednice i stanovnik Nir Oza, jednog od kibuca koje je Hamas napao, poručio je da su usporedbe s holokaustom povijesno netočne i bojao se da iskrivljuju razmišljanje, dok je dopuštao Netanyahuovoj vladi da izbjegne krivicu za neuspjeh u sprječavanju napada.

EPA/RONEN ZVULUN

“Od 7. listopada političari i drugi pozivaju se na usporedbe s holokaustom. Ali, takve usporedbe zamagljuju ono što se dogodilo tog dana. S jedne strane, oni prikrivaju krivnju Hamasa za pokolj. S druge strane, usporedbe mute jedinstvenu odgovornost koju izraelska vlada snosi za ono što se dogodilo i njegove trajne posljedice”, napisao je u dnevniku Haaretz.

Dodao je da se Hamasov napad nikada nije trebao dogoditi te da ne bi bio tako smrtonosan da su izraelska vlada i vojska obavile svoje posao. “Pozivajući se na holokaust, oslobađamo izraelsku vladu odgovornosti za masakr 7. listopada i svete odgovornosti naših vođa da sve taoce vrate žive”, poručio je.

David Meidan, bivši obavještajni časnik Mossada koji je savjetovao obitelji, rekao je da postoje neslaganja među obiteljima talaca o tome kako se ta sveta odgovornost može ispuniti. “Postoje različite obitelji i različiti glasovi. Ali, mogu reći da se većina ne slaže s Netanyahuovom koncepcijom da će borbe pomoći u postizanju povratka talaca”, istaknuo je.

Meidan, koji je neko vrijeme služio kao Netanyahuov koordinator za pitanja talaca, rekao je da je posljednjih dana došlo do značajnog pomaka među obiteljima talaca i da većina ‘sada govori da zaustavimo rat i spasimo živote koje možemo’.

Prosvjedi su pojačani, obitelji talaca blokirali su glavnu autocestu u Tel Avivu tražeći ‘odmah dogovor o taocima’. “Imam osjećaj da je zamah prosvjeda sve manji. Ne vidim da će Izrael stati”, rekao je Gideon Levy, kolumnist ljevičarskih novina Haaretz. “Želite li taoce? Možete ih dobiti sutra ako se povučete i zaustavite rat”, dodao je.

Levy, vodeći kritičar cionizma, kaže da su Izraelcima ‘mozgovi isprani da uvijek vide novi holokaust koji prijeti iza ugla’. To je strah koji ostaje ukorijenjen u psihe Izraelaca.

FOTO: EPA/ABIR SULTAN

Ukorijenjeni strahovi

Prema anketi Izraelskog instituta za demokraciju, većina Izraelaca doista ne podržava dogovor o oslobađanju talaca u zamjenu za oslobađanje svih palestinskih zatvorenika i prekid borbi u Gazi. U zemlji koju je oblikovala duga povijest antisemitskog progona, okrutnost Hamasovog napada na površinu je izbacila duboko ukorijenjene strahove.

Sjećanje na holokaust ostaje u središtu dok Izraelci raspravljaju o tome treba li vlada pristati na Hamasov zahtjev za dugotrajnim prekidom vatre u zamjenu za preostale taoce. “Mislim da bi ljudi trebali shvatiti da je ono što se dogodilo 7. listopada nešto što se nije dogodilo od holokausta”, rekao je Ohad Tal, zastupnik Religijske cionističke stranke.

“Svi na Bliskom istoku žele vidjeti hoće li Izrael u potpunosti poraziti Hamas ili ne”, rekao je Tal, član Knesetova odbora za sigurnost i vanjske poslove. “Naravno, to uključuje Irance, koji vrlo jasno kažu da nas žele uništiti, izbrisati Izrael s lica svijeta”, dodao je.

Bella Haim, koja je preživjela holokaust, ranije ovog tjedna odboru Knesseta rekla je: “Holokaust nam se ponovno događa, s velikim intenzitetom.” Njezin unuk, Yotam Haim, bio je otet, odveden u Gazu, a potom ga je vojska slučajno ubila. “Nakon svih noćnih mora, mislila sam i vjerovala da se holokaust neće ponoviti”, rekla je.

Sam Netanyahu usporedio je pokolj na glazbenom festivalu Nova s masakrom u Babin Yaru u Ukrajini 1941. godine i usporedio djecu kibuca koja su se skrivala dok su Hamasovi naoružani napadači divljali s Anne Frank, mladom Židovkom koja je vodila dnevnik dok se skrivala tijekom njemačke okupacije Nizozemske.

Izraelski izaslanik u UN-u, Gilad Erdan, nosio je žutu oznaku s Davidovom zvijezdom tijekom obraćanja Vijeću sigurnosti, rekavši da nedostatak službene osude Hamasovog napada podsjeća na međunarodni neuspjeh tijekom Drugog svjetskog rata da govori protiv holokausta.

Voditelj izraelskog spomenika holokaustu, Dani Dayan, kritizirao je Erdana, rekavši da simbol, koji su nacisti naredili Židovima da nose, simbolizira nemoć Židova i da bi Izraelci samo trebali isticati zastavu zemlje. Unatoč tome, Šoa nikada nije daleko od usana Izraelaca kada ih se pita o napadu Hamasa 7. listopada i mnogi automatski gledaju na napad kroz objektiv genocida nad oko šest milijuna europskih Židova između 1941. i 1945. od strane nacističke Njemačke.

“Kada se židovska djeca skrivaju u sigurnim sobama i njihovi se tjeskobni roditelji mole da ne plaču, kako pljačkaši ne bi ušli i zapalili kuću, to je Šoa”, napisao je politički komentator Ben Caspit u dnevniku novine Maariv. To se gledište naširoko ponavlja u svakodnevnom razgovoru. “Žao mi je talaca i njihovih obitelji, ali što je sa svima nama?” rekao je Yariv Levski, veteran zračnih snaga. “Moramo staviti Izrael na prvo mjesto ili ćemo imati još jedan holokaust”, zaključio je, piše Politico.