Ništa od kovanja lijevog bloka, koji je na izborima iduće godine trebao biti glavni konkurent HDZ-u. Možemo! je ipak prelomio da će na izbore samostalno, a ne u savezu s SDP-om. Premda se činilo da je njihov brak iz interesa, a nikako iz ljubavi, gotova stvar koju samo treba formalizirati. Godinu dana pred izbore njihov se savez činio jedinom kombinacijom koja bi HDZ-u mogla zapuhati za vratom, možda ga i pretrčati. Vjerovalo se također da bi iskustvo Zagreba, u kojem koalicija ljevice korektno funkcionira, moglo postati predložak za cijelu državu. Otprilike po formuli: danas u Zagrebu, sutra u Hrvatskoj!

Svoju odluku Možemo! podupire rezultatima istraživanja prema kojem, tvrde, predizborno uvezivanje stare i nove, crvene i zelene ljevice ne bi imalo sinergijski učinak. Upravo suprotno, dvije bi stranke zajedno dobile manje glasova nego da svaka ide obaška. To je u skladu s iskustvom s lokalnih izbora prije dvije godine kada je Tomaševićeva platforma odbila SDP i profitirala. Provedeno istraživanje potvrđuje, čini se, opravdanost njihovih strahova da bi u zagrljaju s ocvalom partijom mogli izgubiti dio vlastitih, uglavnom mlađih birača. Samostalan izlazak na izbore rezultirat će, navodno, većom mobilizacijom elektorata ljevice, što Možemo! smatra ključnim uvjetom za pobjedu nad HDZ-om.

Za SDP odluka je krajnje neugodna. Ibler je otvoreno i snažno navijao za njihov predizborni savez. Šef stranke obigravao je oko potencijalne udavače kao jako uporan prosac. Utoliko je odbijenica za Grbina veliki poraz. Za Možemo! samostalan je izlazak na izbore hrabar i rizičan potez. Do jučer se činilo da su dvije stranke osuđene jedna na drugu, sada bi važnijom mogla postati činjenica da su zapravo politički konkurenti. Tuku se uglavnom za isto biračko tijelo. Pri čemu je SDP ipak za prsa bolji. Jači je i po stranačkoj infrastrukturi. Što Tomaševićevom konglomeratu stranaka jako nedostaje. Organizaciju na terenu nisu izgradili. Očekivanja da će osvajanjem Zagreba dobiti poligon za uzlet na nacionalnom planu nisu se sasvim ostvarila. Grad ih je svojim ogromnim problemima potpuno okupirao. Možemo! je dobio na vidljivosti, nacionalnu je prisutnost osigurao, stabiliziran kao treća politička snaga, a zagrebački gradonačelnik stalno među pet najpopularnijih političara, ali izvan Zagreba i nešto malo Istre praktički gotovo da ne postoje. Glavni je grad, znamo, važan za rezultat izbora, ali nije dovoljan za izbornu pobjedu.