Veliki uspjeh hrvatske diplomacije, nedavno održavanje summita Krimske platforme, stanovnici Zagreba doživjeli su kao veliku gnjavažu. Grad je zbog uvaženih gostiju dva dana bio u potpunoj prometnoj blokadi. Normalan život bio je jako otežan, faktički zaustavljen, što je – naravno – postalo razlogom velikog nezadovoljstva, povremeno i bijesnog negodovanja građana. Slično se događa kad god neki važni inozemni političar stigne u Hrvatsku. Zagreb postaje žrtva njihovih sigurnosnih protokola.

Ali problem mučne paralize grada zbog visokih gostiju kao da nikoga u vlasti previše ne muči. Promet je u Zagrebu i u normalnim uvjetima u kolabirajućem stanju. Glavna infrastruktura, sagrađena prije sedamdesetak godina, nije prilagođena novim dimenzijama grada. Sve se komplicira kod dolaska osoba koje zahtijevaju visok stupanj zaštite. Organizacija trase štićenih gostiju u urbanim sredinama uvijek je zahtjevna. U Zagrebu posebno jer je sve potrebno – i državne institucije, i odgovarajući hoteli, i kongresni prostori – koncentrirano u centru. Stručnjaci rješenje vide u Brijunima. Smatraju da bi se tamošnji kompleks mogao prilagoditi održavanju velikih političkih manifestacija. Po uzoru na neke druge zemlje koje slične skupove organiziraju daleko od gradske vreve. Slovenija, primjerice, u dvorcu Brdo kod Kranja.

Problem je, međutim, što politika maltretiranje građana zbog sigurnosnih zahtjeva važnih stranih gostiju ne doživljava, čini se, kao neki značajan problem. Iz vlasti ljude pozivaju na strpljenje. Da životi desetaka tisuća Zagrepčana ne bi smjeli trpjeti zbog inozemnih posjeta baš ništa. U Vladi, valjda, smatraju da grad pripada njima, a svi se drugi u skladu s tim moraju prilagođavati. Vjerojatno političari voženi pod rotirkama uopće ne razumiju probleme onih koji se u kolonama i prometnim čepovima satima ne uspijevaju pokrenuti. Ideju da normalnom životu grada ne bi smjeli smetati, još nisu usvojili.

Kome pripada Zagreb, njegovim stanovnicima ili vlasti, to pitanje najjasniji odgovor ima u tretmanu Markova trga. Koji je građanima otet prije dvije godine, nakon pucanja pred Vladom, i nikada nije vraćen. Privremena je zabrana prometa bez velikih objašnjenja pretvorena u trajno stanje. Unatoč peticijama i brojnim zahtjevima da se povijesni trg ponovno otvori. Uzalud. Ni u ratu se taj prostor nije tako barikadirao. Sada je ograđen željeznim barijerama i policijskim punktovima pretvoren u ljudima nedostupnu parking zonu, za potrebe državnih institucija. Zaključan manje iz sigurnosnih razloga, više zbog komoditeta vlasti. Uzurpirali su javni prostor, prisvojili Markov trg zato što misle da to mogu. Bez osjećaja za ljepotu te biser destinacije i bez odgovornosti prema građanima.