‘Premijerka‘ bit će naslov autobiografije bivše premijerke Jadranke Kosor koja bi u prodaju trebala doći prije parlamentarnih izbora, a Jadranka Kosor poručuje da knjiga nije obračun ni s kime te progovara o najnovijim uhićenjima, aferi Ina-MOL, suđenju HDZ-u, ali i odnosu s premijerom Plenkovićem

“Premijerka”. Naziv je to knjige bivše premijerke i bivše predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor čija je promocija planirana tijekom lipnja. Da priprema knjigu Jadranka Kosor dala je nagovijestiti i na svom profilu na Twitteru, gdje je objavila nekoliko fotografija iz djetinjstva i mladosti uz naznaku da ih je birala za knjigu. Sadržaj je još uvijek pod strogim embargom pa će biti zanimljivo vidjeti koliko je otvoreno Jadranka Kosor progovorila o važnim političkim događajima u kojima je sudjelovala, ali i koje je kreirala. U intervjuu za Nacional govorila je o konceptu “Premijerke” i preklapanju njena izlaska s predizbornom kampanjom, a dala je i svoju ocjenu mandata vlade Andreja Plenkovića, posebno u kontekstu njegove izjave “Sad je dosta korupcije”.

NACIONAL: Jeste li planirali izdati knjigu baš u predizborno vrijeme?

Malo toga oko izlaska moje knjige jest ili se može nazvati dijelom plana. Knjigu sam pisala dugo, zastajala sam u pisanju, odustajala i opet se vraćala, popravljala, dodavala i oduzimala. Ali posljednjih nekoliko mjeseci prošle godine sve mi je postalo lako i jasno, dogovorila sam se sama sa sobom kakvu knjigu želim i onda sve napisala u jednom dahu. Rukopis sam, srećom, završila prije virusne krize i to se pokazalo zaista sretnom okolnošću. Izlazak knjige u život nije, dakle, tempiran, vrijeme izlaska iz tiska je igra slučajnosti, a ja sam zahvalna Nakladi Ljevak što nije odustala i što se bori i u ovim posebno teškim uvjetima za izdavače. Osim toga, tko bi početkom godine pomislio da će se izbori iznenadno zbrzati i navrat-nanos održati usred ljeta.

NACIONAL: Ipak, može li knjiga, sada kada izlazi praktički 15 dana prije izbora, dodatno uzburkati političku scenu?

Knjigu nisam zamislila kao faktor uzburkavanja političke scene u bilo kojem razdoblju, nego kao neku vrstu autobiografije, zapisa o svom životu u novinarstvu i politici, ali i privatnom životu koji nije bio ni lak ni jednostavan. Središnje mjesto u knjizi pripada pregovorima za ulazak Hrvatske u EU, koje sam vodila, što smatram najvećim svojim i postignućem vlade koju sam vodila. U knjizi sam se jako trudila oko činjenica, a pogled na politiku, uspone, padove, razočaranja, radosti i ljepotu politike, naravno da je sasvim osobno obojen. Jer to je moja knjiga, o mojim iskustvima i mojem viđenju događaja u kojima sam sudjelovala još tamo od kraja 1995. godine.

NACIONAL: O tome da je Republika Hrvatska od ulaska u EU do danas u mnogim stvarima išla unazad te da s današnjim standardima možda ne bismo mogli ući u EU, već ste dosta govorili. Međutim, kako ocjenjujete hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije, je li premijer Plenković tu iskoristio šansu da se nametne kao lider u Uniji?

Treba biti realan pa reći da je dio predsjedanja obilježila borba protiv pandemije pa su države članice bile zaokupljene neprilikama koje je ona donijela. Bila je to, međutim, i prilika da država predsjedateljica pokaže liderstvo i čvrsto vodi predsjedanje do kraja. Hrvatsko predsjedanje bit će zapamćeno po raspuštanju parlamenta mjesec i pol dana prije završetka predsjedanja pa sad, eto, EU-om predsjeda tehnička vlada s ograničenim ovlastima. To je doista presedan koji govori i da je naše predsjedanje EU-om podređeno izborima u RH. Ni po čemu se osobitom neće pamtiti, to sad glasno govore i u EU-u.

NACIONAL: Hoće li u knjizi biti koja epizoda o tehničkom premijeru, predsjedniku Sabora, potpredsjednicima, dakle o ljudima koji će nositi HDZ-ove liste na izborima?

U knjizi govorim o ljudima koji su obilježili moj politički život i politički život Republike Hrvatske u vrijeme kad sam bila aktivna u politici. Pisala sam o “glavnim junacima” političkog života u kojem sam sudjelovala, bez obzira na to jesu li mi bili dragi ili ne, i nisam se puno bavila epizodistima. A tko će biti na listama moje bivše stranke, sasvim je predvidljivo i jasno naznačeno i kroz koncepciju liste za europske izbore. To me inače zaista ne bi osobito zanimalo kad me ne bi zanimalo kako će biti uređena Hrvatska, kakva će biti sljedeća parlamentarna većina, hoće li biti sastavljena od preletača i hoće li uistinu biti volja građanki i građana Republike Hrvatske. Inače, više nema nositelja lista jer smo uveli preferencijalno glasanje pa je poredak zapravo nevažan iako se svi, zlu ne trebalo, grčevito bore za prva mjesta.

NACIONAL: Kad smo kod lista, na listi HDZ-a su i Gabrijela Žalac i Nada Murganić. Kakva se poruka time šalje, zašto su one onda morale otići iz Vlade?

Ne znamo još tko će uistinu biti na listama bilo koje stranke pa bih tu nastojala biti maksimalno korektna i ne komentirati nešto o čemu nemam dovoljno podataka. I HDZ-u će, kao i drugim strankama, trebati žene na listama jer ih na to obvezuje zakon, a hoće li Plenković ići u borbu za novi mandat i s ministrima koje je smijenio, dakle potjerao, to je stvar njegove političke procjene. Sigurno je da mu tu nitko neće protusloviti. No, naravno, u politici se katkad mora razmišljati i logično pa se zapitati je li pametno ponovo ići u bitku s ljudima koji su smijenjeni ili su sami morali dati ostavke. Smjena ili ostavka u svakoj vladi i politici znače politički poraz. Pa je malo neobično da se s poraženima ide po pobjedu. Ali, molim; kako su i gospođe koje spominjete isključivo bile odabir gospodina Plenkovića, i kad su dolazile i kad su odlazile, sve je moguće. No to je unutarnja stvar te stranke i njenog predsjednika.

NACIONAL: Kako je koncipirana knjiga? Prati li vaš život od rođenja, dakle i privatni život – ili samo politiku?

Da, ima i privatnog života, ali najviše politike. Moje djetinjstvo bilo je sasvim specifično, neobično i teško pa sam i o tome pisala. Kritična sam prema drugima, a osobito prema sebi i mislim da će se u knjizi moći razaznati i “ženski rukopis”. Urednik Velimir Visković misli da će knjiga iznenaditi mnoge, a ja se nadam da će se čitati u dahu, onako kako sam pisala veći dio tog meni važnog rukopisa.

NACIONAL: Što će građani novo o vama saznati iz knjige?

Građani, ha ha. Čitatelji. Oni koji budu čitali. Saznat će kako je često bilo teško, ali i zanosno baviti se politikom. Saznat će, naravno, ponešto i o događajima o kojima svi misle da sve znaju, a zapravo malo tko išta zna.

NACIONAL: Na primjer?

Puno je takvih događaja koje opisujem u knjizi. Nastojala sam biti maksimalno korektna kad se radilo o činjenicama, naravno. Knjiga nije obračun ni s kim, ali će možda poslužiti mladim političarima da se pripreme na to da je politika težak, nezahvalan i često neizvjestan posao. A divan.

NACIONAL: Nedavno ste mi rekli da vam je drago što tek sada pišete knjigu jer sada to činite bez ikakve gorčine. Što je u vama izazivalo najviše gorčine?

Gorčina koja se u čovjeku nakuplja zbog nepravde, usamljenosti, nemoći ili nekih drugih razloga, često zamućuje racionalno gledanje i na prošlost i na sadašnjost. Gorčina nas čini ljutitim ljudima, a ljutiti ljudi nisu u stanju racionalizirati i s jednakom objektivnošću gledati i sebe i druge. Za liječenje od gorčine potrebno je vrijeme pa je i meni trebalo vrijeme odmaka i nakon izbacivanja iz stranke i okretanja leđa dragih mi ljudi, da bih mogla mirna i opuštena pisati o svemu o čemu sam željela pisati. Da sam knjigu završila prije tri godine, bila bi to drugačija knjiga. Lošija od ove kojoj se jako veselim.

NACIONAL: Kad ste bili premijerka, jedna od vaših bitnih agendi bila je borba protiv korupcije. Koliko se aktualna, odnosno sada već tehnička vlada posvetila toj temi? Jesu li ova najnovija uhićenja, kako neki komentiraju, bila u svrhu predizborne kampanje HDZ-a i kako to HDZ-u i Plenkoviću može pomoći? Je li vam Plenković uvjerljiv kad kaže “Nema nedodirljivih, dosta je korupcije”? Ispada da je on tolerirao korupciju četiri godine pa je, eto, sad odjednom dosta korupcije.

Nespretno je nekako reći “dosta korupcije!” na kraju mandata. Postavlja se, naravno, pitanje: a kako to sad?! A gdje su bile velike izjave o korupciji tijekom mandata, zašto se mjesecima skrivalo izvješće GRECO-a, antikorupcijskog odbora Vijeća Europe koje je poručilo Vladi da mora ojačati, a ne slabiti ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i da treba dostaviti podatke koje Povjerenstvo traži? U rujnu prošle godine, vezano za slučaj Helsinki, predsjednik Vlade je rekao “ništa više neću dostaviti Povjerenstvu”, iako je dostava dokumenata obaveza dužnosnika u borbi protiv sukoba interesa i korupcije. Borba protiv korupcije i kriminala jest borba za gospodarstvo, za ljudska prava, za pravedno društvo i pravnu državu. Iskreno sam vjerovala da se samo najjači i mogu iskreno boriti protiv korupcije, čisteći najprije svoju pa tuđe kuće. Borba protiv korupcije podrazumijeva, naravno, i od politike potpuno neovisne institucije poput DORH-a, USKOK-a i sudova. Zato mi je bilo teško zamislivo da većinu u odlazećoj Vladi drže ljudi koje je DORH upravo optužio ili ih istražuje. Da je takva konfiguracija vlasti bila u vremenu kad smo pokušavali zatvoriti poglavlje 23, to se nikada ne bi dogodilo. Pa ni tada.

NACIONAL: Kakvu bi ocjenu od vas dobio kandidat za državnog odvjetnika ili odvjetnicu koji u svom programu ne spomene borbu protiv korupcije, ali zato spominje da su mu preci bili na Bleiburgu?

Neobično je da kandidatkinja, a danas glavna državna odvjetnica, nije najveći dio svog programa posvetila borbi protiv korupcije. Još je neobičnije što su o njoj odlučivali zastupnici, pripadnici vladajuće većine koje je za ozbiljna kaznena djela optužilo ili istražuje upravo Državno odvjetništvo.

NACIONAL: Ipak, praktički tri dana nakon imenovanja nove glavne državne odvjetnice, uslijedila su spomenuta uhićenja, i to većinom HDZ-ovaca. Kako to?

Pa u tako krupnim aferama očito se radilo o akciji koja je trajala mjesecima i nije se mogla iznjedriti ili “izmisliti” u roku od tri dana. Očito da su izvidi počeli davno, a uhićenja su logičan nastavak akcije o kojoj još uvijek premalo znamo.

NACIONAL: Treba li, po vašem mišljenju, Državno odvjetništvo provesti izvide oko predaje hrvatske nafte MOL-u, o čemu je Nacional pisao u prošlom broju? Ili je vama, kao i ministru Ćoriću, sasvim opravdano da hrvatska nafta ide na preradu u MOL-ove rafinerije, nakon što su uništili našu?

Za neovisnost DORH-a borili smo se dodatno tijekom pregovora za EU. Tako da je nevažno što ja mislim bi li DORH u konkretnom slučaju trebao što poduzimati ili ne bi. Oko tog dokumenta, tog memoranduma, otvorila su se brojna pitanja, sasvim logična i jednostavna, na koja nismo dobili ni jednostavne, ni jednoznačne, ni logične odgovore. Dakle, ako je taj sporazum, ugovor, što li, tako povoljan za Hrvatsku, zašto davno nismo saznali da se hrvatska nafta izvozi u Mađarsku i po kojoj cijeni? Ovako sad saznajemo da je potpisnik sasvim različit pojam od supotpisnika, ali i da predsjednik Vlade ništa nije znao o tom poslu koji ministar opisuje odličnim za Hrvatsku. Nelogično i teško razumljivo kad znamo da je i jednom bivšem predsjedniku vlade presuđeno već drugi put zbog INA-e i da je ta kompanija bolno političko, strateško, gospodarsko i pravosudno hrvatsko pitanje.

NACIONAL: Jeste li si vi kao premijerka mogli priuštiti velika obećanja koja ne možete ispuniti? Mislim na obećanje od Badnjaka 2016.

Pa dobro, vidim da resorni ministar opet i za ove izbore obećava otkup INA-e. Malo je to zabavno. Na Badnjak 2016. Andrej Plenković je najavio otkup dionica INA-e, i to prema modelu koji je dogovoren, kako je tada rekao. Ne, ja nisam mogla davati takva obećanja, ali to nije bio razlog zbog kojeg je HDZ izgubio izbore 2011. unatoč tome što smo završili pregovore za EU. Razlog je bila istraga protiv stranke, a taj proces, evo, do današnjeg dana nije završio.

NACIONAL: Da, ali smo dobili nove momente, da tako kažem, pa je jedna od glavnih optuženica promijenila iskaz i umjesto Sanadera sada tereti bivšeg glavnog tajnika stranke Ivana Jarnjaka. Kako vi na to gledate i je li, po vašim saznanjima, Jarnjak tu bio glavni ili Sanader?

Važno je što misli USKOK odnosno DORH. A te su institucije rekle jasno i precizno što misle o tome tko su bili glavni akteri, koga je trebalo optužiti i kome suditi. U tom smo slučaju već imali prvostupanjsku osuđujuću presudu, dakle odluku suda, ali je sve poništeno i vraćeno na ponovljeno suđenje.

NACIONAL: Zašto Plenković šuti o karti velike Mađarske, a njegov ministar vanjskih poslova smatra da je to što Orbán radi s demokratskim procesima u svojoj zemlji sasvim u redu? Treba li na svaku provokaciju, kakva je ta s kartom, reagirati?

To je valjda zato što ministar vanjskih poslova na odlasku smatra da je demokracija stvar percepcije pa je valjda i karta velike Mađarske kojom komada Hrvatsku, stvar percepcije. Ja bih u takvim slučajevima slala diplomatsku notu, kao i u slučaju Tajanijeva svojatanja Istre i Dalmacije. Ovako ispada da mi koje Orbánovo provociranje velikom Mađarskom jako iritira, nismo dovoljno domoljubni, pogotovo ako smo još zgranuti nad saznanjem da se hrvatska nafta lifra u Mađarsku, a da hrvatska javnost o tome nije bila informirana. Hernádi nam se sigurno grohotom smije, dok se i EPP-ov predsjednik Donald Tusk zgraža nad Orbánovim pokoravanjem demokracije.

NACIONAL: Prema Plenkoviću ste dosta kritični, međutim, kad uspoređujete njega i Bernardića, ima li Bernardić protiv njega šanse? Mnogi smatraju da će Plenković igrati upravo na tu kartu, a vidi se to i iz izjava pojedinih HDZ-ovaca koji se na to pozivaju.

Ja vam mislim da svatko od nas tko je ikada bio predsjednik vlade i tko je u nekom trenutku imao tu golemu moć u rukama, mora osjećati odgovornost za državu cijeloga života. Kako god to možda patetično zvučalo. Zato nisam kritična ni prema kome. Ja samo javno, kad dobijem priliku u medijima, a svaki dan na Twitteru, govorim o procesima koje smo hrabro pokretali dok smo pregovarali za ulazak u EU i o tome gdje je Hrvatska danas. I kad govorimo o vladavini prava i pravnoj državi i poštovanju Ustava. Zato kad, naprimjer, ponavljam da je ZDS protuustavan pozdrav i da je to konstatirao i premijer u odlasku, ali ipak naglasio da se ZDS iznimno smije upotrebljavati, ja prema njemu nisam kritična. Samo podsjećam na Ustav i činjenicu da Ustav moramo poštovati. Ili kad kažem da je smjena 11 ministara koji su morali otići zbog svoje loše slike u javnosti, zapravo i Plenkovićev poraz jer ih je on birao, dapače, za jednog izmislio i ministarstvo, pa ih branio do posljednjeg daha. Nisam kritična, samo se malo čudim zašto se ljuti što javnost katkad, doduše rijetko, propituje njegove postupke, a što je u demokraciji normalno. Njemu, čini mi se, nekako i izbori idu na živce jer smatra da mu mjesto premijera pripada ako i dok on to hoće. A sraz s Bernardićem? Bit će ta sučeljavanja, ako ih bude, teško gledati.

NACIONAL: Jeste li u politici stekli ijednog pravog prijatelja i jeste li zapravo bolji s prijateljima izvana nego s onima u domaćoj politici?

Jesam. I nakon politike ostaju neki prijatelji. I to oni kojima se nikada ne biste nadali. A odu zauvijek oni kojima biste se uvijek nadali.

NACIONAL: Što vaši prijatelji i kontakti izvana kažu na političku situaciju u Hrvatskoj, jesu li impresionirani „stabilnošću“ koju je proklamirala Plenkovićeva vlada i cijenom koju je za to morala platiti? Mislim na cijenu u žetončićima i to.

Do krize s koronavirusom puno sam putovala i družila se s kolegama, bivšim predsjednicima i premijerima iz cijeloga svijeta. Tko god se ikada bavio politikom nije osobito impresioniran prebjezima i prevarantima, onima koji ismijavaju svoje birače. Nikome to nije osobito simpatično iako mnogi ponavljaju kako politika nije osobito častan posao. A ja mislim da jest. Samo, naravno, i u tom poslu ima nečasnih ljudi, lažljivaca i pervertita.

NACIONAL: Vi ste to najbolje osjetili na svojoj koži. Je li točno da vas Andrej Plenković, koji je bio vaš kandidat za zamjenika predsjednika stranke na unutarstranačkim izborima u svibnju 2012., nakon toga više nikada nije ni nazvao? A o tome da vas nije ni pozvao da se vratite u stranku, da i ne govorimo.

Nevažno je to sve sad, naravno. Čini mi se kao da je to bilo u nekoj prapovijesti, više se svega toga zapravo i ne sjetim. A o pozivanju u stranku? Pa pozvao je ljude koji su otišli svojevoljno iz stranke, pa ih pozvao u Vladu, pa ih otpremio iz Vlade. A što se mene tiče, kad upišete pojam “Jadranka Kosor” na stranicama HDZ-a, dobijete rezultat koji glasi “pretraga nije dala rezultata”! Ja sam, dakle, i za aktualnog predsjednika HDZ-a pretraga koja ne daje rezultat!

NACIONAL: Kakav je vaš dojam o dosadašnjim potezima predsjednika Zorana Milanovića? Zašto inzistira na tome da bi ga netko prozivao za koga je glasao?

Glasati na parlamentarnim izborima treba. Sve drugo bila bi kriva poruka. Pa mi je zato nerazumljiva njegova izjava da možda neće na izbore. Upravo on mora poticati građane na što veću izlaznost kako bismo nakon izbora bili sigurni da izabrani zaista predstavljaju volju većine građana. Pa on je postao predsjednik Republike zahvaljujući činjenici da su građani izašli na izbore i glasovali.

NACIONAL: Je li njegov najdojmljiviji potez do sada bilo demonstrativno napuštanje obljetnice u Okučanima zbog ZDS-a?

Predsjednik RH “predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu” kaže čl. 94. Ustava. Kako je u Ustavu jasno zapisano da je ZDS protuustavan, logično je da netko tko predstavlja i zastupa RH ne može sudjelovati u protokolu u kojem ljudi, također dio službenog protokola, provociraju ustaškim pozdravom ispisanom i na vijencima koje polažu. Dakle, proslava pobjede u akciji Bljesak ugrožena je porukama koje bi nas trpale na poraženu stranu povijesti, a onom koji zastupa državu nije tamo bilo mjesto. Trebao je, međutim, odslušati himnu pa onda reći doviđenja.

NACIONAL: Možete li zamisliti Tuđmana na bilo kojoj svečanosti ili polaganju vijenaca s istaknutim „za dom spremni“?

Naravno da ne mogu. Tuđman je osobno zapisao antifašizam u Ustav kao jedan od uporišnih stupova Republike Hrvatske, zgražao se nad svakim koketiranjem s ustaštvom i burno bi reagirao da ga je itko ikada javno provocirao ZDS-om u bilo kojoj prilici.

NACIONAL: U kojem ste trenutku počeli sumnjati da Nacionalni stožer ne djeluje samo epidemiološki, već i politički?

Ništa ja nisam počela sumnjati, navikla sam se prepoznavati politički aktivizam. Događaji u domu za stare i nemoćne u Splitu, propusti koji su doveli do mnogih tragičnih epiloga i ministar koji je rekao da će za sve biti kriv virus, jasno su dali naznačiti da se neke odluke politički glancaju, a neki događaji nastoje što prije prepustiti zaboravu. Kad je to postalo vidljivo i golim okom, počela se ljuštiti pozlata sa Stožera. I nestvarno je da idemo u kampanju za izbore, a da Stožer i dalje upravlja našim životima, radom škola, trgovina, svadbama i sprovodima.

NACIONAL: Jedna od tema o kojima ste u posljednje vrijeme najviše tweetali bila je zabrana rada nedjeljom. Jeste li vi za ili protiv rada nedjeljom i tko o tome zapravo treba odlučivati, koga treba pitati – Crkvu ili poduzetnike?

Moje tweetanje o zabrani rada trgovina nedjeljom nema veze sa stajalištima o radu nedjeljom. Željela sam upozoriti na apsurdnost, ali i licemjernost odluke da trgovine ostanu zatvorene nedjeljom, dok se davno omogućilo služenje misa, procesija na Hvaru, otvaranje granica za sve i svakoga, normalan rad dućana na benzinskim pumpama u kojima se prodaju i brašno, i ulje, i smrznuta riba, otvaranje i rad restorana i kafića nedjeljom. Dok se zatvaranje trgovina nedjeljom pravdalo “smanjenom mobilnošću” i nastojanjem da se, eto, u jednom danu ljudi manje kreću. Uz sve to upozoravala sam da takvu odluku može donijeti samo Sabor izmjenama zakona, a i podsjećala na to da smo sve to u prošlosti radili pa nam je zakonski uređen nerad nedjeljom ukidao Ustavni sud. Upozoravala sam, dakle, na to da Stožer pod krinkom “manje mobilnosti” zapravo želi ugoditi svima onima koji traže da nedjeljom sve bude zatvoreno, a da političari u Stožeru i koji su ga osnovali, ne žele da se to tako vidi i razumije. Nego da se to tumači kao briga za zdravlje nacije, a ne prigodno ugađanje prije izbora.

[adrotate banner=”19″]