Legendarni pjevač zabavnih melodija, skladatelj, pionir zabavne glazbe, i prvi koji je napravio i veliku međunarodnu karijeru, Ivo Robić, dobro se sjećao svih nastupa pred Titom.

“Pjevao sam pred njim pedesetak puta. Prvi put, bilo je to početkom pedesetih, stanovali smo u hotelu “Kvarner” u Puli, gdje smo i pjevali. Mi smo obično poslije priredbe malo prošetali, pojeli koji škamp, potiho slušali muziku i vraćali se u hotel oko jedan-dva noću. Jednom smo moja supruga i ja zaspali tek oko tri, kad neko lupa na vrata. Mi skočimo, pogledamo se, i ja pitam onako u polusnu: “Ko je?”. “Otvorite”, kaže neko.
Nas dvoje se uplašili, a glas opet: “Koliko vam treba vremena da se obučete?”
Jaaoj, mi pomislili svašta, došla policija, čovjeku sve crno u tim trenucima prođe kroz glavu. Otvorim vrata i vidim dva čovjeka u crnim kožnim odijelima. Gotovo, pomislim. “Šta da obučemo” pitam uplašeno. “Obucite svečano odijelo”, reče jedan od njih, a nama odmah malo lakše.

Nekako se to razjasnilo, došao je crni mercedes, a šta bi drugo, i onda smo otišli na prijem. Kasnije sam često bio na Brionima, u Karađorđevu, u lovu, i obično bih bio sa profesorom Mihaljincem jer smo uglavnom izvodili zagorske i kajkavske popevke. Kad bi se društvo razišlo i svi otišli, predsjednik bi ostao sa dva bijela psa, i nas dvojicom uz klavir. Za dušu.”