Na današnji dan, 18. travnja 1874. godine u Ogulinu je rođena hrvatska književnica i spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić, unuka bana Ivana Mažuranića i poznata književnica za djecu, pa je mnogi nazivaju i hrvatskim Andersenom ili hrvatskim Tolkienom. Prevođena je na brojne svjetske jezike i stoji uz bok najvažnijim autorima svjetske dječje književnosti svoga vremena. Dvaput je bila nominirana za Nobela za književnost. Pohađala je samo dva razreda javne škole a potom se nastavila školovati kod kuće. Govorila je nekoliko jezika. Veći dio života provela je u Zagrebu i Karlovcu, a nakon što se udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, preselila se u Slavonski Brod. Odgojila je petero djece.

Prvi roman ‘Čudnovate zgode šegrta Hlapića’, objavljen je 1913. godine. Književni vrhunac doživjela je u zbirci ‘Priče iz davnina’ objavljenoj 1916. godine. U zbirci od osam bajki likovi su preuzeti iz slavenske mitologije kojima je autorica dala određene osobine. Likovi kao što su Stribor, Tintilinić, Potjeh, Regoč, Kosjenka i Palunka, prikaz su ljudskih moralnih osobina i osjećaja.

Potkraj njena života, djeca su za nju donijela odluku koja je, nažalost, dovela do pogubnog završetka. U još jednom naletu njezine depresije, nakon savjetovanja s liječnikom, djeca odlučuju da će književnica živjeti sama u svom domu u Slavonskom Brodu, uz plaćenu njegovateljicu. Udaljena od onih koje voli, držala je tu odluku pogrešnom i patila je u samoći. Hospitalizirana, počinila je samoubojstvo u zagrebačkoj bolnici Srebrnjak u rujnu 1938. godine.