Objavljeno u Nacionalu br. 972, 13. prosinac 2016.

Cijeli svijet poznaje Cicciolinu, prvu veliku svjetsku porno zvijezdu, a možda i najveću svih vremena. Bila je zastupnica u talijanskom parlamentu, a već desetljećima o njoj kruži priča da je imala spolni odnos s konjem. Poput mitskog bića, probudila je maštu i bila dio snova mnogih generacija. No što se zaista zna o Iloni Staller, ženi koja se krije iza umjetničkog imena Cicciolina?

Rođena je 1951. u siromašnoj obitelji u Mađarskoj. Otac joj je radio u Ministarstvu unutarnjih poslova, a majka je bila babica u rodilištu. Da bi pomogla obitelji, kao tinejdžerica zaposlila se kao konobarica u hotelu Intercontinental u Budimpešti. Iloninu ljepotu opazile su komunističke tajne službe, koje su joj ponudile posao špijunke. Trebala je zavoditi strane diplomate i crpiti od njih informacije potrebne režimu. Napustila je posao tajne agentice kada je jedan američki diplomat počinio samoubojstvo dok je bio s njom u automobilu.

Čim je postala punoljetna, sklopila je brak s jednim od gostiju hotela u kojem je bila zaposlena i preselila se u Italiju, gdje je dobila državljanstvo. U Italiji 1973. upoznaje Riccarda Schicchija, mladog talentiranog fotografa koji je od nje stvorio najveću zvijezdu u povijesti pornoindustrije.

Svijet pornografije napustila je početkom devedesetih, kada je stupila u brak sa suvremenim umjetnikom Jeffom Koonsom, no brak je trajao samo dvije godine. Cicciolina je Koonsu, navodno, bila samo inspiracija za seksualno eksplicitne slike na platnu i skulpture, koje su danas izložene u muzejima suvremene umjetnosti diljem svijeta. S Koonsom ima sina Ludwiga, danas dvadesetpetogodišnjaka. Kada se par rastao, a Ludwigu je bilo tek nekoliko mjeseci, počela je pravna bitka za dijete. Koons je Ludwiga odveo u SAD, a Cicciolina je organizirala otmicu i vratila dijete u Italiju, za što je kasnije osuđena na osam mjeseci zatvora.

Oko velike zvijezde vrte se i velike brojke. Kao odštetu za otmicu djeteta Jeff Koons je, prije desetak godina, od Ilone Staller tražio šest milijuna dolara. Ona je ove godine od Koonsa tražila sto milijuna eura odštete za korištenje lika Ciccioline u svojim umjetničkim djelima. Na 22 milijuna eura procijenjena je vrijednost Cicciolinine arhive, koja joj je prije pet godina ukradena provalom u garažu njezina rimskog stana.

Punila je naslovnice diljem svijeta ne samo golim tijelom, nego i kontroverznim izjavama. Devedesete godine, prije početka Zaljevskog rata, ponudila je svoje tijelo Sadamu Huseinu u zamjenu za mir na Bliskom istoku. Šesnaest godina kasnije, poslala je sličnu ponudu Osami bin Ladenu, izjavivši da je spremna na nagodbu. “On može uzeti mene ako u zamjenu ukine svoju tiraniju. Moje su grudi samo pomogle ljudima, a on je ubio tisuće nevinih ljudi”, izjavila je tom prilikom.

Ponuda Sadamu Huseinu nije prošla nezapaženo. Pozvana je u iračku ambasadu u Rim, a ambasador je zatražio da detaljno objasni svoje uvjete. Rekli su da će joj odgovoriti, ali se više nisu javili.

Politikom se počela baviti još 1979., ali kada se 1987. predstavila kao kandidatkinja na parlamentarnim izborima u konzervativnoj katoličkoj Italiji, mnogi su bili zgroženi. Ipak je, s više od 20 tisuća preferencijalnih glasova, bila druga na listi Radikalne stranke koja je izabrana u parlament, u kojem je ostala pet godina.

Borila se protiv nuklearne energije i atomskog oružja. Predala je razne prijedloge zakona za zaštitu životinja, a poznata je po tome što je tražila uvođenje seksualnog odgoja u škole, dekriminalizaciju droga i reviziju zakona o opscenosti. Podržavala je ponovno otvorenje javnih kuća, a najpoznatiji od njenih projekata jest plan za otvorenje “parkova ljubavi”, prostora u kojima bi parovima bila zajamčena sigurnost tijekom seksualnog čina.

Prije pet godina stekla je uvjete za primanje saborske mirovine, što je izazvalo revolt građana. Prema navodima raznih medija, Cicciolinina penzija iznosi vrtoglavih šest tisuća eura javnog novca. Na 65. rođendan, prije dva tjedna, najavila je svoj povratak u politiku.

Ilona Staller primila je novinara Nacionala u penthausu u gradiću La Storta, sjeverno od Rima. Ta zgrada, u kojoj Staller živi već desetljećima, dio je povijesti pornografije. Na istoj adresi živjela je Moana Pozzi, porno zvijezda i političarka, koja je s Cicciolinom dijelila bazen. Riccardo Schicchi je na prizemlju imao tvrtku Diva future, koja je poslovala samo s glumicama. Jedini muškarac kojemu je dana prilika da radi za Schicchija bio je Rocco Siffredi, najpopularniji živući porno glumac.

Ekskluzivno za Nacional Cicciolina je odlučila otkriti neke manje poznate detalje svog života.

NACIONAL: Prije dva tjedna najavili ste da ćete se kandidirati na sljedećim parlamentarnim izborima u Italiji. Što vas je navelo na tu odluku?

Pripremam povratak u politiku jer smatram da mogu popuniti prazninu koja se stvorila na talijanskoj nacionalnoj, ali i međunarodnoj političkoj sceni. Govorim o kreativnoj praznini, ali i potrebi građana da ih se podrži na 360 stupnjeva. Ljudi žele da im se vrate nada, osmijeh i povjerenje u institucije. Želim u parlamentu raspravljati o ljudima koji su bičevani porezima, spavaju u autima i mole se da dobiju posao. Znam da je moja odluka ambiciozna: bit će to politički i socijalni angažman, kao u vrijeme dragog mi Marca Pannelle.

Nakon što sam najavila svoju kandidaturu, dobila sam poruke podrške od prijatelja, građana, ali i kolega političara. U Italiji sam uvijek bila u stanju okupiti sve duše. S druge strane, moj je politički angažman oduvijek bio povezan sa strašću, a najveća strast su mi Rim i Italija. Moj petogodišnji politički mandat, koji je završio 1992., bio je u znaku moralnoga i intelektualnog poštenja. Uvijek sam poštovala one koji ne misle kao ja, jer smatram da je različitost bogatstvo našeg zajedničkog života.

NACIONAL: Stranka s kojom se namjeravate kandidirati je DNA (Democrazia, Natura, Amore – demokracija, priroda, ljubav), koju ste osnovali prije četiri godine. Koji će biti vaš program?

Bazirat će se na programu koji sam pripremila prije četiri godine. Glavni cilj je poboljšanje trenutnih uvjeta života u Italiji. Danas je nepobitna činjenica da je politika izgubila na privlačnosti, a izgubila je i povjerenje građana. Samosažalijevanje nije dovoljno da bi se problemi riješili. Da bi se postigao neki rezultat, potrebno je sudjelovati u javnom životu, predano, strpljivo i ustrajno.

NACIONAL: Koja je najveća razlika vašeg programa naspram drugih stranaka?

Moja kandidatura počiva na osnovi “face to face” politike. Još je prerano otkriti sve detalje. Samo želim reći da će biti polazište za novu političku fazu koja će obuhvaćati mlade (ali i ne samo mlade) koji žele promjenu i koji tu promjenu žele pokrenuti. Moto stranke bit će “Don’t stay behind”, ne želimo biti iza kulisa, nego u prvom redu.

NACIONAL: Koji su danas, po vašem viđenju, pravi problemi u Italiji?

Isti problemi koje sam navodila 1987. tijekom svoje kandidature s Radikalnom strankom. Neki od tadašnjih problema riješeni su zahvaljujući drugim političarima koji su iz prašine izvukli neke od mojih ideja i prijedloga zakona. S druge strane, nitko nije kopirao moje prijedloge za oživljavanje talijanske ekonomije. Najviše me brine problem zaposlenja. Potrebno je hitno promijeniti pravilnik o dodjeljivanju europskih fondova za mlade koji žele početi od nule, jer im danas nisu lako dostupni. Što se tiče prosvjete, treba promijeniti način funkcioniranja sveučilišta. Moramo dati prioriteta praksi, jer će to omogućiti mladima vrjedniji pristup svijetu rada. A trebamo biti i socijalno solidarniji. Potrebno je oporaviti tržište rada i stvoriti prilike za starije od 40 godina. To su ljudi s vrijednim iskustvom, ali i zatvorenim vratima što se tiče zaposlenja. Ima previše ljudi koji bi trebali prehranjivati obitelj, ali im se ne pruža prilika za rad.

NACIONAL: Prije 29 godina izabrani ste kao zastupnica u talijanskom parlamentu s više od 20 tisuća preferencijalnih glasova, druga po redu u Radikalnoj stranci, nakon predsjednika stranke Marca Pannelle. Borili ste se protiv nuklearne energije i za ljudska prava. Kakve su vam bile godine provedene u parlamentu?

Radila sam intenzivno i pošteno. Nisam bila od onih zastupnika koji su uvijek odsutni iz sabornice. Krenula bih rano ujutro iz svog stana na sjeveru Rima sa svojim Peugeotom 205 i vraćala se kući kasno navečer. Nemojte misliti da sam imala osobnog vozača.

Borila sam se za ponovno otvaranje javnih kuća, ali na potpuno drugačiji način od onih koje su postojale u prošlosti. Prvenstveno, predviđala sam plaćanje poreza i zdravstvenog osiguranja, a s druge strane, zahtijevala sam ispunjenje minimalnih uvjeta koji bi zagarantirali higijenu i zdravlje, kao i da prostitutke mogu raditi daleko od opasnosti ceste.

Kao zastupnica otvorila sam raspravu protiv nuklearne energije, ali i teme poput ukidanja cenzure oko seksualne slobode (članak 528 talijanskog kaznenog zakona). Borila sam se za pravo na seksualnost u zatvorima, seksualni odgoj u školama te da ministarstvo zdravlja pruži korektne informacije o AIDS-u. Danas se još uvijek borim za zaštitu životinja i njihova prirodnog okruženja. Žestoki sam animalist i protivim se istrebljenju životinja za proizvodnju krzna te eksperimentima na njihovim tijelima. U svjetlu svih tih ideala, Talijani me i danas prepoznaju zbog mojih prijedloga zakona i opet bi glasali za mene iz istih razloga zbog kojih su glasali prije tri desetljeća.

NACIONAL: Vaš politički angažman počeo je i prije ulaska u parlament, u stranci Pokret sunca. Kako je to tada izgledalo?

Bilo je to 1979. i Pokret sunca, čiji sam bila ambasador, bio je prva zelena stranka u povijesti Italije. Ljubav prema prirodi potaknula me da predložim ekološki porez na automobile, kako bi se reduciralo oštećenje smogom. Isto što sam nudila tada, ponudila sam i 1987. s Radikalnom strankom, a to nudim i danas. Koherentna sam osoba i vjerna svojim idealima.

NACIONAL: Zašto tvrdite da sve što ste vi nudili prije 30 godina u svom program, danas nudi Pokret pet zvjezdica, talijanska treća opcija?

Mnogi su kopirali moje programe i pronašli inspiraciju u prijedlozima zakona koje sam izložila od 1987. do 1992. godine. Ako je toliko ljudi kopiralo moje projekte, to znači da su moji ideali neka referenca. Mogu čak i reći da mi je čast jer, dakle, vrijedim.

NACIONAL: Kandidirali ste se i u Mađarskoj, vašoj rodnoj zemlji. Koji je vaš odnos s Budimpeštom?

Rođena sam u Budimpešti, u znaku Strijelca, a Strijelci su vrijedni, velikodušni, nezavisni, energični i ratoborni. Iako već desetljećima živim u Rimu, volim svoju rodnu zemlju. Mađarska je zemlja puna poštovanja, dostupnosti i ponosnog naroda. Tamo sam uvijek bila poštovana kao osoba, kći i umjetnica. Kada sam u Italiji, uvijek mi fali nešto iz moje rodne zemlje.

S roditeljima sam živjela u dvosobnom stanu u naselju Kobanya, najsiromašnijoj zoni grada. Kao djevojčica voljela sam stavljati velike mašne u svoju dugu kosu. Sjećam se da su mi, kad sam imala pet godina, poklonili jednu crnu lutku, s kojom sam se igrala. Često se prisjetim i svoje slatke prabake. Svako ljeto provela bih kod nje u selu Miskolz. Zatvorim oči i vidim selo, šumu i prašnjavu bijelu cestu pored koje je duboko jezero Sio.

Stigla sam u Italiju 1972. i pronašla obećanu zemlju, vesele ljude. Odmah sam odlučila ostati u toj lijepoj, otvorenoj zemlji. Pomislila sam, volim sve, ljudi su sretni. Špageti, pizza, sunce, more… Danas se sve drastično promijenilo. Ti optimistični ljudi više ne postoje.

NACIONAL: Fotografija vašeg dolaska u parlament dio je povijesti. Izlazite iz automobila okruženi masom ljudi koji pipaju vaše gole grudi. Smatrate li da ste pridonijeli pomicanju moralnih granica u Italiji i šire?

U suvremenom svijetu, gdje se sve uzima zdravo za gotovo, zaista je teško stvoriti nova pravila i modele. Pridonijela sam evoluciji moralnih pravila pod krinkom autentične i romantične prvakinje seksualnog oslobođenja i antiprohibicionizma osamdesetih. Kao božica ekscesa i provokacija, borila sam se odvažno protiv cenzure, konvencionalnosti, konformizma i dvostruke moralnosti. Bila sam glamurozna pop Lolita koja je očarala Talijane. Osjećam se poput Petra Pana i njegova izmišljenoga otoka, kao dijete cvijeća i ikona svih ljudi koji žive bezbrižno i beskompromisno. Sve što sam činila bilo je transparentno i na svjetlu dana. Ponosna sam na sebe i svjesna da sam zato i postala ikona.

Uspjela sam živjeti s takvom lakoćom jer interpretiram život na poseban način. Stvorila sam neki paralelni svijet pun ljubavi i mašte, gdje nije potrebno skrivati vlastite želje.

NACIONAL: Već pet godina primate zastupničku mirovinu. Mediji su spominjali oko šest tisuća eura mjesečno, a česti su komentari da porno zvijezda ne bi trebala primati toliko javnog novca?

Prije svega, moja penzija iznosi nešto manje od dvije tisuće eura mjesečno, a većina tog novca odlazi na porez, koji redovito plaćam, kao i sve ostale obitelji bičevane raznoraznim porezima. Ta svota je nakon oporezivanja puno manja. Dapače, ne odlazim na godišnji odmor u inozemstvo, osim u Mađarsku, da bih posjetila braću i sestru. To je mirovina za godine koje sam provela u parlamentu. Neke zastupničke mirovine su zaista bajkovite, ali to nije moj slučaj. Ima političara koji su proveli samo jedan dan u senatu i primaju astronomske mirovine. To je ogromno razbacivanje novca iz državne blagajne i potpuno je nepravedno prema onim građanima koji godinama plaćaju mirovinske doprinose da bi jednog dana možda imali deset posto iznosa u usporedbi s tim zlatnim mirovinama.

NACIONAL: Jeste li zaradili više u politici ili u svijetu pornografije?

Godine u svijetu pornografije bile su godine velikih zarada. Kao diva u svijetu crvenih svjetala, bila sam na naslovnicama magazina kao što su Playboy i Playmen u cijelom svijetu. Bila su to vremena u kojima su moji ekscesi pružali užitak i davali osjećaj da se snovi mogu ostvariti, bez granica. Tako je i bilo: moj prijestup otvarao je vrata velikim angažmanima. Za četiri dana snimanja dobila bih oko 300 milijuna lira (150 tisuća eura). Bila sam najplaćenija glumica na svijetu. Uvijek sam znala dozirati entuzijazam te utjecati na buduće generacije, koje su odrasle uz mene kao omiljenu ikonu žudnje i prijestupa. U politici zarada nije bila ni približna. A polovinu saborske plaće davala sam jednom odvjetniku, koji mi je pomagao oko priprema prijedloga zakona.

NACIONAL: Svi poznaju Cicciolinu, ali rijetki znaju da ste bili špijunka za mađarsku vladu. Kako ste postali mađarska Mata Hari?

Odrasla sam u Budimpešti, s tipičnim snovima i entuzijazmom tinejdžera. Da bih ekonomski pomogla roditeljima, radila sam kao konobarica u jednom poznatom hotelu, gdje su često odsjedali poslovni ljudi, političari i diplomati sa Zapada. Jednog dana ušla su u hotel dva tajna agenta, radili su za mađarsku vladu i tražili su da zavodim neke od gostiju hotela. Trebala sam doći do njihovih soba i slikati dokumente koje bih pronalazila. S 18 godina bila sam agentica Katicabogár, što na mađarskom znači bubamara, špijunka američkih političara i arapskih biznismena za mađarsku vladu.

NACIONAL: Kako ste došli u doticaj sa svijetom pornografije?

Prije negoli sam radila kao tajna agentica, prijavila sam se na oglas agencije MTI. Tražili su djevojke od 12 do 18 godina za reklamu u donjem rublju i primili su me. Nakon godina u manekenstvu, kada sam već bila punoljetna, moja majka vidjela je oglas za jednu reklamu za koju se trebalo fotografirati potpuno bez odjeće. Bio je to početak duge karijere.

Kada sam se preselila u Italiju, upoznala sam Riccarda Schicchija, mladića koji je imao talenta za fotografije. Pozirala sam pred njegovim objektivom, najčešće u prirodi, koju smo oboje obožavali. Te fotografije privukle su veliku pažnju svjetskih producenata. Prvi veliki film “La conchiglia dei desideri” (Školjka želja) snimila sam 1983. na Maldivima, a scene seksa u rajskom okruženju i netaknutoj prirodi otoka okruženog Indijskim oceanom bile su prava novost. Danas pišem knjigu radnog naslova “Iza scene pornografije”, u kojoj detaljno prepričavam svoje umjetničke intuicije te razlike tog biznisa u prošlosti i sadašnjosti, ali i kakvim ga vidim u budućnosti.

NACIONAL: Koja je onda razlika između pornografije nekad i danas?

U proteklih nekoliko godina u porno industriji se sve promijenilo. Internet ima dominantnu ulogu, po broju korisnika, ali i zaradi. Dogodilo se isto što i u glazbenoj i filmskoj industriji: cijeli biznis pomaknuo se na internet. Potražnja je uvijek ogromna, što dokazuje da je pornografija itekako važna u suvremenom društvu.

Promijenio se i način na koji korisnici dolaze do materijala. Magazini koji su se nekad prodavali na kioscima, danas više ne postoje. A čini se da se promijenio i ukus korisnika, budući da su scene u filmova danas direktne i ekstremne, ne postoji priča, nije potrebna nit. Dobar dan, bim bam bum, doviđenja. A i glumci, čini se, kao da su u prolazu kroz studio. Dvije riječi, minimalni feeling i – snima se.

NACIONAL: Jesu li točne tvrdnje da ste vodili ljubav s konjem?

Želim razjasniti da Cicciolina nikad nije snimila scene zoofilije. Obratila sam se Googleu da bi se takve priče skinule s interneta. Godinama se borim protiv te izmišljotine.

NACIONAL: Koji je vaš odnos s Koonsom danas?

Moj bivši suprug dio je prošlosti. Nemam namjeru pričati o njemu. Nikad mi nije plaćao alimentaciju. On je, zapravo, zaradio zahvaljujući mom imenu. Ja sam samo izgubila mnogo novca na odvjetnike, suđenja i sudske troškove. Jedini Koons koji je dio moje budućnosti je moj sin Ludwig. Trenutno studira na prestižnoj akademiji likovnih umjetnosti u Rimu. Kreativan je, ima talenta i želi se baviti umjetnošću, poput svojih roditelja.

NACIONAL: I vi se bavite suvremenom umjetnošću?

Umjetnica sam od rođenja. Moj lik bio je inspiracija za slike i skulpture koje su dale slavu mom bivšem suprugu. U posljednje vrijeme ideatorica sam šarenih, senzualnih i vitalnih fotografskih kolaža pod nazivom “Cicciolina makes art” koji su, zasad, izloženi diljem Italije.

NACIONAL: Često se priča da je Cicciolina bila s mnogim političarima. Sjećam se da ste jedan godišnji odmor proveli sa Silvijom Berlusconijem u Grčkoj. Kako biste opisali vaš odnos?

Upoznala sam Berlusconija 1974. godine. S grupom prijatelja proveli smo tjedan dana na jednom grčkom otoku. Krenuli smo njegovim privatnim zrakoplovom iz Milana. On je tada bio samo građevinski poduzetnik, nije još imao televizije niti je bio u politici. Bio je lijep, fascinantan, veseo i zabavan. Imao je mnogo kose. Tek sam se tada bila preselila u Italiju, nisam ni pričala talijanski. Nisam bila u vezi ni s jednim talijanskim političarom. Dobila sam od političara mnogo ponuda, ali tijekom mandata moja je jedina obaveza bila progurati svoje ideje u donjem domu parlamenta, a ne u donjem rublju u spavaćoj sobi. Poznatih udvarača bilo je sa svih strana, ali ljubav ne ovisi o popularnosti druge osobe, nego o feelingu između dvoje ljudi.

NACIONAL: Prije četiri godine doživjeli ste veliku krađu. Što se doista dogodilo?

Provalili su mi u garažu u kojoj sam čuvala većinu svog povijesnog arhiva. Prijavila sam krađu VHS kazeta, DVD-a i ostalog umjetničkog materijala. Policija ne isključuje mogućnost da su lopovi znali što se nalazi u garaži. Ukradeni scenski materijal mogao bi imati neprocjenjivu vrijednost na tržištu “vintage” objekata. Prošle su četiri godine, a istraga do danas nije dovela do rezultata.

NACIONAL: U veljači 2013. do dnevnika La Repubblica došla je vijest da ste umrli od infarkta. Vijest je, bez provjere, objavljena na naslovnici njihova internetskog izdanja.

Bila je to zaista neslana šala. Vijest se kroz nekoliko minuta proširila diljem svijeta, a moj sin Ludwig nije mogao doći do mene jer su svi pokušavali sa mnom stupiti u kontakt. Bio je u panici. A ja sam i dalje živa. Produžili su mi život.

NACIONAL: Koliko se svijet promijenio u smislu seksualnosti?

U proteklih tridesetak godina seksualnost se mnogo promijenila i više nije tabu tema. Seks je postao lijek za svako zlo, moderno sredstvo koje donosi sreću. Tema seksualnosti razdvojena je od braka. Danas svatko to može činiti kad god želi, daleko od nekadašnjih pravila, kada je postojala ideja da se, prije nego što se to isproba, mora stupiti u brak.

NACIONAL: Postoji li nešto što vas posebno ispunjava, a da se do danas nije o tome saznalo?

Obožavam igrati šah. I uvijek pobjeđujem.

NACIONAL: Živjeli ste intenzivno i bogato. Ima li nešto što još niste napravili, a htjeli biste?

Bila sam otvorena prema životu i prilikama koje mi je pružao. Doživjela sam emocije na 360 stupnjeva. Danas ništa ne bih promijenila. Što god sam učinila, bilo je s užitkom, bez kajanja. Zahvaljujući činjenici da ništa ne isključujem, postala sam svjetska ikona. Sve bih ponovila. Duboko me uzbuđuje probuditi se u zoru i vidjeti izlazak sunca. To je sinonim života. Novi dan pred mojim očima, koji nudi nove prilike, emocije i iznenađenja.

Nedavno je televizija Arte u Njemačkoj i Francuskoj premijerno prikazala dokumentarac o mom životu, a emitiran je i na televiziji Sky u Italiji. Htjela bih i da moja kameleonska životna priča postane igrani film. U posljednje vrijeme često razmišljam o povratku na kazališne daske. Davno sam u rimskom kazalištu Bagaglino glumila u predstavi “Cicciolina story”, uz glumce kao što su Leo Gullotta i Oreste Lionello. Danas me privlači žanr mjuzikla. Sanjam o spektaklu s mnogo plesača.

NACIONAL: Godina se približava kraju. Koja je vaša želja za 2017.?

Da u svijetu ne bude više ratova i terorizma. Neka bude mira, zdravlja, ljubavi i seksa. Pošto se približava Božić, savjetujem vam da si kao poklon priuštite moju knjigu “Memorie” (Sjećanja), koja kroz slike prepričava moj život: kako sam od manekenke postala porno zvijezda, savršena supruga i savršena saborska zastupnica.