GOST KOLUMNIST: JULIJE DOMAC: O sudbini svijeta odlučuju političari, a ne znanstvenici

Možda će klimatske promjene riješiti građani, ali samo onda kada i ako shvate da mogu i trebaju utjecati na politiku kako bi ona branila njihove interese

Kako objasniti što su to klimatske promjene? Pojam je već odavno ušao u svakodnevnu uporabu. Neka se dogodi niz kišnih dana tijekom ljeta i već će većina kimati – da, klimatske promjene su to. Svijest građana da problem postoji dobra je vijest. Dobra je vijest i da je u jednom nedavnom istraživanju čak 80 posto mladih od sedam do 16 godina izjavilo kako smatraju da je njihova odgovornost spasiti Zemlju. Dobra je vijest i što danas na cijelom političkom spektru više nema političara koji je spreman negirati klimatske promjene. Klimatske promjene ionako može riješiti samo politika. Ona pametna, napredna i dobronamjerna politika. Ona politika koju priželjkujemo, politika koja se brine za dobrobit društva i napredak naroda. Politika koja nije sebična i koruptivna. Možda će klimatske promjene riješiti građani, ali samo onda kada i ako shvate da mogu i trebaju utjecati na politiku kako bi ona branila njihove interese. To je i inače moj najčešći odgovor kada me pitaju što građani mogu i trebaju činiti.

Građani mogu i trebaju, naravno, birati javni prijevoz umjesto voziti se sami u automobilima na benzin ili dizel, mogu i trebaju koristiti bicikl, mogu i trebaju štedjeti energiju, mogu i trebaju obnavljati svoje kuće i postavljati sunčane elektrane, mogu i trebaju birati prehranu s više povrća, a manje mesa… Mogu i trebaju sve to, jer svi moramo biti odgovorni i svi moramo biti dio promjene koju želimo, ali nama treba još ozbiljniji iskorak. Trebaju nam vlade koje se slažu da želimo spasiti klimu, vlade koje će zajedno zamijeniti fosilna goriva obnovljivim izvorima, vlade koje neće prebacivati odgovornost nego će solidarno djelovati. Klimu neće spasiti znanstvenici! Da su mogli sami to učiniti, oni bi to već učinili. Sva potrebna tehnologija, izračuni i modeli danas su nam već na raspolaganju.

Pa što su onda klimatske promjene? Nepovratna promjena klime, višestruko povećanje učestalosti oluja, poplava, tuča, ljetnih suša i šumskih požara, razornih vjetrova… Klimatske promjene su i ogromne financijske štete koje nastaju. Poplavljene kuće, klizišta koja odnose ceste, presječeni dalekovodi, razina mora koja stalno raste i ulazi u plodna ušća velikih rijeka, uništeni poljoprivredni nasadi… Sve je to teško razumjeti jer klimatske promjene događaju se jako sporo. Vrijeme u kojem živimo je vrijeme trenutka, vrijeme treptaja oka i nevjerojatno brze komunikacije. Sve što se dogodilo jučer već je napola zaboravljeno. Homo sapiens 21. stoljeća živi samo u današnjem trenutku. Tu i leži dobar dio problema. Kad su klimatske promjene u pitanju, najgore je pomisliti – ima još vremena, ima i hitnijih problema koje moramo riješiti… Ovoga ljeta struka i znanost su vrlo izravno rekle – deset godina. Otprilike toliko vremena imamo. Deset godina!? To su dvije olimpijade i još malo. Deset godina je zastrašujuće kratko razdoblje. To je glavna poruka izvješća koje je 9. kolovoza ove godine objavilo Međunarodno povjerenstvo za klimatske promjene (IPCC). Izvješće koje je objavljeno u doba rekordnih vrućina i katastrofalnih požara, oslanja se na tisuće znanstvenih studija o klimatskim promjenama i u trenutku objave privuklo je puno pozornosti. Izvješće IPCC-a pružilo je sliku stanja planeta koji smo tijekom samo nekoliko stoljeća promijenili do neprepoznatljivosti, ali danas je već pomalo zaboravljeno. Naslovnice pune visoke cijene goriva, popularna pjevačica, politička stranka koja je osuđena zbog korupcije… I nogomet. Svaku od tih tema lakše je razumjeti od zagađenja ugljičnim dioksidom koje raste toliko brzo da će ključni prag u borbi protiv zaustavljanja klimatskih promjena – porast temperature od 1,5 stupnjeva Celzija do kraja stoljeća, biti prijeđen za manje od 15 godina.

A što nakon toga? Bit će još više ekstremnog vremena, više suše, više nepodnošljivih temperatura. Dio svijeta postat će nenaseljiv, to će uzrokovati ogromne migracije. Ekonomske migracije već su do sada uzrokovale političke potrese, rast populizma i pojavu autoritarnih političkih lidera. Što će tek uzrokovati klimatske migracije, koje se neće mjeriti u tisućama nego u milijunima migranata? Hoće li tome moći odoljeti naši politički sustavi i demokracija Zapada? Može li to preživjeti postojeći politički sustav? Slijedi li nam nova velika selidba naroda, globalni reset i novi početak? Nakon zadnjeg velikog reseta i selidbe naroda uslijedila su mračna stoljeća srednjeg vijeka, nisam siguran da baš takvu budućnost želimo svoj djeci i unucima.

Ovo je, naravno, samo jedan od mogućih crnih scenarija, nitko u ovom trenutku ne može znati što će se zapravo dogoditi. Bit će sigurno zanimljivo pratiti što će se događati u Glasgowu, na konferenciji COP26 na kojoj će se okupiti većina relevantnih političkih lidera ili barem njihovih izaslanika. Jesmo li kao čovječanstvo dorasli globalnim krizama? Pandemija koronavirusa pokazala je sve slabosti suvremenog čovječanstva. Umjesto solidarnog i koordiniranog odgovora, gledali smo zatvaranje u nacionalne granice, otimanje zdravstvene opreme, nesuvisle zabrane i prekide lanaca opskrbe. Može li odgovor na klimatsku krizu biti uspješniji? Ili nam za globalnu krizu naprosto treba i neki oblik globalne vlade? Nekada u prošlosti, pleme je bio odgovor na izazov kako uloviti mamuta i prehraniti se. Kasnije su slijedili gradovi-države, kraljevine pa nacionalne države. Svaki oblik političkog uređenja bio je svojevrstan odgovor na probleme i potrebe svog vremena. Imamo li danas odgovor na globalnu klimatsku krizu?

Hoće li naš odgovor biti COP26 ili neka buduća COP konferencija? Na svakoj COP konferenciji ta je nada postojala, ali većinom je ostajala neispunjena… Pariz je obećao, Glasgow treba napraviti! – samo je jedna od jakih rečenica koje ove godine dolaze s političkog Olimpa i koje bi trebale pokazati da politička elita ovoga puta misli ozbiljno. Mnogo toga što se upravo događa ne zvuči optimistično. Kina ponovo pali elektrane na ugljen i kaže da će svoj cilj klimatske neutralnosti do 2060. ponovo preispitati. Cijene energenata globalno divljaju, rađa se neka nova malodušnost oko energetske tranzicije… Ipak, podsjetimo – tehnologije koje trebamo već postoje, znanost je svoj posao već obavila, a na redu je – politika.

Komentiraj

Source:Julije Domac