GOST KOLUMNIST: GORAN ALEKSIĆ: Kako smo pobijedili financijske okupatore

Svi potrošači koji su već tužili mogu preinačiti svoje tužbe prije pripremnih ročišta i postaviti dodatni deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora

Kolektivni slučaj Franak završio je 3. veljače 2021. odbacivanjem ustavnih tužbi sedam banaka i time je zauvijek odlučeno da su banke s 125.000 građana-potrošača ugovorile nepoštene kredite s nepoštenim odredbama o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke. To znači da svih 125.000 potrošača s ugovorenim CHF kreditima ima pravo pozvati se na kolektivnu presudu suca Radovana Dobronića i sudski zatražiti svoje preplaćene iznose uz pripadajuće zatezne kamate, bez obzira na vrstu CHF kredita, bilo da se radi o autokreditima, nenamjenskim, hipotekarnim ili stambenim kreditima.

No zbog dvojbi oko prava potrošača koji su konvertirali CHF u euro na temelju zakona, na Sudu EU-a odlučuje se po predmetu C-567/20 o pravima potrošača na punu restituciju nakon konverzije. U međuvremenu vjerujem da će na Sudu EU-a završiti još jedno neriješeno pravno pitanje, a to je pitanje ništetnosti CHF ugovora u cijelosti. Naime, budući da su valuta i kamata glavni predmet i cijena kredita, prema obveznom pravu i prema presudama Suda EU-a C-118/17 i C-260/18, takvi ugovori moraju biti suđeni ništetnima, ako to tužbom zatraži potrošač. Budući da Vrhovni sud RH o tome nije zauzeo stav, budući da imamo jednu pravomoćnu presudu da su dva CHF ugovora ništetna i budući da na Vrhovnom sudu RH nekoliko revizija s takvim pitanjem čeka odluku, vjerujem da će Sud EU-a i takvo pitanje dobiti na odlučivanje.

Uslijed dvojbi oko konverzija, pametno bi bilo da nakon konačne pobjede svi potrošači koji nisu konvertirali kredite, bilo da su ih otplatili ili još uvijek plaćaju CHF iznose, odmah tuže banke i zatraže svoj novac, dok ljudi s konverzijama koji nisu tužili trebaju pričekati na odluku Suda EU-a. Isto tako, zbog dvojbi oko ništetnosti ugovora za sve one koji žele postaviti takav tužbeni zahtjev bilo bi pametno da u tužbama deklaratorno traže utvrđenje ništetnosti ugovora, valute CHF i promjenjive kamate, ali potencijalno još i ulaznih i izlaznih naknada te isplatu preplaćenih kamata, tečaja i pripadajućih zateznih kamata. Na temelju takve tužbe svatko će dobiti preplaćene anuitete, a ako se na kraju konačno zaključi pravnim shvaćanjem na Vrhovnom sudu RH ili na Sudu EU-a da su ugovori ništetni, naknadno se onda može tražiti isplata svih dodatnih razlika na temelju ništetnih ugovora.

Svi potrošači koji su već tužili mogu preinačiti svoje tužbe prije pripremnih ročišta tako da se u tužbama postavi dodatni deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora. Naravno, o svim tim dvojbama i potencijalnim rizicima tužitelji moraju razgovarati sa svojim odvjetnicima koji pak moraju upozoriti na sve nedoumice i moguće posljedice ako se ništetnost ugovora ne dosudi.

Najbolja adresa za pitanja o svim nedoumicama jest Udruga Franak koja ima svoju internetsku stranicu, stranicu Facebooka i e-mail adresu [email protected], na kojoj se može zatražiti savjet što učiniti i može se dobiti popis više od stotinu odvjetnika koji prema saznanjima aktivista Udruge imaju slučaj Franak u malome prstu. No prisjetimo se kako je sve to počelo. Godine 2011. počelo je divljanje ‘’švicarca’’ i ljudi u problemu počeli su o tome komunicirati na društvenim mrežama, osnovana je Udruga Franak i glavni cilj bio je tužiti banke kolektivno.

Prva kolektivna tužba odbačena je zbog toga što Udruga nema legitimaciju za tužbe, ali nakon toga smo putem Udruge Potrošač tužili ponovo 4. travnja 2012. te logistički, stručno i financijski vodili postupak sve do konačnog finala. Providnošću, prstom sudbine ili prirodnom pravednošću taj postupak dobio je na rad sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Radovan Dobronić, a ja tvrdim da bolji sudac od njega za taj postupak ne postoji u Hrvatskoj. On je ekspresno, čvrsto i maestralno u nepunih godinu i pol dana ispitao sve svjedoke i 4. srpnja 2013. donio presudu: banke su krive, valuta CHF i promjenjiva kamatna stopa nepoštene su i ništetne.

Konačnu potvrdu te presude imamo tek nakon devet godina od početka postupka. Udruga Franak u međuvremenu je od male skupine građana koju su na početku ignorirali, pa ismijavali, nakon toga gledali s nevjericom, i konačno respektirali u cijelome društvu, narasla na Udrugu koja danas broji više od 33.000 članova za čiji interes se uporno, dosljedno i beskompromisno bori u ovome trenutku tridesetak aktivista. Tijekom našeg aktivizma ostvarili smo i sudske i institucionalne pomake koje smatram najvećim dometom hrvatske građanske borbe i najvećim dometom Republike Hrvatske nakon Domovinskog rata. Osvijestili smo društvo o tome da banke nisu svete krave, da su to samo trgovačka društva koja rade u interesu svojih vlasnika, da nisu ni najmanje nedodirljive, da se upornim i dosljednim aktivizmom uz neoborivu pravnu argumentaciju mogu ispravljati nepravilnosti iz prošlosti i da se ono što ne valja od početka ne smije nikada primijeniti, i konačno da banke moraju vratiti sve što su nepošteno stekle ugovarajući nepoštene kredite.

Često sam znao reći kako banke u stranome vlasništvu nisu ništa drugo nego financijski okupatori koji financijskim nepoštenim alatima drže Hrvatsku pod svojom čizmom i ostvaruju profite koji su nezamislivi u naprednim demokracijama, kada se usporedi BDP i broj stanovnika s profitima banaka. Zbog toga sam osobno predložio pokretanje kaznene istrage na Županijskom sudu u Zagrebu protiv kolektivno osuđenih banaka i odgovornih osoba u bankama jer su svojim nepoštenim poslovanjem uzrokovali mnogo životnih i društvenih problema u državi, od raspada brakova, preko samoubojstava do ogromnih egzistencijalnih problema kako za obitelji, tako i za gospodarstvo.

Svojevrsnu potvrdu mojih izjava o financijskoj okupaciji dao je i sudac Radovan Dobronić koji je u intervjuu za Nacional rekao, između ostalog, da su banke ugovaranjem nepoštenih CHF kredita povrijedile javni poredak RH i da danas u svijetu javni poredak krše samo banke i teroristi: teroristi ubijaju ljude, dok banke izazivaju gospodarske krize kao što je bila kriza 2008. i time podrivaju prirodu javnog poretka.

Komentiraj

Source:Goran Aleksić