Nikolaj Vasiljevič Gogolj ukrajinski je i ruski (jer je pisao i na ruskom) književnik i utemeljitelj modernog ruskog realizma. Rođen je početkom proljeća u malom ukrajinskom mjestu Soročynci, a umro u Moskvi 4. ožujka 1852. godine.

Gogolj se najčešće spominje kao autor brojnih pripovjedaka, a piše i drame: komedije “Ženidba” i “Revizor”, roman poema “Mrtve duše” i povijesni roman “Taras Bulja”. Na našim su kazališnim repertoarima često njegove ‘Mrtve duše’, čija priča plijeni pažnju generacija.

Pavel Ivanovič Čičikov stiže u gradić u ruskoj provinciji s namjerom da brzo stekne ugled i imetak, impresionirajući lokalne moćnike. Iako nije naročitog imovinskog stanja Čičikov nemilice troši, uvjeren kako će mu ta ‘demonstracija sile’ u budućnosti omogućiti lagodan život, te provođenje u djelo bizarnog plana kupovine mrtvih duša. Čičikov, naime, planira otkupiti ‘mrtve duše’ od lokalnih posjednika, smanjujući im tako poreznu osnovicu, a potom temeljem tog ‘mrtvog vlasništva’ podići pozamašan kredit i umiroviti se na ladanju…  No, uprkos početnom uspjehu, plan se na koncu ipak neće odviti kako je zamislio, a Čičikov će morati spašavati goli život.