Toni Starešinić „Nesreća“ (Menart): Mračan soundtrack vedrog skladatelja

Toni Starešinić jedan je od najaktivnijih mladih hrvatskih glazbenika koji paralelno stvara s grupama Chui i Mangroove, svira u pratećoj grupi Ede Maajke, a često i s cover bendom Željka at Ease. Pun kreativne energije i očito uvijek spreman na nove glazbene izazove, Starešinić je prihvatio ponudu redatelja Arsena Oremovića da sklada glazbu za njegov TV serijal „Nesreće“. Riječ je o elektro-akustičnom albumu, poprilično drugačijem od njegove suradnje s grupom Chui. Album sadrži devet skladbi napravljenih prema tematskim epizodama nesreća i sjajno funkcionira kao prateća glazba u seriji, ali i ovako „na suho“, bez slike. Svakoj skladbi Starešinić je sam dao naslov pa su kao neka njegova audio-slika događaja opisanog u serijalu. Poput nekog njegova emotivnog tobogana uz stalno prisutne mračne zvukove i nešto sporije ritmove, jer ipak je to soundtrack koji prati onu crnu stranu života. Čak ne možemo odbaciti mogućnost da je on svaku skladbu snimio odjednom, nakon pogledane epizode, jer u pitanju je vrlo nadaren i talentiran glazbenik koji pršti kreativnom energijom i koji će svoje emocije nakon gledanja serije bolje pokazati kroz glazbu, nego kroz precizno spajanje slike i zvuka u skladu s dramaturgijom priče. Pomalo žalosti što glazbu nije skladao sa sastavom Chui, ali je svejedno dokazao da su zapravo baš u njemu i njegovu viđenju pokretnih slika temelji na kojima je nastala grupa Chui, dok se on ovim soundtrackom dokazao kao izuzetno spretan i dobar skladatelj primijenjene ambijentalne glazbe.

Pavle Miljenović „Upper Structures“ (Croatia Records): Jazz velikan čije vrijeme tek dolazi

Nakon što se prije dvije godine predstavio albumom „Begin“ te autorskim skladbama za jazz quintet, sjajan mladi gitarist Pavle Miljenović predstavio je nedavno svoj drugi album „Upper Structures“, koji je korak dalje u njegovu skladateljskom i izvedbenom razvoju. Za razliku od debi albuma koji je bio više usmjeren premijernom predstavljanju i tehnici sviranja kroz skladbe bliske tradicionalnom jazzu, Miljenović u novim skladbama više ne koristi pianino i saksofon, već se okreće progresivnom stilu ne skrivajući europski utjecaj jazza. Sam naziv albuma „Upper Structures“ odnosi se na jazz termin za složene i nekonvencionalne harmonije u višim dijelovima registra, što je očekivano prisutno na albumu. Uz Miljenovića na gitari, novi sastav čine vrhunski glazbenici: Adriano Bernobić na bubnjevima, Zvonimir Šestak na kontrabasu te prije svih mladi slovenski trubač Tomaž Gajšt kojemu je Miljenović namijenio glavnu ulogu gurnuvši ga u prvi plan, i to s razlogom jer fenomenalne trubačke dionice sjajno funkcioniraju i kao da upravo naglašavaju njegove gitarističke dionice. Odličan album hvaljenog učenika zagrebačke škole jazza koji kao da priziva onaj nestali građanski stalež 60-ih godina kojemu je jazz značio stil života i obavezni dio umjetničkog sazrijevanja. Pavle Miljenović nije tek stigao na scenu, ali je velika skladateljska i sviračka zvijezda hrvatske jazz scene čije vrijeme, bez ikakve sumnje, dolazi.

Darko Misirača „Svarog’s Garden“ (Nota Bene Records): Slavenska mitologija i jazz

Jazz gitarist i skladatelj Darko Misirača diplomirao je jazz gitaru na Landeskonservatoriumu u austrijskom Klagenfurtu i pripada onoj mlađoj generaciji hrvatskih jazz glazbenika koji se tek trebaju dokazati. Pritom treba svakako navesti da je bogato iskustvo stekao svirajući u sastavu Borna Šercar’s Jazziana Croatica, zbog čega se u njegovim skladbama na ovom albumu osjete i pomalo skriveni etno motivi. Nepravedno zanemaren od javnosti i medija, ovaj vrhunski gitarist svojom je gitarom na albumu „Svarog’s Garden“ uspio ispričati niz emotivnih priča i dočarati razna emotivna stanja vezana uz život i ljubav. Stoga ni naziv albuma nije bez razloga jer je Svarog, prema slavenskoj mitologiji, stvoritelj svega na nebu i zemlji te bog vatre i neba i sunca. Upravo u njegovu vrtu Misirača vidi prekrasne slike koje je uz pomoć Borka Rupene na bubnjevima i Bojana Skočilića na basu na ovom albumu pokušao dočarati i u tom naumu prilično i uspio. Pomalo ziheraški, bez vidljive a poželjne kreativnosti, Misirača izuzetno lako priča priče prebirući po gitari, koju postavlja u prvi plan. Malo više hrabrosti u skladanju i malo manje naglaska na vještini sviranja, osiguralo bi mu mjesto u gornjem domu domaćih jazz glazbenika. Svejedno, riječ je o albumu koji će mnoge vrlo ugodno iznenaditi.