GLAZBENE RECENZIJE Nemanja, Gatuzo, Helem Nejse

Autor:

01. NEMANJA ‘TAROT FUNK’ (VLASTITO ONLINE IZDANJE): Neočekivano i originalno iznenađenje
Mnogima će biti teško shvatiti da u Hrvatskoj ima glazbenika koji ne samo što su oduševljeni rock’n’rollom koji se svirao u Anadoliji u Turskoj 70-ih godina prošlog stoljeća, tajlandskim funkom i kambodžanskim psihodeličnim rockom 60-ih godina, već ga i sviraju. Nemanja, po riječima Luke Šipetića, idejnog tvorca ovog projekta i centralne autorsko figure te člana grupe Para Lele i NLV, nije bend ni osoba, već ideja oko koje je Šipetić sakupio probrane glazbenike i stvorio Tarot Funk. Naime, Šipetiću je za svaku od devet skladbi poslužila jedna tarot karta sa svojim simbolima koju slušatelj, po Šipetićevoj zamisli, tumači slušajući pjesme nazvane po simbolima tarot karata. Kao glavna inspiracija poslužio mu je Roman Itala Calvina „Dvorac ukrštenih sudbina“. Projekt Nemanja već je 2015. prvim albumom dao naznačiti da je njihova glazba sve samo ne uobičajena. U svom tom neistraženom bogatstvu glazbenih žanrova vezanih za porijeklo nastanka i godinu proizvodne, valja izdvojiti pjesmu „The High Priestess“ koju je na hrvatskom otpjevala Nikol Čaćić na tekst Dore Tominić, odnosno na temelju njezina fanzina poezije „Pleši, griješi“ koja zvuči poput otkrivenog dragulja jugoslavenske zabavne glazbe 60-ih godina. „Tarot Funk“ nije album za svakoga, nego isključivo za ljubitelje glazbe koji su se zasitili obrazaca pop i rock glazbe.
02. GATUZO ‘VAN KONTROLE’ (AQUARIUS RECORDS): Novi zvuk Gatuza
Gatuzo je od početka nastanka, a to je 2004., činio energičan dvojac Damir Trkulja Šiljo i Goran Martinjak. Trkulja s odličnim razigranim gitarističkim rifovima i Martinjak na bubnjevima, nudili su prikladnu snagu ritma svojim pjesmama. U međuvremenu je kroz bend prošetalo nekoliko glazbenika s raznim instrumentima, a i Trkulja je neko vrijeme proveo u Majkama i to u njihovu velikom povratku zahvaljujući pjesmi „Teške boje“ koju je potpisao s Goranom Baretom. „Van kontrole“ je njihov peti album i bez obzira na to što su Trkulja i Martinjak do sada bili sasvim dovoljni da stvore odlične pjesme, pridružio im se basist Jakov Kolega, poznat iz grupe Pavel. S njim ili bez njega Gatuzo i dalje zvuči jako dobro, ali ne toliko dobro kao na prethodnim albumima „Gatuzo“ iz 2009. i „Gdje idemo“ iz 2013. Možda zbog činjenice što tada nisu ostvarili očekivanu popularnost, ili tko zna zbog čega, Gatuzo je nastavio lagano eksperimentirati kroz svoje pjesme. Rezultat je bio polovičan, a takav je i na novom albumu. Kao da još uvijek pokušavaju pronaći svoj prepoznatljiv zvuk. Novi album nije loš, naprotiv. Možda je njihov najozbiljniji album, s kompleksnijim pjesmama i ne toliko pitak kao prethodna ostvarenja. U njihovu slučaju kriva je ipak publika koja ranije nije prepoznala njihovu kvalitetu, a ne oni koji su dali sve od sebe.
03. HELEM NEJSE ‘POLA ČOVJEK, POLA JEDAN’ (SARAJEVODISK): Najbolji nastavljači tradicije
Helem Nejse je ekipa sarajevskih kreativaca ili klupskim rječnikom rečeno kolektiv koji posljednjih par godina oduševljava slušatelje istoimene radijske emisije širom BiH. No nisu se zaustavili na radijskom showu, već su napravili i izuzetno popularnu i posjećenu predstavu „Sarajevski dani terorizma“. Prvi album „Go u gostima“ objavili su 2017., a nedavno i drugi album „Pola čovjek, pola jedan“. Album potpisuju članovi Helem Nejse uz gostujuće Marka Louisa, Branka Jokubovića iz Dubioze kolektiva i Maka Kulenovića. Rezultat njihove kreativnosti i ostvarene suradnje apsolutno je iznad svih očekivanja. Ova nova generacija kreativnih sarajevskih glazbenika uspjela je kroz svoj specifičan glazbeni izraz, ispunjen aktualnim klupskim ritmovima, s naglaskom na hip hop/rap, trap, reggae, dancehall, dubstep, rock… objediniti sve najbolje što je sarajevska rock škola iznjedrila posljednjih 40 godina. Od Novog primitivizma i Elvisa J. Kurtovicha, preko Zabranjenog pušenja do Dubioze kolektiva. Njihova je lirika jednako jaka, izražajna i zabavna kao stihovi Ede Maajke ili Dubioze kolektiv, uz neizbježni bosanski cinizam i ironiju. Glazbeno su zanimljivi i uzbudljivi, a produkcijski bez zamjerke. Izuzetno ugodno iznenađenje doista zanimljive ekipe čije stihove treba pažljivo poslušati jer ne govore bez veze, već vrlo promišljeno i sa stilom. Pitanje je dana kada će početi, poput Ede Maajke ili Dubioze kolektiva, puniti dvorane.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.