GLAZBENE RECENZIJE: King Ubu, Sun U, Le Chocolat

King Ubu „Ono bitno o njima“ (vlastito izdanje): Težak i zamoran underground eksperiment

Grupa King Ubu prisutna je na domaćoj underground sceni već 30-ak godina, i to bez gotovo i jednog službenog diskografskog izdanja. Svoj glazbeni stil opisuju kao eksperimentalno – progresivno – futuristički, pri čemu u skladanju ne žele pratiti klasične forme pjesme, a vole naglasiti i da koriste matematički ritam kao ekspresiju. Tako opisano, čini se intrigantno i zanimljivo, no zapravo je riječ o klasičnom underground bendu koji zvuči kao neki alter bend iz 80-ih čija se glazba stilom i izrazom dosta nastavlja na rani zvuk grupe Trobecove krušne peći i djelomično na Sexu. Novi album s devet pjesama snimili su za svega osam sati, a tako i zvuči. Nedorađeno i sirovo, ali ne kroz onu zavodljivu sirovu energiju, već doista sirovo i teško probavljivo, iako je album producirao hvaljeni producent Hrvoje Nikšić u čijem je studiju materijal i snimljen. Vrlo zanimljive gitarističke dionice i uhodana ritam-sekcija daju naslutiti da su se vraški potrudili oko svih devet pjesama, ali uz pjevanje koje više zvuči kao urlanje te doista eksperimentalno – progresivan zvuk u kombinaciji s noiseom i psihodelijom, ne daju baš pozitivne rezultate. Vrlo težak materijal. „Ono bitno o njima“ je album koji ih predstavlja kao eksperimentalnu grupu glazbenika koji vole eksperimentirati s rock zvukom bez obzira na ishod.

Sun U „Discover“ (Aquarius Records): Odličan debi album

Iza umjetničkog imena Sun U skriva se Sanja Šiljković, koja nije nova na sceni jer je neko vrijeme s Idom Prester činila grupu Lollobrigida. I dok je Prester nastavila s Lollobrigidom, Šiljković je odlučila stvarati glazbu za vlastiti gušt. Pritom je, kao što i priliči vremenu u kojem živimo, koristila društvene mreže i YouTube za promociju svoje glazbe, što je bio pun pogodak jer su prvi singlovi (čak njih pet) pogledani više desetaka tisuća puta. Kako se uz glazbu bavi 2D i 3D animacijom, posebnu je pažnju poklonila estetici videospotova. Jedan od tih singlova završio je na kompilaciji „Femme Nouvelle“ u izdanju Aquarius Recordsa, koja joj je potom ponudila i ugovor. Njezina glazba izuzetno je zavodljiv mračni synth pop koji poziva na ples zatvorenih očiju s osmijehom na licu. Uz puno sintetičkih ritmova ispunjenih njezinim doista prekrasnim glasom i pjesmama na engleskom jeziku. Drugim riječima, album „Discover“ zvuči kao novo diskografsko ostvarenje sa svjetske scene koje će bez ikakve dvojbe pronaći svoju publiku širom svijeta. Na momente aranžmani djeluju konfuzno („Guardian of Your Heart“), dok s druge strane neke pjesme u downtempo ritmu („Double Trouble“) djeluju iznenađujuće dobro i zrelo, kao i sama produkcija. Nažalost, kako pogled većine hrvatskih glazbenih urednika nije okrenut prema svijetu, tako je pitanje koliko će publika u Hrvatskoj imati priliku čuti tu sjajnu pjevačicu, glazbenicu i autoricu koja nam je podarila jedan od najboljih albuma ovogodišnje produkcije. Sve u svemu, odličan debi album.

Le Chocolat Noir „Crna ruža“ (She Lost Control): Retro zvuk synth popa 80-ih

Jasmin Mahmić je kreativni glazbenik koji već godinama stvara pod raznim umjetničkim imenima ili u kolektivima, poput Florence Foster Fun Cluba sa Sašom Rajkovićem. Pod imenom Le Chocolat Noir objavio je tri albuma i gotovo desetak EP-ja. Glazba koju stvara mračni je elektronički retro synth pop koji se referira na osamdesete godine, kada je taj glazbeni trend tek stasao, a danas ga otkriva mlađi naraštaj. Po svemu sudeći, sam naziv EP-ja „Crna ruža“ vjerojatno je aluzija na veliku aferu na zagrebačkoj underground sceni iz spomenuta razdoblja. Mahmić je na novom EP-ju maksimalno ušao u zvučnu poetiku tog zaboravljenog glazbenog žanra, nudeći nam pet glazbenih brojeva koji doista zvuče kao da su nastali ranih 80-ih. Nažalost, tako zvuče i produkcijski. Pritom njegovo pjevanje djeluje kao na brzinu pronađen vokal pri snimanju demo materijala – loše. Jedina instrumentalna pjesma „Peer Pressure“ zvuči sasvim pristojno, ali zato što nema njegova vokala. Prilično čudi kako netko nakon toliko godina boravka na sceni i toliko napravljene glazbe još uvijek ne shvaća da je dobar vokal 50 posto jedne uspješne pjesme. Ne bi pogriješio da je ugostio nekoga tko zna pjevati i ima ugodnu boju glasa. Šteta.

Komentiraj