GLAZBENE RECENZIJE: Fog Frog Dog, Kiper, M.O.R.T.

1. Fog Frog Dog “sdgvuigujheriptbnjieoang” (vlastito online izdanje): Genijalan album samozatajnog glazbenika

Kada je samozatajni i najvećem broju publike potpuno nepoznati Branko Dragičević 2015. godine u vlastitom online izdanju objavio album „Split“, ostali smo zapanjeni fenomenalnim debi album i njegovom glazbom. Kako iza njega nije stajala diskografska kuća niti si je on dao većeg truda promovirati spomenuti album, tako je sve ostalo primijećeno malom krugu ljudi i tek nekolicini glazbenih kritičara, koji su njegov album plasirali u sam vrh najboljih domaćih izdanja. I koliko god je njegov projekt Fog Frog Dog ostao nepoznat, toliko se proslavio fantastični projekt Valentino Bošković koji je pokrenuo s Josipom Radićem i u kojem su, kroz humorom obojene i izuzetno kvalitetne pjesme, pokazali zavidnu razinu kreativnosti i glazbenog znanja. Ukratko, iza imena Fog Frog Dog krije se izuzetno talentiran i nadaren glazbenik koji stvara iz vlastita zadovoljstva, podalje od javnosti. Novi album “sdgvuigujheriptbnjieoang” malo je remek-djelo hrvatske pop rock scene. Beck bi mogao postati ljubomoran čuje li jednoga dana ovaj album jer pjesme Branka Dragičevića zvuče kao najbolji Beckovi materijali, koji se, nema sumnje, često vrte kod Dragičevića. Nevjerojatno pitke i podatne pop pjesme na engleskom jeziku, koje prizivaju glazbenu pop poetiku Beatlesa u jednom karakterističnom retro štihu, ali uz sjajan dodir suvremene produkcije i prikladne produkcijsko – skladateljske zahvate. Istovremeno pomaknuto na pozitivan i kreativan način, nevjerojatno simpatično i prije svega kvalitetno. Što bi tek bilo da jednoga dana odluči snimiti ozbiljan album? U svakom slučaju, u pitanju je jedan od najboljih ovogodišnjih albuma u Hrvatskoj.

02. Kiper „Umoran i glup“ (Geenger Records): Moglo je to i bolje

Članovi grupe Kiper možda su nakon 10 godina postojanja umorni, ali nisu glupi. Iza njih su tri albuma i dva EP-a, uključujući i najnovije izdanje „Umoran i glup“ objavljeno za etiketu Geenger Records. Ako su možda do sada zvučali nezrelo i nedorečeno, novi EP s trima pjesmama predstavlja ih kao respektabilni punk rock bend s brzim i nabrijanim gitarističkim rifovima i odličnom dinamikom u svim pjesmama. Nažalost, još uvijek je to produkcijski dosta slabo, a s obzirom na materijal, moglo je zvučati jako dobro. Isti prigovor ide pjevaču koji se vidljivo trudi, ali bi s nekoliko sati pjevanja mogao zvučati barem triput bolje. Vrlo dobre pjesme koje imaju neskriveni potencijal. Odličan povratak na rane dane punka, a istovremeno u skladu s aktualnom svjetskom indie rock scenom. Nije to loše, ali bi moglo biti puno, puno bolje, što bi donijelo i prikladnu popularnost, ma koliko to bizarno zvučalo kada u Hrvatskoj danas govorimo o punk rock bendovima.

03. M.O.R.T. „Standing Runningman“ (LAA): Neočekivani zaokret u karijeri

Nakon ranih radova, odnosno albuma „Vrhunsko dno“ objavljenog 2013. za etiketu Slušaj Najglasnije, grupa iz Sinja M.O.R.T. zasjala je na domaćoj sceni albumom „Odjel za žešće“ godinu kasnije. Nekoliko pjesama s tog albuma postali su njihovi veliki hitovi i šira javnost upoznala je zanimljiv i dobar rock bend. Krenuli su koncerti, nastupi u medijima i popularnost, no čini se da ili oni nisu shvatili zašto ih vole ili sami nisu bili sretni s pjesmama koje je publika zavoljela. Naime, njihov treći album „Tužna kocka“ bio je daleko kvalitetniji, žešći i konkretniji od prethodnog, no i daleko slabije prihvaćen u eteru i kod publike. Baš zato i čudi što su novi, četvrti album snimili s pjesmama na engleskom jeziku. Vjerojatno je to povezano s činjenicom da su u svibnju ove godine održali nekoliko koncerata po Engleskoj i Irskoj pa su valjda dobili krila i povećali su im se apetiti. Nažalost, sudeći po 10 novih pjesama na novom albumu, bio je to loš potez. Izgovor engleskog izuzetno je loš, zbog čega bolje da se ne zanose idejom da će nešto napraviti izvan granica Hrvatske. Istovremeno, radiostanice u Hrvatskoj vrlo vjerojatno će ih baš zato ignorirati. Žestoki su i dalje, možda malo manje nego na prethodnom albumu, a kvalitetom za nijansu lošiji. Nekoliko pjesama s novog albuma svejedno zvuči vrlo respektabilno. Zanimljivo je da album zatvara 13-minutna pjesma na hrvatskom jeziku „O jeziku“, koja sjajno zvuči i predstavlja grupu M.O.R.T. kao ozbiljne glazbenike koji i te kako promišljaju glazbu koju stvaraju, svjesni toga gdje žive i kako žive. Relativno dobar album, ali svojevrsni pad grupe na domaćoj medijskoj rock sceni uz vrlo upitan uspjeh kod publike.

Komentiraj