GLAZBENE RECENZIJE: Daliborovo granje, Denis Kozlica

Daliborovo granje „Hainin“ (Dostava zvuka): Progresivni hrvatski post rock heroji

Daliborovo granje je samozatajna post rock grupa iz Čakovca koja se javnosti predstavila 2015. godine albumom za etiketu Slušaj najglasnije i ujedno tim potezom objasnila da je mnogi nisu htjeli jer je drugačija. Zbog čega je zapravo i ostala na neki način u sjeni svih ovih godina. Sviraju instrumentalnu post rock glazbu u kombinaciji s eksperimentalnim rockom i psihodelijom, uz kontinuirano provlačenje etno motiva. I dok su se prvim albumom tek predstavili i naznačili u kojem bi se smjeru mogli razvijati, novi album „Hainin“ – što je turski naziv za izdajicu i razbojnika – pravo je malo remek-djelo instrumentalne post rock glazbe na Balkanu. Pjesme na novom albumu mješavina su instrumentala bliskih post rock divovima poput God Is An Astronaut ili pak eksperimentalnim Amerikancima Tortoise, ali s odlično ukomponiranim orijentalnim glazbenim motivima Balkana, odnosno glazbene baštine ovih krajeva u kojima je orijentalna glazba ostavila neizbrisiv trag. Kao da su izvukli neku esenciju orijentalnih ritmova i melodija i spojili je sa suvremenim instrumentalnim rock izričajem, snažno naglašavajući snagu rock glazbe, ali i svjesnost tereta hvatanja ukoštac sa spomenutim glazbenim nasljeđem. Na „Haininu“ se čuje i rani Leb i sol, odnosno predano skladanje autorskih pjesama pri čemu se poseban naglasak stavlja na aranžmane. Zato svakako valja spomenuti i odličnu produkciju koju potpisuje Leonard Klaić. Odlična i čvrsta ritam sekcija Andrije Munđara na bubnjevima i Davida Lesjaka na basu savršeni su temelji za gradnju skladbi koje preuzimaju Filip Toplek i Alan Horvat na svojim gitarama, a tu je i čovjek s trubom kojega se ne čuje baš često, ali je dio benda – Tomica Oskoruš. Iako je riječ o alternativnoj rock glazbi sjajno spojenoj s etno elementima, može se reći da je ovo jedan od najdojmljivijih post rock albuma snimljenih i objavljenih u Hrvatskoj unazad par godina. Očito ima nešto posebno u tom Čakovcu, jer nakon Emphasisa koji je 2017. godine objavio sjajan post rock/post metal album „Black. Mother. Earth.“ inspiriran romanom „Črna mati zemla“ Kristiana Novaka, Daliborovo granje ponovo je ponudilo odličan, originalan post rock album iz Međimurja.

Denis Kozlica „Walking Groove“ (vlastito online izdanje): Topla glazbena priča

„Walking Groove“ je prvi album gitarista Denisa Kozlice, u kojem kroz akustične instrumentalne pjesme govori o svom životu. Ne riječima i stihovima, već sjajno skladanim gitarističkim frazama, rifovima i zahvatima. Kozlica iza sebe nema neku veliku povijest sviranja niti se nešto posebno kalio kroz rock bendove. On je jednostavan glazbenik koji svira jednostavne instrumentale u kojima ne dokazuje da je vrhunski gitarist, nego nudi nevjerojatno privlačne i tople melodije. Poput priča nekih dragih osoba koje pamtimo veći dio života. Da nisu u pitanju tek olako skladane skladbe, govori činjenica da njihova neskrivena ljepota teško može proći samo kao pozadinska glazba jer svojim impresivnim glazbenim vokabularom neočekivano privlače pažnju i pozivaju na pažljivo slušanje, a potom i prepuštanje glazbenim pričama. Nema na hrvatskoj glazbenoj sceni baš puno takvih skladbi iz kojih izviru toplina i ljepota jednostavnosti. Stoga topla preporuka za odličan „Walking Groove“, uz napomenu da na Kozlicu u budućnosti treba obratiti pažnju.

 

Komentiraj