Rodio se u Srbiji u Čačku 12. travnja 1934. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij filozofije i anglistike, a na Akademiji dramskih umjetnosti završio je kazališnu režiju. Zajedno s Kostom Spaićem, Božidarom Violićem te Dinom Radojevićem, pripadao je tzv. postgavelijanskom naraštaju redatelje.

“Moj otac je bio austrougarski kadet u Puli, pa zatim kraljevski oficir. Najprije je bio poručnik, a poslije je dogurao do kapetana. Bio je hrvatski orijentiran, Pažanin, i to se ogledalo tako da je svoje vojnike učio pjevati: ‘Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ…’ To su mu zamjerili i stjerali ga na bugarsku granicu. I tako sam se ja rodio u Čačku.

Tamo je upoznao moju mamu, koja je bila ruska emigrantkinja. Imala je pet godina kada je došla u Srbiju, preko Grčke. Ne podsjeća li vas to na tzv. balkansku rutu danas? Mama je bila profesorica hrvatskog jezika. Iako je bila Ruskinja, nije govorila kao Madeleine Petrovna (lik iz Krležine drame ‘U agoniji’). Govorila je perfektni hrvatski.”