EVO ŠTO SMO OTKRILI PRIJE GODINU DANA: Zašto je Banožić intervenirao za tri poslovna prostora u srcu Zagreba i uoči izbora vikao na podređene da otpečate lokale velikim dužnicima

Autor:

01.02.2022., Zagreb - Ministar obrane Mario Banozic susreo se s ministrom obrane Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Benom Wallaceom te su nakon zajednickog sastanka dali izjave za medije. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Goran Stanzl/PIXSELL

Objaveljno u Nacionalu br. 1230, 20. studeni 2021.

EKSKLUZIVNI DOKUMENTI: Dok je bio ministar državne imovine, Mario Banožić naredio je poništenje natječaja za najam državnog prostora, čime je oštetio državu za najmanje dva milijuna kuna

‘Nazvala je Ilijana Krešo Rajić, tajnica kabineta. Ona je prenijela odluku koju je donio ministar.’ Tako je na sudu ravnateljica Državnih nekretnina Renata Sabo objasnila kako je Banožić poništio javni natječaj za prostor u Jurišićevoj 5. Osim toga je, bez jasnih motiva, tražio da se skinu pečati s lokala u Petrićevoj 1 i Dežmanovoj 2, koje su Državne nekretnine zapečatile zbog ogromnih dugova, te išao na ruku dvjema privatnim tvrtkama

Nazvala je Ilijana Krešo Rajić, tajnica kabineta. Ona je prenijela odluku koju je donio ministar’’, dvije su ključne rečenice iz sudskog zapisnika u jednom radnom sporu pred zagrebačkim Općinskim radnim sudom koje dokazuju da je Mario Banožić, tadašnji ministar državne imovine, u najmanju ruku neobičnom odlukom u posljednji trenutak, neposredno uoči otvaranja već pristiglih ponuda, usmenim nalogom poništio javni natječaj za poslovni prostor u centru Zagreba i tako po svemu sudeći državi uskratio višemilijunske prihode. Ove rečenice izgovorila je direktorica tvrtke Državne nekretnine Renata Sabo, u tom trenutku de facto podređena Banožiću, opisavši kako je on naredio da se državni prostor u Jurišićevoj 5 dodijeli Hrvatskoj pošti na rok od deset godina po cijeni od 8037,38 kuna mjesečno, premda obližnji prostori na natječajima redovito postižu najmanje tri puta veću cijenu. Nakon što je prošlog tjedna Nacional ekskluzivno objavio detalje o tome kako je Banožić na sporan način na korištenje sam sebi dodijelio golemi stan u strogom centru Zagreba, više sugovornika iz tvrtke Državne nekretnine obratilo se s nizom detalja o njegovu spornom postupanju u periodu kada je u Vladi bio zadužen za državnu imovinu. Nacional posjeduje i brojne dokumente, zapisnike te svjedočenja sudionika niza sastanaka koji ilustriraju kako je ovaj Plenkovićev ministar nonšalantno pristupao gospodarenju državnom imovinom, svojim odlukama sasvim izvjesno uskratio državu za značajne prihode, a moguće i pogodovao ne samo Hrvatskoj pošti kao državnoj, nego i nekim privatnim tvrtkama. Slučaj prostora u Jurišićevoj 5 u Zagrebu poprilično je ilustrativan, a značajan je i podatak da se niz sličnih Banožićevih manevara odvijao početkom ljeta prošle godine, tek jedan ili dva tjedna uoči parlamentarnih izbora.

Nacional je došao u posjed dokumenata i saznanja koji pokazuju da je Banožić samoinicijativno intervenirao u nekoliko konkretnih slučajeva natječaja za dodjelu prostora u državnom vlasništvu u samom središtu Zagreba, što nikako nije posao ranga kojim se treba baviti jedan ministar. U tim slučajevima mikromenadžmenta je očito išao na ruku pojedincima zainteresiranima za te prostore, a pri tome se pravi motiv tih njegovih intervencija ne može logično detektirati, pa sve to može izgledati kao da je riječ o nekim koruptivnim intervencijama koje bi pravosudni organi trebali istražiti.

‘Poslovne prostore u Dežmanovom prolazu 2 i Petrićevoj ulici 1, u strogom centru Zagreba, koristile su tvrtke Petrićeva, Vietro i Delfino promet, sve su povezane sa zagrebačkom obitelji Rodić; lokal u Jurišićevoj 5, za koji je ministar osobno poništio natječaj za zakup, nekad je bio dućan tvornice Kandit. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Usmenom naredbom ministra državne imovine poništen je natječaj za zakup spomenutog prostora u Jurišićevoj 5 u petak oko pet sati poslijepodne, nakon isteka radnog vremena, premda su ponude za taj prostor trebale biti otvorene već idućeg radnog dana, dakle u ponedjeljak. Banožić je svoju odluku, odnosno naredbu Državnim nekretninama, tek naknadno formalizirao u pisanom obliku, a sve to na sudu potvrdila je i direktorica Renata Sabo. Ona je kazala i da se ovakvi natječaji usmenim putem ne mogu raspisati, ali mogu poništiti, no na pitanje je li to uobičajena praksa neizravno je potvrdila da nije. ‘’Ne znam je li u kojem slučaju donesena odluka o poništenju natječaja dva dana prije otvaranja ponuda, natječaj se može poništiti sve do sklapanja ugovora. Nije relevantno je li u nekom drugom slučaju natječaj poništen na taj način’’, posvjedočila je Sabo na zagrebačkom sudu.

U spomenutom poslovnom prostoru u vlasništvu Republike Hrvatske ranije se nalazila trgovina slatkišima tvrtke Kandit. Procedura njegova davanja u zakup provedena je po uobičajenom hodogramu, organizirano je razgledanje za zainteresirane i na koncu – nakon uplate jamčevine – i prikupljanje ponuda. Neslužbeni izvori Nacionala potvrđuju da su neke od njih iznosile do 30 tisuća kuna mjesečno, pa se može pretpostaviti da je jednom Banožićevom naredbom prihod tvrtke Državne nekretnine u periodu od 10 godina umanjen za preko dva milijuna kuna jer ga je Hrvatska pošta dobila po početnoj procijenjenoj cijeni, dakle za 8037,38 kuna mjesečno. Po Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ona kao državna tvrtka doista ima pravo na zakup državnih prostora bez natječaja, i to u visini početne zakupnine određene prema kriterijima grada ili općine. Međutim, u ovom slučaju krajnje je neobično da se to nije dogodilo uoči raspisivanja natječaja, odnosno da je Banožić već provedenu proceduru usmeno zaustavio doslovno u posljednjem trenutku, pogotovo stoga što Državne nekretnine raspolažu nizom atraktivnih prostora koji su jednako mogle odgovarati Hrvatskoj pošti – s time da država ne bi propustila milijunske prihode. Ovaj neobičan postupak tadašnjeg ministra državne imovine nije bio jedini: Nacional je od više sugovornika doznao detalje jednog sastanka koji se održao u njegovu kabinetu, i to točno dva tjedna uoči lanjskih parlamentarnih izbora, na kojemu se raspravljalo o zakupu drugih dvaju poslovnih prostora na iznimno atraktivnim lokacijama u Zagrebu. Na tom sastanku Banožić je ponovno izdao iznimno dvojben usmeni nalog da se otpečate prostori na adresama Frana Petrića 1 i Dežmanov prolaz 2, koji su prethodno bili zapečaćeni. Preciznije, rekao je da ‘’naredbu neće izdati, ali prostori se moraju otpečatiti’’.

Banožić je intervenirao u nekoliko natječaja za dodjelu prostora u centru Zagreba, što nije posao ranga kojim bi se ministar trebao baviti, a pritom se motiv tih intervencija ne može logično detektirati

‘’Derao se na direktoricu Državnih nekretnina Renato Sabo jer je ‘baš sada’ izabrala zapečatiti prostore i upozorio je da do izbora ‘ne želi nikakve skandale i da svi u ovoj državnoj tvrtki moraju biti ‘kuš’. Doslovno tim riječima, spominjao je i ‘kaubojske metode’. Nije želio slušati nikakve argumente zašto su prostori uopće zapečaćeni, nije ga zanimao milijunski dug stranaka koje su ih koristile, a čak je prijetio da će protiv Državnih nekretnina osobno pokrenuti neke postupke’’, rekao je izvor Nacionala s neposrednim saznanjima o ovom događaju. Na tom sastanku sudjelovala je Banožićeva savjetnica Ilijana Krešić Rajić, inače bivša predstojnica ureda potpredsjednika Sabora i utjecajnog slavonskog HDZ-ovca Tomislava Čuljka, koja se spominje kao prenositeljica naloga i u slučaju poništenja natječaja za prostor u Jurišićevoj 5 te Banožićeva tadašnja i sadašnja glasnogovornica Saša Guttman. Po tvrdnjama očevidaca ministar državne imovine njoj je naložio da vodi zapisnik sastanka, ali Državne nekretnine odbile su zahtjev Nacionala da dostave taj dokument.

Dva spomenuta prostora koristile su tvrtke Petrićeva, Vietro i Delfino promet, a sve su povezane sa zagrebačkom obitelji Rodić čiji su članovi, kurioziteta radi, provalili i u državni poslovni prostor u Tomićevoj ulici u Zagrebu, prenamijenili ga u stan i u njemu se i danas nalaze. Za poslovne prostore u Petrićevoj i Dežmanovu prolazu zbog neplaćanja zakupnine ukinuti su minimalni tehnički uvjeti, što znači da nisu mogli dalje raditi, a očevidom na licu mjesta utvrđeno je i da su prazni. Zaposlenici Državnih nekretnina potom su ih bili zapečatili, po preciznoj odluci koju je ranije propisao Banožićev prethodnik na mjestu ministra državne imovine Goran Marić. ‘’No ipak, nakon spomenutog sastanka, direktorica Renata Sabo pritišće zaposlenike, posebno one na terenu, da se odmah skinu pečati. U tvrtki je zavladao strah, pa se to i čini, a stranke ponovno ulaze u prostore u kojima su i danas. A da su ostali zapečaćeni i da su stavljeni na javni natječaj, od zakupnine su se mogle ubrati značajne svote novca’’, kazao je jedan od sugovornika Nacionala. Svoje tvrdnje potkrjepljuje atraktivnom pozicijom i velikom kvadraturom ovih prostora: onaj u Ulici Ivana Dežmana 2 ima čak 228,53, a u Petrićevoj 90,58 četvornih metara. Dodatna otegotna okolnost u ovom slučaju zapravo su golema dugovanja koja su tvrtke povezane s obitelji Rodić ostavile: tako je tvrtka Vietro – koja je konačno brisana iz sudskog registra u svibnju ove godine i tako prestala postojati – po izvješću stečajnog upravitelja iz 2018. godine Državnim nekretninama dugovala 1,4 milijuna kuna. Prostor u Petrićevoj potom preuzima istoimena tvrtka koja također ostavlja dug od 400 tisuća kuna, a i ona se danas nalazi u stečaju. Prostorom u Dežmanovu prolazu gospodarila je tvrtka Delfino promet i njen se dug prema Državnim nekretninama – kako otkrivaju izvori Nacionala – popeo na čak dva milijuna kuna bez izgleda da bude vraćen jer ona nema prometa. Dapače, po podacima s poslovnih servisa, i ova tvrtka trenutno se nalazi u blokadi i ubrzano klizi u stečaj. Izgledno je, dakle, da ništa od ovih milijunskih potraživanja Državnih nekretnina na koncu neće biti naplaćeno, premda je u nekim slučajevima Državno odvjetništvo formalno pokrenulo postupak prisilne naplate.

U ovom trenutku ne može se decidirano tvrditi što je motiviralo tadašnjeg ministra državne imovine Marija Banožića da na samom koncu mandata intervenira u ovim slučajevima i tvrtkama povezanima sa zagrebačkom obitelji Rodić – koja je, rekli smo, pored toga što je ostala dužna milijunske iznose i provalila u jedan državni prostor te ga i danas koristi kao stan. Zašto je de facto uskratio državu za značajne prihode i u slučaju prostora Hrvatske pošte, i u slučaju dvaju prostora s privatnim zakupcima?

Jesu li točne tvrdnje više sugovornika iz ove tvrtke da je osobno izdavao usmene naloge, kako je tekao sastanak na kojemu je izbila svađa oko prostora obitelji Rodić i gdje je zapisnik za koji je sam naložio da se sastavi? Je li uopće razina ministra baviti se ovakvim pojedinačnim slučajevima, s obzirom na to da država ima u vlasništvu tisuće prostora? Na najpogodnijoj adresi za to, u tvrtki Državne nekretnine – s obzirom na to da je sam Banožić nakon prošlotjednog Nacionalova otkrića o kadrovskom stanu koji je dobio na korištenje uputio medije da se obraćaju njoj – nije bilo odgovora na ova pitanja. Iz iste tvrtke tek su opširno odgovorili na zahtjev za kronologijom postupanja oko svih spornih prostora, u kojoj su praktično potvrdili sve navode Nacionala. Premda problem očito gledaju nešto drugačijom optikom pa tvrde da ništa nije sporno.


Iz tvrtke Državne nekretnine tvrde da su nekadašnju trgovinu Kandita u Juriševoj 5 dali u zakup Hrvatskoj pošti jer je njihov ured u Jurišićevoj 13 bio oštećen u potresu

Tvrtka Državne nekretnine za Nacional je odgovorila na dio pitanja vezanih uz poslovne prostore u vlasništvu države, oko kojih se tadašnji ministar državne imovine Mario Banožić osobno angažirao. Prenosimo njihov odgovor u cijelosti:

– (o prostoru u Jurišićevoj 5, za koji je usmeno naložio poništenje natječaja i dodjelu Hrvatskoj pošti)

Poslovni prostor u Jurišićevoj ulici 5, Zagreb, bio je predmetom natječaja za zakup prostora po Javnom pozivu za zakup 4/20 koji je objavljen 9. lipnja 2020. godine.

Natječaj je u odnosu na navedeni prostor djelomično poništen 26. lipnja 2020. Odlukom o djelomičnom poništenju natječaja u skladu s uvjetima navedenog Javnog poziva, točki 6. Sadržaja ponude i uvjeta za podnošenje ponuda i čl. 33. Odluke Ministarstva državne imovine o uvjetima i postupku davanja u zakup poslovnoga prostora kojom je dano pravo Državnim nekretninama d.o.o. da sve do sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora zadrži pravo izmjene, odnosno poništenja natječaja u cijelosti ili djelomično, u svakoj njegovoj fazi kao i neprihvaćanje niti jedne pristigle ponude za zakup. Natječaj je zatvoren 29. lipnja 2020. u 12:00 sati.

Natječaj je djelomično poništen jer je tadašnje Ministarstvo državne imovine odlučilo temeljem čl. 46. st. 4 Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH (NN 52/18) i čl. 7. i 8. Uredbe o postupcima koji prethode sklapanju pravnih poslova raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH u svrhu dodjele na uporabu za potrebe tijela državne uprave ili drugih tijela korisnika državnog proračuna te drugih osoba (NN 95/18) prostor u Jurišićevoj 5 dati na uporabu trgovačkom društvu u isključivom vlasništvu RH, HP-Hrvatskoj pošti d.d. za potrebe smještaja poštanskog ureda jer im je ured u Jurišićevoj 13, kao i cijela zgrada, oštećen u potresu.

Ministarstvo je nakon objavljenog javnog poziva 4/20 za zakup prostora u Jurišićevoj 5, Zagreb zaprimilo zahtjev Hrvatske pošte d.d. u kojem iskazuje interes za smještaj poštanskog ureda u tom prostoru. S obzirom na zahtjev Hrvatske pošte d.d. nadležna služba tadašnjeg Ministarstva uz suglasnost tadašnjeg ministra Marija Banožića zatražila je od nadležnog sektora trgovačkog društva poništenje natječaja za navedeni poslovni prostor, i to prije postupka javnog otvaranja ponuda zakazanog za 29. lipnja 2020.

O djelomičnom poništenju natječaja javnost je obaviještena na webu Društva.

– (o prostorima na adresama Frane Petrića 1 i Dežmanov prolaz 2, koji su otpečaćeni nakon sastanka u njegovom kabinetu i za koje su nastali milijunski dugovi tvrtki koje su nestale ili se upravo gase)

Štiteći interese RH Društvo je pravovremeno iniciralo pokretanje postupaka za navedene poslovne prostore radi isplate i iseljenja prema nadležnim državnim odvjetništvima koji zastupaju RH na sudovima. Riječ je o višegodišnjim sudskim postupcima koji su svi u visokom stupnju gotovosti odnosno u većini postupaka su donesene pravomoćne sudske presude kako radi isplate tako i radi iseljenja. U poslovnom prostoru Frane Petrića 1, Zagreb nalazili su se posjednici, Vietro d.o.o. te Petrićeva d.o.o., u Dežmanovom prolazu 2, Zagreb nalazi se posjednik Delfino promet d.o.o. S posjednicima zbog neispunjavanja uvjeta nikada nisu sklopljeni ugovori o zakupu već su protiv istih pokrenuti odgovarajući pravni postupci u cilju zaštite imovine i interesa Republike Hrvatske, odnosno postupci radi isplate i iseljenja.

Hrvatska pošta do danas nije stavila u funkciju prostor u Jurišićevoj 5, što fotografije potvrđuju, iako joj je navodno bio potreban jer je njihov ured u Jurišićevoj 13 bio oštećen u potresu

Društvo je u posjedu uličnog poslovnog prostora u Petrićevoj ulici 1, čiji posjed još nije u mirovanju, dok za poslovni prostor u Dežmanovom prolazu 2 još nije stupilo u posjed. Po pravomoćnosti presude za iseljenje Društvo će stupiti u posjed. Prostori su otpečaćeni kako bi se otklonila šteta za RH. Nasilnim stupanjem u posjed prostora dok je u tijeku vlasnička parnica radi povrata prostora oduzima se pravni interes za vođenje tog postupka te dovodi u poziciju da nevlasnik/bespravni posjednik protiv vlasnika pokrene spor zbog smetanja posjeda (jer prostor nije bio slobodan od stvari). Naime, prostor je zapečaćen bez prisustva javnog bilježnika koji bi utvrdio točan popis i količinu korisnikovih stvari u prostoru, a bez čega bi isti mogao tvrditi da je nešto otuđeno u postupku. Za navedene poslovne prostore, po proceduri Društva, ovlaštenje o pečaćenju prostora i za skidanje pečata u svibnju/lipnju 2020. izdala je tadašnja ovlaštenica odnosno direktorica sektora za poslovne prostore.

– (o prostoru u Tomićevoj ulici, pored Uspinjače, koji su članovi obitelji Rodić protupravno zauzeli i preuredili u stan)

– Za poslovni prostor u Zagrebu Tomićeva 4 (koji se u naravi koristi kao stan), rješenjem suda je određena provedba ovrhe iseljenjem te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje prema kojem se provedba ovrhe iseljenjem odgađa (ovršenici fizičke osobe Ž., B. i K. R. su u izolaciji zbog COVID-19 simptoma). Društvo je pravovremeno iniciralo odgovarajuće postupke za iseljenje i naplatu s ciljem zaštite imovine i interesa RH putem nadležnog državnog odvjetništva te kao i u gore navedenim slučajevima ne može utjecati niti smije utjecati na sudove, odnosno na brzinu vođenja sudskog postupka.

Za tri navedena poslovna prostora (dva poslovna i preuređeni ‘stan’, op.a.) od 2015. do danas utuženo je potraživanja iznosa oko 2,2 milijuna kuna. Bitno je istaknuti kako je iznos potraživanja za poslovne prostore uvjetovan posjedom nekretnine te objektivnim ili subjektivnim ponašanjem korisnika prostora odnosno posjednika koji unatoč činjenici da su ‘nepošteni posjednici’ nisu predavali posjed Društvu niti postupali po pozivima Društva i izdanim im fakturama, zbog čega su pokrenuti sudski postupci. Naplata potraživanja i stupanje u posjed se u pravilu realiziraju okončanjem sudskih, ovršnih i drugih postupaka.

Ako, dodali bismo, tvrtke ne završe u stečaju, što je ovdje slučaj.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.