Visoki pravosudni izvor blizak vrhu USKOK-a za Nacional je rekao da bi šefa MOL-a Zsolta Hernádija trebalo ispitati zbog izjave kojom je poručio da bi DORH i USKOK u istrazi oko plinske mega afere trebali istražiti tvrtke koje su sklapale ugovore o kupnji plina od Ine.

Glavna poruka Zsolta Hernádija u nedavnom intervjuu RTL-u, koja se može tumačiti i kao pokušaj pritiska na Vladu i DORH, bila je njegova izjava o istrazi plinske afere:

“Da sam ja hrvatski državljanin, ne bih pitao Zsolta Hernádija, nego glavnog državnog odvjetnika ili čelnika USKOK-a: a istražujete li ugovorne partnere, istražujete li s kime je (Damir Škugor, op.a.) sklopio ugovore?”

Time je čelni čovjek mađarskog MOL-a praktički aludirao na to da bi USKOK trebao provjeriti kakva je veza vrha HDZ-a s plinskom aferom, jer njen značajan krak vodi prema tvrtki Plinara istočne Slavonije, koja je pod upravljačkom paskom HDZ-a.

Na to je visoki pravosudni izvor blizak USKOK-u rekao kako bi USKOK na to trebao reagirati po hitnom postupku:

“Da sam ja glavni državni odvjetnik, poslao bih zamolnicu da se ispita Zsolt Hernádi. Za početak, da vidimo što to on zna, a USKOK možda ne zna. Dakle, gospodine Hernádi, da vidimo što znate. Poslat ćemo vam tužitelja, policajca, pa recite što znate. Pa ćemo na temelju toga postupati. Ako nešto znate, dapače, idemo dalje s istragom. To bi, po meni, trebalo napraviti. Štoviše, moguće je da je bilo još tvrtki čije ugovore treba ispitati. Međutim, ovdje se radi o tome da je to njegova taktika. On radi predstavu u stilu: svi su lopovi pa onda ispada da mi nismo. To je kontraproduktivno za opće stanje u društvu.”

Na pitanje doživljava li Hernádijevu provokaciju kao svojevrsni pritisak šefa najveće energetske kompanije u regiji na postupanje DORH-a i USKOK-a, izvor blizak USKOK-u kaže:

“Ako USKOK pokrene zahtjev za ispitivanje, a Hernádi kaže ‘ne znam ja ništa o toj aferi’, onda je njegov istup bio isključivo pritisak. Ako zna, onda svaka čast. Međutim, kao čelnik jedne takve tvrtke u kojoj su suvlasnici hrvatska vlada i MOL, ako ima takva saznanja, i po mađarskim i po hrvatskim zakonima dužan ih je prijaviti. Prvi korak bi bio da on kaže što zna. Pa potiho neka kaže, ako neće ugrubo, kako on to opisuje.”

A je li Hernádi aludirao na Plinaru istočne Slavonije ili neku drugu tvrtku koja je trgovala Ininim plinom?

“Ja mislim da on nije mislio ništa. Nego on samo želi reći: svi ostali su lopovi, zašto ste se uhvatili nas? On upravo to hoće. Međutim, evo mu prilike da kaže sve što zna. Jer ako budemo kalkulirali s kojekakvim drugim tvrtkama koje se time bave, onda idemo njemu na ruku. Pa ovi iz MOL-a su najveći uništavači gospodarstva u Hrvatskoj. To je teški kriminal. Šteta je samo što za onih 10 milijuna eura mita, za koje su pravomoćno presuđeni Hernádi i Sanader, nije bilo veleizdaje kao kaznenog djela. Da je postojalo u zakonu takvo kazneno djelo, to bi bila čista veleizdaja. A Hernádiju ne treba podilaziti jer je on sve to izveo samo da USKOK zagrize mamac pa bi krenula medijska hajka, a onda njega ne bi više bilo u toj priči. E, kume, najprije ti nama reci, a onda ćemo vidjeti imaš li ili nemaš informacije i što ćemo dalje. Ako znaju, neka pomognu USKOK-u. Pa znamo da MOL sve živo prati na tržištu. Idemo ga pitati. U interesu istrage, nadajmo se da nešto zna”, zaključio je taj visoki izvor blizak USKOK-u.

Krajnje je to intrigantna i oštra reakcija visokog pravosudnog izvora na intervju koji je Zsolt Hernádi 21. travnja dao novinarki i urednici RTL-a Damiri Gregoret. Bio je to prvi Hernádijev intervju za hrvatske medije u zadnjih devet godina, a u tom je intervju on izravno napao Vladu, prvenstveno nezadovoljan činjenicom da Ustavni sud nije prihvatio njegovu žalbu na presudu kojom je pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog davanja mita bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu radi preuzimanja upravljačkih prava u Ini.

Taj se Hernádijev intervju može shvatiti i kao svojevrsna otvorena prijetnja premijeru Andreju Plenkoviću, s naznakom o čemu bi sve šef MOL-a mogao progovoriti ako Vlada ne ispuni njihova očekivanja.

U tom je intervju Hernádi de facto izravno prozvao premijera Plenkovića da je hrvatskoj javnosti lagao kad je rekao da je Vlada predala MOL-u ponudu za otkup dionica Ine, ali da oni na to nisu pristali.

Međutim, Hernádi je u tom intervjuu izrekao još jednu, daleko ozbiljniju tvrdnju s moguće puno dalekosežnijim posljedicama. On je, naime, direktno pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i USKOK da se u istraživanju plinske mega-afere, kojom je Ina oštećena za više od milijardu kuna na mešetarenju plinom, okrenu istraživanju ugovornih partnera to jest tvrtki s kojima je Ina sklopila ugovor. Iako nije izgovorio ime tih tvrtki, evidentno je da je Hernádi na prvom mjestu aludirao na Plinaru istočne Slavonije, tvrtku pod kontrolom vukovarsko-srijemskog HDZ-a, na čijem je čelu ministar obrane Mario Banožić, i u većinskom vlasništvu Vukovarsko-srijemske županije na čelu sa županom Damirom Dekanićem, koji je nedavno bio uhićen zbog sumnje u prikrivanje dokaza oko prometne nesreće koju je izazvao u noći sa 16. na 17. travnja prošle godine u mjestu Cerna.

Šef MOL–a zapravo je dirnuo u najosjetljivije pitanje koje od izbijanja plinske afere Vlada i vrh HDZ-a nastoje zataškati – a to je sumnja na mogući politički utjecaj i pokroviteljstvo dijela vrha HDZ-a nad djelovanjem masterminda plinske afere Damira Škugora, koji je na račun svog oca umirovljenika sklonio pola milijarde kuna ekstraprofita koji je zaradio na štetu Ine. Jedno od neodgovorenih pitanja plinske mega-afere svakako je ono je li sav taj novac bio namijenjen samo Škugoru ili i nekom trećem.

Naime, glavni akter plinske afere Damir Škugor, direktor sektora trgovine plinom u Ini, na tu je poziciju, kako je još u rujnu prošle godine otkrio Nacional, došao intervencijom samog premijera Andreja Plenkovića koji je to, prema riječima svjedoka, tražio od tadašnjeg predsjednika Uprave Ine Sandora Fásimona posredstvom tadašnjeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, a u javnosti je tvrdio da Škugora uopće ne poznaje. Škugor je sve do izbijanja afere bio favorit vrha HDZ-a za mjesto predsjednika Uprave HEP-a. No ujedno je bio i član Nadzornog odbora društva Plinara istočne Slavonije, preko kojeg je mešetario Ininim plinom.

Osnivači tog društva su Vukovarsko-srijemska županija i tvrtka CRO–PLIN, u vlasništvu Ine. Što bi značilo da je Škugora u Nadzorni odbor Plinare istočne Slavonije delegirala Ina, ali moguće uz prethodni politički dogovor. Primjerice, u novom Nadzornom odboru, imenovanom nakon afere, nema nikoga iz Ine, već samo jedan član iz Inine tvrtke CRO–PLIN, i to direktor Miroslav Polak.

U sklopu velike plinske afere 27. kolovoza prošle godine uhićena je i predsjednica Uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić, četvrtoosumnjičena u akciji USKOK-a. Nacional je odmah po izbijanju afere od izvora bliskih vrhu HDZ-a doznao da je Mariju Ratkić na tu poziciju predložio županijski HDZ Vukovarsko-srijemske županije, na čijem je čelu ministar obrane Mario Banožić. Kontrolu nad kompanijom nominalno ima Vukovarska-srijemska županija, to jest župan Damir Dekanić. Međutim, kao glavni kadrovik na razini vukovarsko-srijemskog HDZ-a spominje se i nekadašnji politički tajnik stranke Tomislav Čuljak. On je u toj priči bitan jer ga se spominje kao jednog od moćnih HDZ-ovih ljudi iz sjene koji su također lobirali da Škugor postane predsjednik Uprave HEP-a. Drugi je bio Krunoslav Katičić, glavni tajnik HDZ-a i čovjek od velikog povjerenja predsjednika stranke Andreja Plenkovića. Škugora je zato, tvrde Nacionalovi izvori, zahvaljujući preporukama Katičića, ali i još nekih ljudi, preferirao i Plenković. Mnogi su i javno sugerirali da u pitanju ne može biti samostalna akcija nekog operativnog direktora, već da krakovi moraju voditi hijerarhijski puno više. Upravo je zato indikativno da sada Hernádi poziva USKOK da istraži i djelovanje te tvrtke.

Međutim, moguće je da je Hernádi mislio na još neke tvrtke s obzirom na to da je interna istraga Ine, o čemu je ekskluzivno pisao Nacional u rujnu prošle godine, otkrila da bi se i tvrtke povezane s Mirkom Grbešićem (sada pokojnim) iz Saponije, većinskim vlasnicima Kraša braćom Pivac i braćom Mihalj iz tvrtke Cautio, mogle naći pod sumnjom da su oštetile Inu na trgovini plinom te da je sumnjivo ukupno čak 20 ugovora.

To što Hernádi sada zagovara da se istraži više tvrtki, može značiti da postoje i sumnje da je još netko, osim Škugora, imao utjecaja na sklapanje tih ugovora te da je možda čak posrijedi i politički utjecaj na te poslove.

Prvoosumnjičeni u plinskoj mega-aferi je Damir Škugor, bivši direktor Sektora trgovine plinom u Ini koji je osumnjičen da je preko tvrtke Plinara istočne Slavonije, po cijenama daleko nižima od tržišnih, preprodavao Inin plin tvrtki OMS Upravljanje, koja je formalno bila u vlasništvu poduzetnika Gorana Husića i Josipa Šurjaka, inače predsjednika Hrvatske odvjetničke komore i bliskog Plenkovićeva poznanika. Zbog te afere je kompletna mađarska uprava Ine, na čelu s predsjednikom Uprave Sándorom Fasimonom, podnijela ostavke, a među ljudima koje je MOL počistio bio je i direktor Komercijalnih poslova i optimizacije u Ini, Mađar György Patkó, koji je tako, zapravo, u tom trenutku ekspresno sklonjen u Mađarsku gdje je, barem privremeno, mogao biti siguran od eventualnog uhićenja. Upravo je Nacional otkrio i dokumentima potkrijepio da sve važne ponude i ugovore Damir Škugor kao četvrta razina upravljanja u Ini nije potpisivao sam, već je ispred njega najprije ugovore potpisivao njegov nadređeni – a to je bio upravo György Patkó, koji je bio treća razina upravljanja.

‘Ako USKOK pokrene zahtjev za ispitivanjem, a Hernádi kaže ‘ne znam ja ništa o toj aferi’, onda je njegov istup bio isključivo pritisak. Ako zna, onda svaka čast. Ako ima saznanja, dužan ih je prijaviti’

Na pitanje jesu li mađarski direktori išta znali o plinskoj aferi u kojoj je Ina oštećena za milijardu kuna odnosno oko 150 milijuna eura te je li moguće da uopće nisu znali ništa, Hernádi je u intervjuu RTL-u odgovorio:

“S jedne strane, ako 12 godina kontinuirano propituju što mi tamo tražimo, zašto treba slati bilo kakve podatke u Budimpeštu, imamo li prava ili nemamo, tko je vlasnik, vratit ćemo je… pa o tome se govori već šest godina. Vratit ćemo, nećemo vratiti. Vratit ćemo, nećemo vratiti. Mislite li da se menadžment jedne velike tvrtke osjeća stvarno stabilno? To je neizbježna posljedica onoga o čemu govorimo, ali to što se tamo dogodilo je zločin. Osoba je krivotvorila ugovore, antedatirala ugovore, sklopila ugovor za koji nije imala ovlasti, i to vjerojatno s nekim od svojih podređenih, a slala je i lažna izvješća unutar organizacije.”

Zatim je nastavio:

“Inače, samo bih tiho dodao da se, kad je cijela stvar otkrivena, i unutar MOL-a počelo provjeravati kakvi su to ugovori, da tim ugovorima nema mjesta, što će ti ugovori tamo? Ali kako god bilo, to je zločin. A kod nekog zločina reći da su za njega trebali znati svi… pa mene još jedino čudi što ja još nisam upleten, jer jedino još nedostaje da je i Zsolt Hernádi nešto znao o tom Škugoru. Iako nisam znao ni da ta osoba postoji u organizaciji…”

Na pitanje je li možda ipak nešto o svemu znao, Hernádi je znakovito odgovorio:

“To je šala, zar ne? To pitanje. Pa kako to mislite? Pa ovakve organizacije ne funkcioniraju tako, tko je ikad vidio firmu, zna da to tako ne funkcionira. Taj čovjek je varao. Po svemu sudeći je varao, to tvrdi i USKOK, to tvrdi i Državno odvjetništvo, to pokazuju dokazi. Što se tiče toga je li još netko bio u tome i tko je to bio, ja na to uvijek kažem ovako: da sam ja hrvatski državljanin, ne bih pitao Zsolta Hernádija, nego glavnog državnog odvjetnika ili čelnika USKOK-a. A istražujete li ugovorne partnere, istražujete li s kime je sklopio ugovore?”

Takvo otvoreno pozivanje DORH-a i USKOK-a od prvog čovjeka MOL-a da istraže tvrtku pod kontrolom HDZ-a, samo je jedan u nizu jasnih signala da je između vrha MOL-a i hrvatske vlade predvođene premijerom Andrejem Plenkovićem došlo, u najmanju ruku, do zahlađenja.

Hernádi je u tom intervjuu otvoreno napao Vladu. Odgovarajući na pitanja vezana uz mogući hrvatski otkup dionica Ine od MOL-a, što je bilo obećanje premijera hrvatskoj javnosti dano još na Badnjak 2016., Hernádi je ustvrdio da se o otkupu dionica nije ni moglo razgovarati jer takva ponuda nije ni stigla do njih. Vlada je to demantirala pa je glasnogovornik Vlade Marko Milić najprije u odgovoru na upit Nacionala, a potom i za ostale medije, rekao:

“Gospodin Hernádi nije sudjelovao u konkretnim razgovorima između Vlade RH i MOL-a o mogućem otkupu dionica MOL-a u Ini. Ti razgovori su vođeni između tadašnjeg ministra Ćorića s glavnim izvršnim direktorom MOL Grupe gospodinom Molnárom, uz sudjelovanje predstavnika investicijskog savjetnika Lazarda, angažiranog od Vlade.”

No o čemu se zapravo radi, pojasnio je neformalno izvor blizak Vladi:

“S Hernádijem se nije ni namjeravalo niti trebalo razgovarati s obzirom na presudu i postupak izručenja.”

SVE HERNÁDIJEVE MANIPULACIJE Hernádi 2014. godine nije spominjao posjetnicu, već samo papirić iz Marcellina, a Mađari ga nisu ispitali zbog zaštite nacionalne sigurnosti

Zsolt Hernádi, predsjednik i izvršni direktor mađarskog MOL-a, pravomoćno je u Hrvatskoj osuđen u odsutnosti na dvije godine zatvora zbog davanja mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu u zamjenu za predaju upravljačkih prava u Ini.

No otkako je prije više od deset godina započela istraga u slučaju Ina-MOL, Hernádi uz snažnu podršku mađarskih vlasti i premijera Viktora Orbána izigrava hrvatsko pravosuđe.

To je učinio i u najnovijem intervjuu za RTL gdje je, između ostalog, govoreći o svom slučaju, iznio i niz laži, o čemu je Nacional pisao i u prošlom broju.

Hernádi je lagao o razmjenjivanju tajnih poruka s bivšim premijerom Ivom Sanaderom na njihovu sastanku 19. listopada 2009. u restoranu Marcellino, rekavši da mu je na papirić ispisivao broj telefona nekog mađarskog političara kojeg je Sanader želio kontaktirati.

“Ja sam njegov telefonski broj napisao na svoju posjetnicu, na poleđinu posjetnice, dao sam je Sanaderu, a on se potom – koliko ja znam – s tom osobom susreo ovdje u Budimpešti, koliko ja znam”, rekao je Hernádi. Međutim, Nacional je sada usporedio tu njegovu verziju priče s onim što se vidi na snimci. A vidi se da je Sanader nakon što mu je Hernádi predao taj papirić s navodnim brojem telefona, dugo gledao u taj papirić. Zašto bi tako dugo gledao u nečiji broj telefona?

Naime, na snimci iz Marcellina vidi se kako Sanader i Hernádi razgovaraju za stolom. Sanader u jednom trenutku iz mobitela vadi bateriju te nešto piše na papirić i taj papirić daje Hernádiju. Nakon toga je Hernádi također nešto napisao na papiriću i vratio ga Sanaderu.

Hernádi je u travnju 2014. godine, u svom prvom obraćanju javnosti nakon pokretanja postupka, snimku iz Marcellina komentirao nešto drugačije i nije spominjao nikakvu posjetnicu već papirić, i to papirić koji je od nekoga zatražio. Nije spominjao nikakvu posjetnicu.

“Mi razgovaramo, a bivši premijer me nešto upita. Ja vadim telefon, uključujem ga, čekam malo jer iziskuje nešto vremena da se telefon uključi, provjeravam nešto, zatražim komadić papira jer ga nisam imao, a nemam ni sada. Nemam ni olovku. Ali kakve to veze ima s kriminalom? Neka mi to netko objasni. A ako to netko želi podastrijeti kao dokaz, ja mogu samo raširiti ruke i reći: Bože moj, gdje mi to živimo!? Sanader je od mene tražio telefonski broj jedne mađarske javne osobe jer ju je htio nazvati. Ja sam rekao da ću provjeriti imam li njen broj i provjerio sam u telefonu. Imao sam broj i napisao sam ga na komadiću papira. Nemojmo zaboraviti da tada Sanader već tri, četiri mjeseca više nije bio predsjednik vlade. Više nije imao ono staro tajništvo i lako pokretljive ekipe koje je imao dok je bio premijer. To je bila jednostavna molba, s jednostavnim odgovorom. Napisao sam telefonski broj i spremio svoj telefon”, kazao je Hernádi 2014. godine.

Škugora je u Nadzorni odbor Plinare istočne Slavonije delegirala Ina, ali moguće uz prethodni politički dogovor. U novom NO-u, imenovanom nakon afere, nema nikoga iz Ine, samo iz Inine tvrtke CRO–PLIN

Izvor blizak USKOK-u za Nacional je rekao kako smatra da je taj cijeli intervju, plasiran nakon presude Ustavnog suda kojom je odbijena Hernádijeva žalba, sramotan. Samo je kratko komentirao:

“Po nama, on je na papirić pisao cifru. I to je to.”

Druga velika manipulacija i laž šefa MOL-a odnosi se na njegove tvrdnje da nikada nije dobio sudski poziv.

Naime, na pitanje novinarke Damire Gregoret zašto nikada svoje argumente nije došao pojasniti hrvatskim sudovima, on je rekao:

“Naravno, zato što nikakav poziv nisam dobio.”

Čak i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015., kojom je inače predmet vraćen na ponovno suđenje zbog navodnog kršenja prava bivšem premijeru Ivi Sanaderu, što je jedna od najosporavanijih odluka u hrvatskom pravosuđu koja je postala temelj za rušenje arbitraže koju je Hrvatska pokrenula protiv MOL-a, navodi se da su nadležne mađarske institucije pozivale na to da bi ispitivanje Hernádija pred hrvatskim istražiteljima “štetno utjecalo na funkcioniranje MOL-a, a posredno i na gospodarsku i financijsku stabilnost Mađarske, kršilo interese nacionalne sigurnosti i predstavljalo prijetnju za sigurnost Mađarske.”

U toj odluci detaljno je opisano kako je izgledala pravosudna “suradnja” između Hrvatske i Mađarske:

“Ne samo da je oficijelno Ured u više navrata zamolbenim putem zahtijevao ispitivanje Zsolta Tamasa Hernádija u svojstvu osumnjičenika, već su i prije pokretanja istrage protiv Zsolta Tamasa Hernádija zbog kaznenog djela davanja mita, mađarsko tužiteljstvo i glavni mađarski tužitelj osobno bili upoznati s navedenim.

Tako je prije pokretanja istrage na sastanku u Budimpešti 6. lipnja 2011. (istraga pokrenuta 10. lipnja 2011.), glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske upoznao glavnog tužitelja Mađarske Petera Polta s postupanjem Ureda u korupcijskom predmetu u koji je uključen i državljanin Mađarske te je zatražena međunarodna pomoć i suradnja.

Potom je 21. rujna 2011., dakle, prije podizanja optužnice protiv Ive Sanadera, a nakon upućivanja prve zamolnice za ispitivanje Zsolta Tamasa Hernádija kao osumnjičenika i odbijanja mađarskih tijela da istoj udovolje, u Državnom odvjetništvu RH održan sastanak s glavnim mađarskim tužiteljem Peterom Poltom na kojem je imenovani upoznat s rezultatima istrage i skorim podizanjem optužnice protiv Ive Sanadera te činjenicom da je istraga protiv Zsolta Tamasa Hernádija i nadalje u tijeku, pa je tom prigodom glavnom mađarskom tužitelju, a u svrhu udovoljenja zamolnici za ispitivanje osumnjičenika Zsolta Tamasa Hernádija, dostavljen dio relevantne dokumentacije iz spisa istrage Ureda, samo u mjeri dostatnoj za udovoljenje zamolnicama, kojima unatoč ponovljenoj zamolbi, a kako je to prethodno opisano, nije udovoljeno.

Nakon toga je tijekom istrage nadležnom mađarskom tijelu upućena zamolnica za uručenje poziva osumnjičeniku Zsoltu Tamasu Hernádiju za njegovo ispitivanje zakazano u svibnju 2012. godine pred Uredom kao nadležnim hrvatskim pravosudnim tijelom. Međutim, ni toj zamolnici nije udovoljeno. Kao razlog odbijanja da udovolji zamolnicama Ureda, mađarsko tužiteljstvo opetovano se pozivalo na zaštitu mađarskih nacionalnih interesa, uz obrazloženje da je nakon pribavljanja mišljenja njihova Ureda za zaštitu ustavnog poretka, zauzeto stajalište da bi to štetno utjecalo na funkcioniranje MOL-a, a posredno i na gospodarsku i financijsku stabilnost Mađarske, kršilo interese nacionalne sigurnosti i predstavljalo prijetnju za sigurnost Mađarske.”

Hernádijev intervju može se shvatiti i kao svojevrsna otvorena prijetnja premijeru Andreju Plenkoviću, s naznakom o čemu bi sve šef MOL-a mogao progovoriti ako Vlada ne ispuni njihova očekivanja

O daljnjem tijeku postupka u Odluci Ustavnog suda također se navodi:

“… no i na ovaj ponovljeni zahtjev mađarska strana je dala odgovor da našoj zamolnici ne mogu udovoljiti iz sigurnosnih razloga i zaštite njihovih nacionalnih interesa. Termin ispitivanja, 25. rujna 2013., objavljen je u mađarskim medijima, a također je obavijest o tom terminu primio na znanje i Sandor Csany, zamjenik predsjednika uprave MOL-a, odnosno osum. Zsolta Hernádija, kad je bio obavijesno ispitan prilikom boravka u Zagrebu 18. rujna 2013. g. Sve navedeno upućuje na zaključak da osumnjičenik Zsolt Hernádi, unatoč činjenici da mu je poznato da se u Hrvatskoj protiv njega vodi istraga za kazneno djelo davanja mita te činjenici da je zakazano ispitivanje za točno određeni datum pred USKOK-om kao tijelom nadležnim za vođenje istrage, ne želi dragovoljno odazvati i iznijeti svoju obranu pred hrvatskim pravosudnim organima čime evidentno opstruira vođenje ovog postupka. Stoga mu je određen istražni zatvor zbog opasnosti od bijega.”

Inače, za Hernádijem je Hrvatska bila raspisala i Interpolovu tjeralicu, a sada je na snazi i europski uhidbeni nalog pa ako želi ostati na slobodi, šef MOL-a ne smije iz Mađarske do 2031. kada nastupa zastara na njegovo izvršenje zatvorske kazne zbog davanja mita Ivi Sanaderu.

O tome kako mu je, kao direktoru jedne od najvećih tvrtki u regiji, živjeti s činjenicom da je zapravo zatočen u Mađarskoj, u intervjuu RTL-u Hernádi se požalio:

“Pa, bilo je teško objasniti mojoj djeci da sada tata neće putovati s njima, možda na lijepi odmor na hrvatsku obalu ili negdje drugdje u svijetu. Ali općenito, ne poslujemo i posao ne planiramo na temelju toga koliko ja putujem, već na temelju toga što riješimo, napravimo s našim kolegama. To mi je najmanje smetalo u poslovnom svijetu, uglavnom zato što kad je izašla prva, pa potom i druga presuda Arbitražnog suda, na temelju istih tih presuda svi su u poslovnom svijetu rekli ‘pa to je onda potpuno neshvatljiv i nedokučiv proces’. Može se živjeti ovako, bez daljnjega, ali kao privatnoj osobi to mi je bila vrlo neugodna stvar, pogotovo u početku.”

Taj dio Hernádijeva intervjua izvor blizak USKOK-u sarkastično je komentirao:

“Jako me je pogodila sudbina Zsolta Hernádija i pozivam ga da što prije dođe na hrvatsko more.“