Starijeg kolegu iz Večernjeg lista kojeg sam upoznao dok sam pratio Doru, zamolio sam da mi dade kontakt od Prlje iz LET 3. Prlja je djelovao jako umorno kad se javio na mobitel. Objasnio sam mu tko sam, student novinarstva na Vernu koji odrađuje praksu u Nacionalu. Zamolio sam ga za kratki razgovor o skandalu Fritula u kojem se našao proteklih dana. Čim je rekao da ne želi govorit o tome, ja sam ga dosjetljivo gurnuo u klinč. Počeo sam mu objašnjavat da će javnost jako loše gledat na to ako napišem da je odbio studenta novinara nakon što je ismijao mlade Hajdukove igrače. To će značiti da on zbilja ima nešto protiv mladih u Hrvatskoj.
“Javnost će dobit dojam da se bojite da vama starijima mladi ne ugroze poziciju. Djelovat ćete poput nekog starog namćora koji mrzi sve mlado i novo.”
Nisam dobio nikakav odgovor na to.
“Prlja, jeste tu?”
“Da. Ajde, pitaj što te zanima”, začuo sam ga s druge strane.
“Zanima da li je vaša isprika mladim Hajdukovcima bila iskrena?”
“Pa napisao sam da sam iskren. Pogriješio sam i ispričao se iskreno. Nadam se da je problem riješen.”
“Teško… Val dalmatinske mržnje sručio se na vas. Kad Torcida nekome nešto zamjeri tu nema popuštanja. Ja sam još tamo na Dori Mrletu govorio kako vi pripadate staroj bumerskoj generaciji koja ne razumije nas mlade. Mi više ne toleriramo grub humor koji nekog može povrijediti. Prošla su ta vremena. Nije ni čudo da je iz Rijeke i Vedrana Rudan. Mi mladi ne čitamo više njezine knjige jer nam smeta to što stalno nekoga grubo pljuje.”
“Okej, ne moraš mi docirat.”
“Ne dociram. Samo ne želim da se sad sav onaj pozitivan hipe stvoren oko pjesme ŠČ okrene u nešto negativno. Takvi su Hrvati. Najslađe im je naglo napast pljuvat nešto što su do jučer hvalili. Uzdignu te, pa bace u blato. Najomiljeniji sport u Hrvatskoj.”
“Je li to sve što si me htio pitat?”
“Ima još nešto…”
“Ajde, daj…”
“Da li vas je strah otići uskoro održati koncert na Gripe u Splitu. Što ako Torcida organizira nekakav prosvjed protiv LET 3. Pa po Imotskom su već počeli zabranjivat vaše pjesme na radiju. Što ako naiđete na neki oblik kulture otkazivanja. Našalili ste se na račun suza mladih nogometaša. U Americi bi vas odmah stavili na onu listu otkazivanja. Svi bi bas bojkotirali. Što bi za vas bilo posebno groteskno, da se jedan ljevičarski bend nađe na takvoj listi. To obično snađe desničarsku ekipu, kao Generala Wua iz Tram 11.
“S jednom razlikom. Mi takozvani ljevičari iskreno se ispričamo kad shvatimo da smo u nečemu pogriješili. A otići na koncert u Split se ne bojim”, odrješito će Prlja.
“Znam… I podržavam to što se zbilja iskreno ispričali. Samo problem s Hrvatima je taj što ih isprike još više razdraže, kao krv morske pse. Mnogi će vas sad smatrat slabićem zato što se išli ispričavat.”
“To nije moja stvar.”
“Imate pravo. Evo, to bi bilo sve. Rekli ste mi sve što me zanimalo. Cijenim što ste odvojili vrijeme za studenta. Nadam se da će i to ljudima dokazati da vi nemate ništa protiv mladih. Dali ste mi sasvim dovoljno materijala za tekst.”
“Gdje će to ono izaći?”
“Vjerojatno već danas na portalu Nacionala.”
Komentari