Posao s ruskim ukapljenim prirodnim plinom u EU-u stalno donosi novac u Putinovu ratnu blagajnu. To je posao koji ovisi o ograničenom broju specijaliziranih tankera. Međutim, sankcije još uvijek nisu na vidiku.
ARD-ov politički magazin Monitor ima podatke o kretanju ruskih tankera koji pokazuju put i učestalost kojom Rusija posjećuje europske luke. Pišu da pristanak ruskih brodova natovarenih ukapljenim prirodnim plinom na LNG-terminalu u luci Seebrügge u Belgiji nije neuobičajeni prizor.
Među njima je i Christophe de Margerie, jedan odukupno 15 drugih tankera tzv. Arc7 klase. To su tankeri koji probijaju led i koji po nalogu kompanije Novatek i tijekom zimskog razdoblja prevoze LNG s ruskog poluotoka Jamala na Arktičkom krugu do Europe.
Jedan od vlasnika je oligarh Genadij Timčenko, jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji, član ekskluzivnog kruga oko predsjednika Vladimira Putina.
EU je već davno uveo sankcije protiv njega, a zaplijenio je i njegovu luksuznu jahtu. Međutim, LNG tankeri, koji rade za njega, i dalje neometano pristaju i odlaze iz luka EU-a. Svaka isporuka ima minimalnu vrijednost od 30 milijuna eura.
Do sada nema sankcija
Iako je EU nedavno usvojio 13. paket sankcija protiv Rusije, isporuke plina su do sada izuzete od toga. Čak ni njemačka Savezna vlada ne zahtijeva sankcije za isporuke plina, i dalje argumentira s “napetom situacijom u opskrbi”.
Službeno, Njemačka više ne dobiva ruski plin, ali ne može isključiti da manje količine dolaze preko europskih susjednih zemalja na zaobilazni način.
Države EU-a poput Mađarske već su sklopile nove ugovore s Moskvom o dodatnim isporukama plina. U Francuskoj energetska kompanija Total sudjeluje u poslovima s LNG-om na ruskom poluotoku Jamalu na sjeverozapadu Sibira.
Iako je uvoz plina preko plinovoda znatno smanjen, poslovanje s LNG-om se neumorno nastavlja. Rezultat toga je da još uvijek oko 15 posto ukupne potrošnje plina u EU-u dolazi iz Rusije.
LNG je za Kremlj sada gotovo jednako važan kao i preostali prihodi od isporuka plina. Trenutno stručnjaci navode da se obujam LNG-a, koji se transportira u Europu i preko nje, godišnje procjenjuje na oko dvanaest milijardi eura.
Međutim, Putin planira udvostručiti taj posao u idućim godinama. Cilj je, kako kaže ruski aktivist za zaštitu okoliša Vladimir Slivjak, ponovno dovesti Europu u ovisnost o ruskom plinu.
Slivjak je 2021. godine dobio Alternativnu Nobelovu nagradu sa svojom organizacijom Zaštita okoliša, ali je morao napustiti Rusiju da izbjegne zatvor.
Cilj ispunjen tri mjeseca prije roka: “Ovo je udarac za Putina i priča o uspjehu!”
Europa kao tržište
Na europskim LNG-terminalima, kao što su Montoir-de-Bretagne, Bilbao ili Seebrügge, ne stiže samo ukapljeni prirodni plin za EU, piše Deutsche Welle.
Njihove luke također služe kao glavni tranzitni centri za daljnji prijevoz ruskog LNG-a širom svijeta. Tako se u Seebrüggeu ukapljeni plin ili skladišti u spremnicima i reeksportira ili odmah prebacuje na druge brodove.
To se odnosi na najmanje petinu ukupnih količina plina koje se prevoze u Europu, izračunala je organizacija Urgewald na temelju podataka o brodovima od 2022. godine. Stoga Europa ne samo da stvara dodatna opterećenja za klimu, već aktivno pomaže u financiranju ruskog ratnog napada na Ukrajinu, kritizira ova organizacija.
Bez pretovara u lukama EU-a trgovina LNG-om za Rusiju bi bila znatno teža i skuplja. Ako bi EU zabranio pretovar u lukama svojih članica za međunarodno tržište, brodovi bi morali putovati sve do Turske ili Egipta, kaže energetski stručnjak Angelos Koutsis iz belgijske ekološke organizacije Bond Beter Leefmilieu.
“To ne samo da košta mnogo novca, već i traje puno duže. Što dovodi do toga da Rusija može prodati puno manje LNG-a s Jamala, jer na Arktiku nema alternativnih načina transporta”, kaže Koutsis.
‘Nakon ruske agresije na Ukrajinu, ubrzo smo povećali proizvodnju plina’
Mogućnost odustajanja od ruskog LNG-a
Georg Zachmann, stručnjak za energiju iz trusta mozgova Bruegel, uvjeren je da bi Europa u međuvremenu mogla odustati od uvoza ruskog LNG-a.
U Belgiji ruski ukapljeni plin trenutno čini jedanaest posto ukupne potrošnje, u Francuskoj trinaest posto, a u Španjolskoj dvadeset pet posto.
“Na svjetskom tržištu trenutno postoji dobra ponuda LNG-a“, kaže Zachmann. “Cijene su znatno pale i ako Europa više ne bi kupovala ruski LNG, luke bi mogle uvesti drugi LNG koristeći istu infrastrukturu za uvoz”.
U međuvremenu i Europski parlament zahtijeva strože sankcije i potpuno zaustavljanje uvoza ruskog LNG-a.
Njemačko Ministarstvo gospodarstva, odgovarajući na upit Monitora, izjavilo je da EU trenutno radi na uredbi koja bi omogućila članicama da privremeno ograniče uvoz. Međutim, EU planira konačno okončati poslovanje s ruskim plinom tek 2027.
Za ekonomisticu Ulrike Malmendier to dolazi prekasno.
“EU treba dogovoriti zaustavljanje uvoza ruskog plina. Pokušajmo to sada i pokušajmo to zajedno kao Europska unija. Upravo za to je i stvoren EU”, odlučna je Malmendier.
Komentari