‘Dubrava je prepuna kontrasta i prepoznatljiva po borbenom duhu’

Na izložbi ‘Dubrava u objektivu’ Dvanaest fotografa je kroz 44 rada predstavilo taj zagrebački kvart

U zagrebačkoj Fotogaleriji Dubrava do 30. lipnja otvorena je izložba „Dubrava u objektivu“. Dvanaest fotografa je kroz 44 rada predstavilo taj zagrebački kvart u kojem živi oko 100.000 stanovnika. Voditelj Fotogalerije Dubrava Svebor Vidmar dao je tim povodom intervju Nacionalu.

Svebor Vidmar rođen je 1973. u Zagrebu, a diplomirao je 1999. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, nastavnički odsjek, slikarski smjer, u klasi prof. Miroslava Šuteja. Od 2001. bio je član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, a od svibnja 2006. godine radi kao viši stručni suradnik – voditelj Galerije Vladimir Filakovac u Narodnom sveučilištu Dubrava, a vodi i Fotogaleriju Dubrava i Galeriju Kontrast. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 2018. dobio je Otkupnu nagradu Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba na Petom hrvatskom trijenalu crteža. Član je HDLU-a, ULUPUH-a i HDKDM-a.

NACIONAL: Kako je nastala izložba fotografija „Dubrava u objektivu“ i koliko je fotografija izloženo?

U dogovoru s ravnateljem ustanove Narodnog sveučilišta Dubrava Željkom Šturlićem odlučili smo u sklopu manifestacije 17. Dani Dubrave i programa Likovni život Dubrave u Fotogaleriji Dubrava organizirati izložbu posvećenu tom zagrebačkom kvartu, u vrijeme „novog normalnog“. Dvoumili smo se treba li organizirati natječajnu izložbu ili jednostavno pozvati provjerene autore. Na kraju smo se odlučili za ovu drugu, sigurniju varijantu, jer smo povjerenje dali onim fotografima s kojima smo u prošlosti već imali uspješnu suradnju. Osim toga, radi se o iznimno nadarenim i kvalitetnim umjetnicima koji su već osvojili brojne domaće i međunarodne nagrade i priznanja. Pozvano je 12 autora: Darko Bavoljak, Saša Ćetković, Čedomil Gros, Ognjen Karabegović, Biljana Knebl, Dražen Lapić, Krasnodar Peršun, Ivana Planinić, Dalibor Slavenski, Ksenija Španec, Davorka Trbojević i Vladimir Vučinović. Na izložbi su predstavljene 44 fotografske slike, dimenzija 30×40 cm. Od umjetnika samo njih troje živi u Dubravi, dok su ostali iz drugih dijelova grada, što je cijeloj izložbi dalo tu potrebnu raznolikost i drugačiji pristup zadanoj temi. Također smo u sklopu 17. dana Dubrave organizirali još dvije prigodne izložbe u preostalim dvama prostorima: „Animacija kao umjetnost: od skice do života“ autora koncepcije Benjamina Noe Maričaka u Galeriji Kontrast i malu retrospektivu ilustracija Ivana Gregova u Galeriji Vladimir Filakovac, koje se mogu razgledati do 30. lipnja.

NACIONAL: Neobični su motivi fotografija – scene, ulice i ljudi Dubrave. Zašto ste se odlučili za te motive?

Htjeli smo Dubravi dati ono značenje kakvo zaslužuje. Ljudi čine mjesto u kojem žive. Zgrade nisu samo puka dekoracija, već odraz trenutačnog stanja u društvu. Spoj bogatog i siromašnog, suvremenog i tradicionalnog, novog i starog jasno se ocrtava ako malo bolje pogledate te prepoznatljive vizure. Svaki kvart može ponuditi pregršt vizualnih senzacija, a tako i Dubrava, kao i njezini osebujni stanovnici koje je objektivom autentično zabilježio Saša Ćetković, snimajući pritom vatrogasce, frizerke, trafikanticu ili svećenika. Pravilo dobre portretne fotografije svakako je u pristupu, ne bi li se uspješno uhvatili karakter i duševno stanje pojedinca, kao i njegova prirodnog okruženja. Zatim, fotograf Dražen Lapić snimio je prijatelja koji dolazi tramvajem u Dubravu, a na drugom radu kako odlazi iz nje, kao da želi posvjedočiti da svi putovi vode u Dubravu, jer ona je uistinu grad za sebe koji broji oko 100.000 stanovnika. Na neki način to se u ova teška vremena i ostvarilo, naročito zbog „covid bolnice“ gdje se naši požrtvovni zdravstveni djelatnici bore za svaki život zahvaćen tom opakom bolešću, o čemu nam govore radovi fotografkinje Davorke Trbojević koja je tu dramu iskazala naglašenim efektima svjetla i sjene, snimajući ekspresivno taj bolnički kompleks.

‘Vinjeta iz Dubrave’ Dalibora Slavenskog, ‘Vatrogasci iz Dubrave’ Saše Ćetkovića; ‘Dubrava’ Darka Bavoljaka i ‘Dubrava’ Ivane Planiniće. PHOTO: Alma Vragović

 

NACIONAL: Koji motivi dominiraju?

Avenija Dubrava je žila kucavica kvarta. Ako se provezete njome, primijetit ćete da je postala pravo malo gradilište. Autori su prvo krenuli od nje, pa onda prema kvartovskoj unutrašnjosti. Motivi su uistinu šaroliki – od crkvi, tržnica, igrališta, kulturnog centra, novoizgrađenih stambenih blokova, umjetničkih murala pa do ukrašenih zidova s omiljenim znakom Dinama, starih kuća, napuštenih dućana i obrađenih vrtova blizu Studentskog grada, gdje su ljudi pronašli svoje utočište pretvorivši ih u mali raj, a koje je uspješno snimila autorica Ksenija Španec koja je svojim malim ciklusom hrabro iskoračila u novi likovni izričaj. Na kraju smo objedinili sve najbolje radove s izložbe i napravili jedinstvenu knjižicu s razglednicama, što je obradovalo sve izlagače, naglasivši da i umjetničke fotografije mogu ponosno stati uz bok onim komercijalnim, pružajući jedan drugačiji pogled na snimljeni motiv.

NACIONAL: Kakva je Dubrava iz vaše vizure i što bi trebalo mijenjati, a što poticati?

Dubrava je spoj materijalnog i duhovnog svijeta, prepuna kontrasta, a opet autentična i prepoznatljiva po svojem borbenom duhu. S jedne strane, imate veliki broj crkvi koje su uvijek pune, pa čak i u ovo izazovno doba, kao i trgovački centri, restorani brze hrane, kladionice i radnje za otkup zlata. Dva oprečna svijeta idu ruku pod ruku i odlično ocrtavaju paradoks vremena u kojem neke ustaljene vrijednosti polako iščezavaju zbog ekonomske krize. Također, treba se samo prisjetiti koliko su samo sportaši iz Dubrave kući donijeli olimpijskih medalja. Upravo to obvezuje Dubravu da pojača ulaganje u sportske, ali i kulturne sadržaje koji će odvući djecu s ulice i dati im neki dublji smisao u životu. Jedan od takvih primjera je nedovršena privatna poslovna zgrada koja se nalazi tik do samog Kulturnog centra i za koju svi pogrešno misle da pripada nama, a već desetljećima zjapi prazna. Također, unutar samog Kulturnog centra postoji velika, nedovršena, multifunkcionalna dvorana s 500 sjedećih mjesta, koju bi trebalo što prije urediti, pa čak i uz pomoć fondova i projekata EU-a. Tu problematiku potaknuli smo organizacijom odličnog koncerta Zagrebačkih solista u nedovršenoj dvorani prošle godine za vrijeme Dana Dubrave. To bi svakako omogućilo bolju vidljivost ustanove na svim razinama. Zamislite samo da u takvom prostoru otvorimo neku buduću „europsku noć kazališta“, jer kazalište je zaštitni znak Narodnog sveučilišta Dubrava. Uspjeh ne dolazi preko noći, već mukotrpnim radom. Također bih volio vidjeti i neku suvremenu skulpturu nekog eminentnog autora koja bi dala svoj prepoznatljivi pečat cijeloj Dubravi. Mislim da bi najbolje mjesto za nju bilo ispred zgrade pošte kraj Kulturnog centra. Također bi trebalo uključiti iskusne arhitekte da tom kvartu daju neke nove sadržaje koji bi ga još bolje komunikacijski povezali u jednu prepoznatljivu, urbanističku cjelinu, uključivši nove šetnice i parkove, te poštujući pritom potrebe lokalnog stanovništva.

Komentiraj