Nacional otkriva kako je vlada Andreja Plenkovića u ključnom slučaju gdje je trebalo odlučiti hoće li proglasiti ništetnost ugovora između Ine i MOL-a angažirala profesora Hrvoja Sikirića koji je u sukobu interesa jer je jedno vrijeme bio jedan od čelnika UNCITRAL-a
Hrvoje Sikirić, čelni čovjek Katedre za međunarodno privatno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, čije je mišljenje Vlada zatražila i preuzela kao vlastito pokriće za izbjegavanje vraćanja Ine pod hrvatsku kontrolu nakon pravomoćne presude Ivi Sanaderu, po svemu sudeći u teškom je sukobu interesa. I to zato što je profesionalno višestruko bio angažiran upravo pred UNCITRAL-om u Švicarskoj, ali i u Ujedinjenim narodima u New Yorku u okviru kojih UNCITRAL djeluje.
Štoviše, prije desetak godina Sikirić je čak figurirao i kao jedan od čelnika UNCITRAL-a. Taj njegov angažman otvara vrlo važno pitanje – može li njegovo mišljenje o poziciji UNCITRAL-a u prijeporu Vlade i MOL-a oko Ine biti kredibilno i objektivno ako je on godinama vezan upravo uz to tijelo, koje je presudilo kontra interesa hrvatske vlade u arbitraži koja je vođena pred UNCITRAL-om u sporu s mađarskim MOL-om?
Drugim riječima, ta činjenica baca ozbiljnu sumnju na motive zbog kojih je hrvatski premijer Andrej Plenković odlučio insistirati na tome da prihvaća upravo Sikirićevu poziciju u tom slučaju, ignorirajući njemu po funkciji u hrvatskoj sudskoj vlasti svakako nadređenog i superiornog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića.
Mišljenje profesora Hrvoja Sikirića, šefa Katedre za međunarodno privatno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vlada je uzela kao pokriće za izbjegavanje da vrati upravljanje Inom pod hrvatsku kontrolu. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Da situacija bude grotesknija, javno su dostupne informacije o Sikirićevom angažmanu u UNCITRAL-u. Na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH zabilježen je jedan događaj još iz vremena kada je profesor Sikirić bio prodekan za međunarodnu suradnju Pravnog fakulteta u Zagrebu:
„Prof. dr. sc. Hrvoje Sikirić govorio je kao predsjedavajući 45. zasjedanja Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) na sastanku visokih predstavnika Opće skupštine održanom 24. rujna 2012. u New Yorku. Iznio je stavove UNCITRAL-a o promicanju vladavine prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Profesor Sikirić je u svom govoru istaknuo kako se vladavina prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini ne može ograničiti samo na međunarodno javno pravo, ljudska prava, kazneno pravo i nadnacionalno pravosuđe, već uključuje i priznavanje i ostvarivanje prava vlasništva, ugovore, jamstvo pravne sigurnosti potrebne za promicanje poduzetništva, ulaganja i otvaranje radnih mjesta te sposobnost država da ostvare temeljna pravna načela kao što je pravo na poštenu i transparentnu pravnu infrastrukturu. Profesor Sikirić istaknuo je kako je promicanje prava iz Zakona o trgovačkim običajima postalo, kao što je Opća skupština više puta potvrdila, sastavni dio šire agende Ujedinjenih naroda za promicanje vladavine prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini.“
Pa i taj Sikirićev angažman može pomoći objasniti zašto on zastupa tezu suprotnu onomu što nakon pravomoćne presude Ivi Sanaderu tumači Radovan Dobronić.
Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić vrlo je precizno u intervjuu Nacionalu 18. listopada objasnio kako se Ina temeljem Zakona o trgovačkim društvimma može vratiti u hrvatske ruke. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Dobronić je u intervjuu Nacionalu sredinom listopada jako pritisnuo premijera Plenkovića, sugerirajući mu da zbog presude Sanaderu od Trgovačkog suda zatraži imenovanje privremene uprave Ine.
„Vlada uvijek može tvrditi da je Ugovor o upravljanju Inom ništetan, a kao takav onda nikada nije ni postojao. Neprihvatljivo je što se tako dugo toleriralo te pravne činjenice“, izjavio je za Nacional Dobronić, dodajući da Vlada svakako može eksproprirati Inu te da je to samo pitanje političke volje. Za njega domaće sudske presude uvijek imaju veću vrijednost od bilo kakvih arbitražnih odluka. Nedugo potom Vlada je na taj Dobronićev istup reagirala tako što je 21. listopada odgovorila na pitanja novinarke Jagode Marić iz Novog lista. Evo što su Novom listu odgovorili iz Vlade:
„Kažu da su razmatrali pravne posljedice presuda domaćih sudova na posljednjoj sjednici u prošloj godini i da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja tom prilikom ‘Vladi podastrlo Informaciju o pravnim mehanizmima utvrđenja ništetnosti Prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na Inu – Industriju nafte d.d. i Ugovora o plinskom poslovanju’. Iako je taj ugovor o upravljanju INA-om ‘svezao ruke’ Upravi kompanije prebacivši odlučivanje s Uprave kompanije na Vijeće operativnih direktora, što hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje, Hrvatska je pokušala proglasiti ništetnim te ugovore na UNCITRAL-ovoj arbitraži u Švicarskoj, pa kasnije i na tamošnjim sudovima, ali svi su pokušaji propali. Zato i ovaj put Vlada skreće pozornost da je prilikom donošenja gore spomenutih odluka Vlada osobito imala na umu stručna pravna mišljenja o pravnim sredstvima koja je potrebno upotrijebiti radi utvrđenja ništetnosti Prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na Ina-Industriju nafte d.d. i Ugovora o plinskom poslovanju koje su Vladi, posredstvom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, dali Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Katedra za međunarodno privatno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu“, prenio je Novi list stav Vlade.
Plenković je odlučio insistirati na tome da prihvaća upravo Sikirićevu poziciju u vezi slučaja Ina-MOL, ignorirajući po funkciji superiornijeg predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića
Dakle, pozivajući se na dva mišljenja, katedre s Pravnog fakulteta i DORH-a, Vlada je isključila mogućnost utvrđivanja ništetnosti ugovora pred bilo kojim drugim pravosudnim tijelima, uključujući i domaće sudove. Ključni autor tih odgovora je Hrvoje Sikirić, čvrsto povezan upravo s UNCITRAL-om.
Tim povodom Nacional je uputio pitanja i izravno profesoru Hrvoju Sikiriću, predstojniku Katedre za međunarodno privatno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji, po logici stvari, ima uvid u to pravno mišljenje svoje katedre. Sikirić je, očekivano, odlučio ostati nedostupan.
Ali je zato reakciju Vlade objavljenu u Novom listu 21. listopada 2022. za Nacional komentirao Radovan Dobronić, koji je samo lakonski zaključio:
„Ne znam je li se to ne zna ili se namjerno iskrivljuje pravna situacija.“
Naglasivši da ne želi ulaziti ni u kakvu polemiku s pravnim shvaćanjem Vlade, osvrnuo se, kako je rekao, samo na pravne činjenice. Po Dobroniću, nakon pravomoćne presude od prije godinu dana, 21. listopada prošle godine, kada je Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernádiju zbog potpisivanja ugovora dogovorenog kaznenim djelom primanja i davanja mita od 10 milijuna eura, treba se, kako kaže, „znati da Ugovora u upravljanju INA-om više nema“.
Vlada premijera Plenkovića reagirala je na mišljenje predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića tako da se pozvala na mišljenje profesora Hrvoja Sikirića, a on je u sukobu interesa. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL
„Tog ugovora ne samo da nema od trenutka pravomoćne presude, nego se smatra da ga nikada nije ni bilo. To su velike posljedice, a one su logične. Ako je netko počinio kazneno djelo, onda je i rezultat tog kaznenog djela, u ovom slučaju potpisani ugovor, isto tako zahvaćen najtežim posljedicama. A to znači i ništetnost samog ugovora. Ne trebaju sada nikakve nove tužbe ni presude. Taj ugovor je ništetan po zakonskom automatizmu, po sili zakona, ex lege“, naglasio je Dobronić.
Dobronić smatra da oko te pravne činjenice više nema nikakve sumnje:
„Radi se o ovome: s jedne strane imamo činjenicu da je presuda Sanaderu postala pravomoćna. I Ustavni sud odbio je žalbu na tu presudu, ali u ovom slučaju je bitan sam moment pravomoćnosti iz listopada prošle godine kada je Vrhovni sud potvrdio presudu Županijskog suda. Na temelju kaznene presude koju je donio hrvatski sud, koja je sada i formalna činjenica, jedina istina na području Republike Hrvatske je da nastupaju građansko pravne posljedice te presude. A ta presuda, prema Zakonu o obveznim odnosima, ovako se tumači: ako je netko počinio kazneno djelo prilikom potpisivanja ugovora i ako je potpisani ugovor rezultat tog kaznenog djela, onda Zakon o obveznim odnosima proglašava taj ugovor ništavnim i on snagom tog zakona odmah postaje ništavan.“
Po njemu, u takvoj situaciji ex lege, po sili zakona, sam zakon proglašava takav ugovor ništavnim u trenutku pravomoćnosti presude. Da bi taj pravni učinak nastupio, nisu potrebne ni tužba ni presuda. Sam zakon automatizmom proglašava ništavnost tog ugovora o upravljanju Inom u trenutku kada je presuda Sanaderu postala pravomoćna. To onda znači da taj ugovor ne samo da ne postoji od trenutka pravomoćnosti, nego da taj ugovor nikada nije ni nastao, nije uopće postojao. Ta ništetnost ima retroaktivni učinak. „Ne samo da više nema tog ugovora o upravljanju Inom nego se kaže da taj ugovor nikada nije ni postojao. To je zakonski automatizam temeljem 322. članka Zakona o obveznim odnosima“, ustvrdio je Dobronić.
‘Vlada uvijek može tvrditi da je Ugovor o upravljanju Inom ništetan, a kao takav onda nikada nije ni postojao. Neprihvatljivo je što se tako dugo toleriralo te pravne činjenice’, kaže Dobronić
Dakle, protivan je prisilnim popisima, ali protivan je i po Zakonu o trgovačkim društvima, o čemu je još 2012. godine govorio i poznati zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković, koji je neko vrijeme bio i pravni savjetnik hrvatske vlade.
„To je bilo prije pa su to ignorirali, a sada je nova dodatna okolnost da je presuda Sanaderu postala pravomoćna. Sama ta radnja je protivna moralu, a Zakon o obveznim odnosima kaže da je govor koji je protivan moralu društveno ništetan po sili zakona. Ne trebaju više, kao što se govori, nikakvi dodatni postupci, tužbe radi poništenja tog ugovora. Taj ugovor više ne vrijedi po sili zakona. To je činjenica na koju mora paziti svaki sudac ako mu se postavi to pitanje u nekom parničnom ili drugom postupku“, zaključio je Dobronić.
Evo što je te 2012. govorio odvjetnik Marijan Hanžeković, prema onome što je objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji od 21. studenoga 2012. godine: „Ako presuda postane pravomoćna, Vlada će preko Trgovačkog suda moći pokrenuti proces utvrđivanja ništavnosti tog dioničarskog ugovora, i to temeljem UN-ove Konvencije o sprečavanju korupcije. Naime, po odredbama ugovora, za bilo kakve pravne sporove i tumačenja tog ugovora nadležni su zakoni RH, što znači da se i pravni sporovi moraju pokrenuti pred našim sudovima, a to je u ovom slučaju Trgovački sud u Zagrebu.“
Hanžeković se tada osvrnuo na isto što i Dobronić, tada još daleku pravomoćnu presudu protiv Sanadera i Hernádija, ali kako se on pozvao na Zakon o trgovačkim društvima, a ne i na Zakon obveznim odnosima kao Dobronić, smatrao je da bi Uprava Ine trebala tražiti sudsku zaštitu, odnosno podići tužbu na Trgovačkom sudu u Zagrebu. „MOL mora upravljati Inom prema hrvatskim zakonima, konkretno, prema Zakonu o trgovačkim društvima. Taj zakon ne poznaje ovaj upravljački model koji razvlašćuje hrvatske članove Uprave naftne kompanije, koji su, iako ne upravljaju kompanijom, odgovorni za ono što se događa u Ini. Takvu tužbu Hrvatska je već trebala pokrenuti kako bi se sve sporne odredbe Dioničarskog ugovora koje se tiču takvih upravljačkih prava proglasile ništavnima“, rekao je za Slobodnu Dalmaciju 2012. godine Marijan Hanžeković.
Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić: ‘Sam zakon proglasio je koruptivni ugovor između Ine i MOL-a ništetnim i više nikakva sudska odluka nije potrebna’
Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić promptno je reagirao i pristao za Nacional u kratkom intervjuu reagirati na navode profesora Hrvoja Sikirića, čije je mišljenje Vlada iskoristila kao pokriće za vlastito nečinjenje kada je u pitanju preuzimanje upravljačke kontrole nad Inom. Dobronić je odgovorio na više Nacionalovih pitanja povezanih s tom temom.
NACIONAL: O čemu se tu radi?
Prvo. To o čemu govori profesor Hrvoje Sikirić postoji u arbitražama, a zove se nezavisnost arbitražne klauzule od osnovnog ugovora. Ali profesor Sikirić to tumači prilično široko, a na kraju tog svog izlaganja radi i jednu pogrešku. Kaže da bi Vlada trebala podnijeti tužbu da bi se utvrdila ništetnost tog dioničarskog ugovora između Vlade i MOL-a o Ini. Profesor Sikirić smatra da bi se trebala ishoditi nekakva konstitutivna odluka suda da se ugovor proglasi ništetnim. Međutim, u ovom slučaju riječ je o zakonskom automatizmu. Ne treba nikakva odluka suda. Sam Zakon o obveznim odnosima taj je ugovor proglasio ništetnim zato što je u trenutku kada se sklapao bio suprotan moralu. Dakle, nakon pravomoćne presude Ivi Sanaderu, iz listopada 2021., nije sporno da je taj dioničarski ugovor bio rezultat koruptivnog kaznenog djela. Samim time nije sporno da je taj ugovor ništetan. Sam zakon ga je proglasio ništetnim i više nikakva sudska odluka nije potrebna. Ne samo da taj ugovor ne postoji od same presude Ivi Sanaderu, nego on nikada ni nije postojao. To se u teoriji prava zove „apsolutna ništetnost“.
NACIONAL: Sikirić govori o primjeni nekog drugog, a ne hrvatskog prava?
Drugo, profesor Sikirić u svojoj objavi Hini govori da stranke u građanskom dijelu mogu dogovoriti neko drugo pravo. Ali mi to ne znamo. Ni Vlada, ni MOL, ni tekst ugovora, ni tekst arbitražne presude u Švicarskoj. Ako je mjerodavno švicarsko pravo, onda ne postoji nikakav problem. Zašto? Zato što je hrvatski Zakon o obveznim odnosima recepcija nekadašnjeg jugoslavenskog Zakona o obveznim odnosima, koji je bio recepcija švicarskog zakona. Međutim, to nije bitno. Bilo koji zakon njemački, francuski, svaki zakon te vrste kaže da ugovor koji je rezultat kaznenog djela, po sili zakona, ex lege je ništetan. Svejedno je o kojem se pravu radi. Radi se samo o pokušaju da arbitraže i ovakva tumačenja arbitražnih klauzula u svojoj suštini ulaze u područje javnog prava.
‘Nakon pravomoćne presude Ivi Sanaderu iz listopada 2021. nije sporno da je dioničarski ugovor Ine i MOL-a bio rezultat koruptivnog kaznenog djela. Samim time nesporno je da je taj ugovor ništetan’
NACIONAL: Što znači ulazak u područje javnog prava?
U ovom slučaju kazneno zakonodavstvo i kaznena presuda tipičan su primjer građanskog civilnog prava, pa je i pitanje ništetnosti također dio građanskog prava. Ništetnost uopće nije utvrđena u interesu ugovornih strana, nego je ona ustanovljena u javnom interesu radi očuvanja temeljnih vrednota pravnog poretka. Pravni poredak je zainteresiran da eliminira kao valjane one pravne akte koji su rezultat kaznenog djela. To radi na najoštriji mogući način tako da ih eliminira iz pravnog života kao relevantne činjenice od samog početka njihova nastajanja. O tome se stranke ne mogu same dogovarati. Ne mogu same utvrđivati koje će biti pravne posljedice eventualne ništavosti njihovog ugovora.
NACIONAL: Što o tome kaže profesor Sikirić?
Vrlo zanimljivo, on tvrdi da će arbitražna klauzula vrijediti čak u slučaju koruptivnog kaznenog djela. To se svodi na to da pravomoćna presuda Vrhovnog suda nema onaj učinak koji ima po hrvatskom pravu. Pokušavaju se dogovoriti koji će učinak imati pravomoćna presuda na njihov ugovorni odnos. Zaključili su da se kaznena presuda ne odnosi na njihov ugovorni odnos, nego je pravna posljedica pravomoćne presude Sanaderu kao osobi koja je sudjelovala u sklapanju tog ugovora. Time bi se stvorio presedan da kaznena presuda zbog sklapanja koruptivnog ugovora u kojem je sudjelovao Sanadera. To je nonsens, besmislica, a riječ je o načelu koje postoji još od rimskog prava. Što je govorio jedan od najvećih rimskih pravnika u carskoj službi Papinijan? Napisao je načelo, koje i danas važi, „Ius publicum privatorum pactis mutari non potest“, a to znači da se javno pravo ne može mijenjati sporazumom privatnih strana. Dakle, tom arbitražnom klauzulom u ugovoru između hrvatske vlade i MOL-a pokušalo se promijeniti javno pravo, promijeniti pravne učinke pravomoćne kaznene presude. U tom obliku to je potpuno suprotno tom načelu koje postoji već dvije tisuće godina. Čudno je da im je to uopće palo na um. To se na pravnim fakultetima i danas uči, a onda poslije to pravnici zaborave.
FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
NACIONAL: Što iznenađuje u UNCITRAL-ovoj arbitraži između hrvatske vlade i MOL-a?
Ta UNCITRAL-ova arbitraža postupa drugačije od arbitraže u Washingtonu. Pratio sam to na Kluwer Law Onlineu. Te arbitraže u Washingtonu još su i veće od ovih UNCITRAL-ovih. Tamo su najveće arbitraže za investicijske sporove kada neko poduzeće tuži neku državu smatrajući da mu je država ugrozila pravnu sigurnost i oduzela neka ugovorna prava. Kada su u pitanju nerazvijene zemlje Afrike i Azije, mnogi su ugovori sklapani tako da su sami investitori djelovali koruptivno, slično kao i u MOL-u, pa su podmićivali ministre, predsjednike vlada i država. I u tim su se državama stvari počele kretati unaprijed pa su i tamo države postale nezadovoljne ugovorima o investicijama nastalim koruptivnim djelima, kao što je to i u Hrvatskoj. Kada su te države počele otkazivati arbitraže u Washingtonu jer se ne bi uzimala u obzir činjenica da su ti ugovori nastajali koruptivnim djelima, Washington se jako zabrinulo. Zato su prilično radikalno promijenili praksu. Sada kada u nekom arbitražnom sporu dođe do toga da postoji sumnja da je neka kompanija korumpirala nekog državnog dužnosnika, počeli su uvažavati činjenicu da je ugovor rezultat kaznenog djela čak i bez postojanja kaznene presude. Počeli su se upuštati i u razmatranje je li neki ugovor nastao kaznenim koruptivnim djelom.
NACIONAL: Može li se javno pravo mijenjati dogovorom ugovornih strana?
Ne može se mijenjati javno pravo dogovorom ugovornih strana, a sada nas MOL i Vlada uz suradnju UNCITRAL-ove arbitraže pokušavaju uvjeriti da presuda Ivi Sanaderu nema onaj učinak koji ima po hrvatskom pravu, nego da ima učinak onoliko koliko će oni to dozvoliti. Time se želi potpuno zanemariti kaznenu presudu o korupciji. Ukratko, ta arbitraža negira ili u najmanju ruku relativizira kaznenu presudu uz obrazloženje da se zna da se vodio kazneni postupak, ali da to nije bitno. To je bio i stav UNCITRAL-ove arbitraže u prvoj fazi.
Komentari