Hajduk je svoju prvu prinovu već dogovorio – u Split bi prema pisanju Dalmatinskog portala trebao na ljeto doći Dimitris Diamantakos, nekadašnji grčki reprezentativac. Radi se primarno o napadaču, premda je povremeno igrao i na krilnim pozicijama, a visok je 1.82m. Rođen u Pireju, 5. ožujka 1993., trenirati je počeo u niželigaškom pirejskom Atromitosu, da bi sa 16 godina prešao u Olympiacos i ubrzo bio priključen njegovim rezervama.

Zbog borbenosti, ali i navodnog porijekla iz tog kraja, dobio je već tad nadimak “Spartanac”. Naravno, priključen je i mladoj reprezentaciji, gdje je na U17 razini bio jako učinkovit, a s U19 reprezentacijom je osvojio srebro na Euru 2012. godine, te dijelio mjesto drugog strijelca prvenstva, iza Jeséa, a sa sunarodnjakom Katidisom.

Kraj Mitrogloua, Djebboura, Abdouna pa i Pantelića u zadnjoj sezoni, nije imao previše šanse probiti se u prvu momčad, pa je poslan na kaljenje u Panionios, međutim, klub se našao u startu visoko na ljestvici i brzo je pao u nemilost kraj iskusnijeg trojca Aravidis-Kampantais-Okoye, ulazeći s klupe. U 8 nastupa u polusezoni, nije zabio. Klub ga zato prebacuje na zimu u skromniji Aris. Tamo se probio, pokrivajući primarno lijevo krilo i špicu, ali zabijao nije. Prilagodba na seniorski nogomet je bila teža od očekivanog. U svojoj drugoj seniorskoj sezoni, međutim, već se nameće – u Ergotelisu se afirmira i zabija pristojnih 9 golova u 25 nastupa. Toga ljeta napokon dobio priliku u matičnom klubu – na International Champions Cupu, gdje uredno zabija dva gola Manchester Cityju i pogodak Milanu. Povijest se ponovila – i tu je bio drugi strijelac s 3 gola, ovaj put u tandemu s Waynom Rooneyjem, iza Jovetića. Novine su već pisale o interesu Milana za njega, a zabio je i na ligaškom debiju za Olympiacos. U narednih par kola nije, ali to je sve bilo dovoljno da ga Claudio Ranieri pozove za kvalifikacijsku utakmicu Grčke protiv Rumunjske u rujnu 2014. godine – kad i debitira. Ubrzo se, međutim, u ekipu vratio Mitroglou i Dimitris opet završava na klupi. Kako je na proljeće doveden Franco Jara, tamo i ostaje, zaustavivši se na 2 gola u 8 utakmica.

To će mu biti i zadnje minute za matični klub. Na ljeto 2015. ga posuđuje njemački drugoligaš Karlsruher SC. Iako je propustio prva dva mjeseca zbog ozlijede tetive, vraća se dobro raspucan – čim je dobio priliku zaigrati od prve minute zabija 4 puta i asistira dvaput u 6 nastupa. Ubrzo opet dobiva i poziv za nacionalnu reprezentaciju. Međutim, stanka mu nije dobro došla te mu učinkovitost pada na proljeće. Ipak, dovoljno je pokazao da ga njemački klub otkupi za 900 tisuća eura, što im se, pokazat će se, i nije isplatilo. Trenera Kauczinskog mijenja Tomas Oral, koji je imao strpljenja za njega, ali zabijao je rijetko, te se klub nalazio pri dnu tablice. Orala mijenja ubrzo Mirko Slomka, koji nije mogao popraviti situaciju, ali tek treći trener te sezone Marc-Patrick Meister ga miče iz ekipe. Staje na 5 golova u 26 utakmica u sezoni, a Karlsruher ispada iz lige.

Diamantakos, međutim, ostaje u 2. ligi, te prelazi u Bochum. Tamo su ga u borbi za poziciju s Markusom Hinterseerom omele i ozljede, te na kraju ispada iz ekipe, s tek 2 gola u 9 nastupa i vrlo mlakim dojmom. U “spas” mu dolazi bivši trener Kauczinski, sad u St. Pauliju, te ga kultni hamburški klub otkupljuje. Golgeterska se kriza međutim nastavila i u 2018. – u prvih godinu dana u klubu zabija tek 5 puta u 22 nastupa, te često i grije klupu. Na proljeće ga još pogađa i niz ozljeda mišića radi koje propušta većinu polusezone, ali je povratak odradio u stilu – s 3 gola u zadnja 4 kola sezone 2018./19. Napokon u formi, ove sezone pristojno zabija – 8 golova u 15 nastupa, ali brine to što je opet imao problema s mišićima. Navijači Hajduka će se morati nadati da su oni iza njega i da će brzi, ljevonogi napadač nastaviti s dobrom formom u 2020. godini.