DARIO LONJAK: ‘Moj prvi film snimao sam uz improvizaciju i snalaženje na setu’

Dario Lonjak redatelj je akcijske komedije ‘Divljaci’ koja u hrvatska kina stiže 2. lipnja. Radnja prati trojicu prijatelja koji za finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi nemaju novca pa se odluče za pljačku. Bježeći od policije, prelaze granicu s BiH i u šumi zalutaju u teroristički kamp

Godina je 2018., u tijeku je svjetsko nogometno prvenstvo, sprema se finale u Moskvi, u hrvatskim gradovima vlada opće ludilo pa je tako ponijelo i glavne junake filma: Zolju kojeg glumi Alen Liverić, Jasmina u interpretaciji Branka Jankovića i Malog kojeg glumi Borko Perić. Njih su trojica pod svaku cijenu odlučila otputovati na finale u Moskvu, ali nemaju novca. Stoga se odluče za pljačku. Bježeći od policije, prelaze granicu s Bosnom i Hercegovinom pa u šumi zalutaju u teroristički kamp.

To je ukratko radnja akcijske komedije „Divljaci“ u režiji Darija Lonjaka, uz kojega otkačeni scenarij potpisuju Velimir Grgić i Ivo Balenović.

To je Lonjaku ujedno i prvi igrani film. Njegov dokumentarni film „Riječki orao“ početkom godine oduševio je brojne gledatelje Hrvatske televizije, dok su mu dokumentarci „Zorgazam“, „Brat moj“, „Tjelesne tekućine“, „Dan mrtvih“ i „Srećko“ osvajali nagrade na brojnim festivalima. Režirao je i dokumentarnu seriju o kriminalističkim istraživanjima “CSI Hrvatska“ koja se upravo reprizno prikazuje na HTV-u.

Ususret premijeri „Divljaka“ Dario Lonjak dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Odakle ideja za prilično ludu priču filma „Divljaci“?

Ideja za „Divljake“ imala je poprilično nevjerojatnu evoluciju. Sve je krenulo od Velimira Grgića, koscenarista filma koji se jednog dana pojavio s kratkom premisom za, kako smo tada planirali, low budget dramu – otac i sin odlaze u krivolov i zalutavši, nesvjesno pređu granicu s BiH i završe u kampu za obuku islamskih terorista. Kako smo već tada bili svjesni da je ideja poprilično provokativna i da nam HAVC vjerojatno neće podržati projekt, odlučili smo se za suradnju s jedinim nezavisnim filmskim avanturistom u Hrvatskoj, Jozom Patljakom. Njemu se ideja na prvu svidjela, ali nam je odmah rekao da ako će on producirati film, u njemu mora biti minimalno jedna eksplozija automobila kako bi složio dobar trailer. Mene nije potrebno previše nagovarati da ubacim pokoju eksploziju u scenarij tako da smo od psihološke drame vrlo brzo prešli u sferu akcije i horora, a ubrzo je prevladala komedija.

‘Uspjeh hrvatskog filma gleda se po broju festivalskih nagrada, a gledatelji su često marginalizirani. To mi se uvijek činilo nepoštenim jer veći dio budžeta ipak dolazi iz državnog proračuna’

NACIONAL: Očito je bilo više verzija scenarija?

Napisali smo već sigurno pet, šest verzija scenarija dok se 2018. nije dogodio uspjeh na svjetskom nogometnom prvenstvu, koji se na kraju pokazao kao konačni ključ za našu priču.

NACIONAL: Žanr akcijske komedije u svijetu je već odavno popularan, dok se u Hrvatskoj takvi filmovi baš i nisu snimali. Što mislite, zašto?

Akcijske komedije jesu popularne, ali mislim da ih je vrlo izazovno i riskantno raditi. Oslanjate se na akciju, pritom znajući da se ne možete ni približiti po pitanju efekata i atraktivnosti akcije visokobudžetnim, svjetskim standardima na koje su se gledatelji navikli pa se morate snalaziti na druge načine. S druge strane, komedija je možda najteži žanr – ako drama ne rasplače publiku, to sigurno nije toliki problem kao kada neka šala nije smiješna. Rekao bih da sve to čini taj žanr nekako neprivlačnim domaćim autorima.

NACIONAL: Mislite, boje se neuspjeha, ili?

Našu kinematografiju formira najčešće osobni senzibilitet autora, a rjeđe potrebe i želje publike. Već neko vrijeme uspjeh hrvatskog filma gleda se po broju festivalskih nagrada, dok su gledatelji u toj priči često marginalizirani. Kada se i napravi film za publiku i kada on doživi neuspjeh u kinima, to samo osnaži tendenciju da bi naša kinematografija trebala više biti orijentirana festivalskoj sceni, manje širokim masama, što mi se uvijek činilo nepoštenim jer veći dio budžeta ipak dolazi iz državnog proračuna.

NACIONAL: Koliko vam je bilo važno – ali i teško – napraviti granicu između šaljivog i ozbiljnog, s obzirom na to da glavni protagonisti nalete na teroristički kamp radikalnih islamista u Bosni i Hercegovini?

Nije nam bilo teško odrediti granicu između ozbiljnih i komičnih dijelova filma, nekako se sama postavljala ovisno o likovima u filmu. Neki likovi koji se pojavljuju imali su određenu težinu i sami su nametnuli ton i atmosferu scene, mi smo ih samo vodili do kraja njihova filmskog puta. Želja nam je bila da se što više zezamo, da se približimo toj granici, ali da ne vrijeđamo nikog i mislim da smo u tome uspjeli. Drago mi je što sam u filmu imao i nekoliko glumaca iz BiH, muslimanske vjeroispovijesti, koji su bili oduševljeni scenarijem i odlično pripremili uloge, a i pomogli nam puno kao stručni suradnici.

Dejan Aćimović, Branko Janković (dolje lijevo) i Alen Liverić (desno), trojica glumaca koji su dio postave u filmu ‘Divljaci’. FOTO: Pulsar produkcija

NACIONAL: Iako ste ranije radili na igranim filmovima kao asistent režije, ovo je vaš prvi samostalni igrani film. Kako ste se snašli u ulozi redatelja te prilično zahtjevne akcijske priče?

Imao sam vrlo nezahvalnu poziciju na početku produkcije „Divljaka“. Naime, u snimanje filma ušli smo bez formalnog budžeta, samo s privatnom investicijom producenta. Osim toga, producent je silno želio da film ide u kino-distribuciju u listopadu 2019., mjesec dana nakon snimanja, a kako je scenarij službeno završen sredinom srpnja, imali smo nešto manje od tri tjedna da pripremimo snimanje. Također, veliki problem nam je bio da su gotovo svi filmski radnici bili zauzeti jer se u to doba snimalo nekoliko velikih stranih koprodukcija, tako da sam pripreme prošao gotovo bez asistenta, što je rezultiralo time da sam se bavio isključivo organizacijom i produkcijom, a ne režijskom pripremom.

NACIONAL: Je li bilo teško snimati na terenu?

Iz moje perspektive, snimanje je obilježila jedna ogromna količina improvizacije i snalaženja. Prvog dana snimanja otkazala nam je jedina osoba koju smo imali u sektoru scene, što je za mene značilo potpunu katastrofu. Imali smo kamion s 50 metara tračnica i kranovima, ali tu opremu nitko nije mogao složiti niti se njome baviti. S druge strane, bez scenskog radnika koji će pratiti snimatelja ne možete ni iz ruke snimati, koliko god to zvuči apsurdno. Tako da sam već na početku snimanja bio u velikom problemu kako li će samo taj akcijski spektakl izgledati ako smo se već tada toliko ograničili. Nisam još bio svjestan toga da se time što će većina kadrova biti snimljena školski, sa stativa, otvara jedna ogromna mogućnost manipulacije i kombinacije različitih kadrova u montaži, što bi bilo puno teže da je kamera konstantno u pokretu. Taj tehnički dio filma, koji me u doba studiranja na Akademiji najviše interesirao, sada je pao potpuno u drugi plan tako da sam se bavio isključivo glumcima i tražio s njima točnu interpretaciju onoga što smo napisali. Svakako moram naglasiti da mi je od najveće pomoći na setu bio Mirko Pivčević, direktor fotografije, bez kojeg „Divljaci“ sigurno ne bi izgledali ovako kako izgledaju.

NACIONAL: Čini se da su vam ti neki „rubni likovi“ izvor inspiracije, s obzirom na vaš dokumentarni film „Srećko“. Zašto?

Oduvijek su me privlačili filmovi i knjige netipičnih, pomaknutih, rubnih likova. Umjetnost nudi tu slobodu da s likovima možete raditi što hoćete, odnosno da likovi mogu raditi što hoće i da za to pokušate naći neko opravdanje, a i ne trebate. Pomaknuti način razmišljanja likova priču će gurnuti u puno zanimljivijem smjeru nego što bi to učinio običan mozak. Ili sam jednostavno samo ljubitelj žanrovskog filma.

‘Komedija je najteži žanr – oslanjate se na akciju, znajući da se ne možete približiti svjetskom standardu. Ako drama ne rasplače publiku, to nije toliki problem kao kada šala nije smiješna’

NACIONAL: S Ivom Balenovićem, jednim od scenarista „Divljaka“, već ste surađivali dok ste bili asistent režije na filmovima „Metastaze“ i „Ljudožder vegetarijanac“, koji su nastali prema njegovim romanima. Kako to da njegov posljednji roman o kriminalu u zdravstvu „Podmetači leševa“ nije doživio ekranizaciju?

Ivu sam upoznao na „Metastazama“ i od tada pokušavamo zajedno nešto napisati, a u trenutku kada su „Divljaci“ zalutali u vode komedije, Velimir i ja smo se složili da bi bilo dobro da Ivo postane dio našeg tima.

NACIONAL: A „Podmetači leševa“?

Koliko mi je poznato, „Podmetači leševa“ su dobili sredstva HAVC-a za razvoj TV serije pa je moguće da ćemo ih jednoga dana gledati na nekoj od televizija.

NACIONAL: Prije nekih pet godina planirali ste snimiti i zombi film „Holidead“, koji ste opisali kao unikatan film sunca, plaža, alkohola, droge i polugolih djevojaka u susretu s gladnim zombijima. Gdje je zapelo?

Projekt „Holidead“ bio je jedno beskonačno zabavno i poučno iskustvo. U dvije godine koliko smo ga prezentirali u Cannesu, imali smo više konkretnih ponuda za produkciju, no ona se ipak nije dogodila. Takav tip filma ima prosječan budžet oko 150.000 dolara, koliko smo i dobili u jednoj ponudi, no znajući koliko produkcija u Hrvatskoj košta, nismo se u to htjeli upuštati.

NACIONAL: A hoćete li ga svejedno uskoro pokušati snimiti?

Meni je taj scenarij jako zabavan, a mislim da će priča biti uvijek aktualna, s obzirom na to da je puno dublja od samog kasapljenja zombija, tako da bih iskreno volio da se jednoga dana snimi.

Glumac Alen Liverić koji igra u filmu ‘Divljaci’ s redateljem Darijem Lonjakom. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Nedavno je na HTV-u krenula repriza vašeg dokumentarnog serijala „CSI Hrvatska“ koji je bio vrlo hvaljen kada je premijerno prikazan 2016. godine. Planirate li možda nastavak ili neku sličnu dokumentarnu seriju?

CSI Hrvatska nije moj autorski projekt, ja sam samo redatelj uz Hrvoja Mabića, ali drago mi je da je serija dobro prihvaćena. Mislim da smo ubacili puno emocije u formu tipičnog krimi istraživačkog dokumentarca. Koliko znam, za sada se nastavci neće raditi. Moja mala produkcijska kompanija Pulsar produkcija već neko vrijeme radi razne TV dokumentarce tako da bi se možda u budućnosti i neki serijal mogao dogoditi.

NACIONAL: Dokumentarni film „Riječki orao“ također je početkom ove godine izazvao veliku pažnju nakon prikazivanja na HTV-u i uslijedio je niz pozitivnih komentara. Znam da planirate svojevrsni nastavak, odnosno, segmentu priče iz tog dokumentarca posvetiti novi film. O čemu je točno riječ i dokle ste stigli s pripremama?

Jako mi je drago što smo D’Annunzija i njegov pohod na Rijeku približili ljudima, s obzirom na to da je ta priča još uvijek nepoznata iako je dio naše povijesti. Planiramo nekoliko srodnih TV projekata, također povijesne tematike. Jedan je „Operacija galeb“, a govori o pobuni protiv D’Annunzija i njegova režima koju su predvodili hrvatski intelektualci toga doba, među ostalima i već tada svjetski poznati kipar Ivan Meštrović. Projekt je trenutno u fazi budžetiranja.

NACIONAL: Gdje i kada se očekuje premijera filma „Divljaci“ i kakvi su vam festivalski planovi?

Mjesto i datum premijere još su uvijek nepoznanica, ali bit će sigurno krajem svibnja, a film u kina dolazi 2. lipnja. O festivalima još uvijek nisam konkretnije razmišljao, ali osim Pule, od većih festivala najviše se nadam Toronto Film Festivalu, no kako se radi o žanrovskom filmu, bit će mi drago bude li prikazan na bilo kojem festivalu tog tipa.

Komentiraj