Opera ‘’Cosi fan tutte’’ Wolfganga Amadeusa Mozarta 9. veljače bit će premijerno izvedena u HNK u Zagrebu. Riječ je o koprodukciji zagrebačkog HNK i SNG Opere in baleta Ljubljana, dirigent je Valentin Egel, a redatelj Alessio Pizzech. U glavnoj ulozi je Darija Auguštan, jedna od trenutačno najtraženijih, najboljih i najpopularnijih opernih pjevačica, kojoj ovo nije prvi put da se susreće s ulogom Fiordiligi jer ju je pjevala prije šest godina kao studentica Muzičke akademije.

Darija Auguštan rođena je 1996. godine u Zagrebu, diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović – Stanislav. Bez obzira na to što je vrlo mlada, iza nje je već pozamašan niz glavnih uloga u operama i operetama, ali i u koncertima i koncertnim nastupima s brojnim glazbenim umjetnicima. Bila je članica opernog studija Giorgio Surian u HNK Zajc. Nakon niza zapaženih nastupa u produkcijama Muzičke akademije, 2019. debitirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u ulozi Prve dame u Mozartovoj ‘’Čarobnoj fruli’’ te u kazalištu Komedija u naslovnoj ulozi u opereti ‘’Grofica Marica’’, a 2020. debitirala je u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci ulogom Micaele u Bizetovoj ‘’Carmen’’. Dobitnica je mnogobrojnih priznanja te nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima, od kojih se ističe Nagrada hrvatskog glumišta za ulogu Laurette u ‘’Zajcu’’ te Nagrada Ivo Vuljević. Darija Auguštan 2021. debitirala je u Italiji u povijesnom Teatru Olimpicu u Vicenzi ulogom Sifara u Mozartovoj operi ‘’Mitridate, re di Ponto’’. Od 2022. godine članica je solističkog opernog ansambla HNK u Zagrebu.

NACIONAL: Pjevate Fiordiligi, glavnu ulogu u operi ‘’Cosi fan tutte’’, kakva su vam iskustva s tom operom?

Imala sam priliku pjevati Fiordiligi još prije šest godina, to je bio moj drugi veliki projekt tijekom studija na Muzičkoj akademiji, a u suradnji s HNK u Zagrebu. Sad je to, naravno, nešto sasvim drugačije.

NACIONAL: Zašto?

Zato što je to jako zahtjevna uloga, dugačka je, zahtijeva veliki raspon soprana, dubine i izvrsnu kontrolu disanja. A kad si student, a bila sam na drugoj godini studija, još učiš i nemaš to iskustvo. Ovaj put dišem punim plućima i mogu stvarno dobro interpretirati ulogu, ne opterećujem se tehničkih detaljima, već se fokusiram na emociju i time kako je prenijeti publici te objasniti taj lik.

NACIONAL: Koliko vam treba vremena da uđete u ulogu, ne samo tehnički već i glumački, tijelom, emocijom?

Za to je najvažnije ‘’zusammenspiel’’, to zajedničko stvaranje svih nas, načina na koji svatko od nas interpretira svoj dio. Lijepo mi je kad radimo probe dan za danom jer tad možemo dodati, dorađivati, što jasnije napraviti neke poante na sceni. Sve ovisi, naravno, o partnerima na sceni. Srećom, svi su zaista jako mladi, i pjevači iz ansambla, ali i gosti.

NACIONAL: Da, riječ je o koprodukciji HNK u Zagrebu s ljubljanskom operom?

Tako je, ali pjevat će dva različita casta i bit će dvojica dirigenta, ali redatelj je isti, Talijan Alessio Pizzech.

NACIONAL: Kako doživljavate koprodukcije? Odgovara li vam ta razmjena različitih energija ili volite raditi uvijek s istim suradnicima?

Meni se sviđa kad se ljudi mijenjaju, kad netko drugačije diše može pridonijeti na drugačiji način, a mi možemo od te osobe saznati nešto novo i to inkorporirati u sveukupni dojam. Mogu nam se otvoriti drugačiji pogledi na istu scenu, a to mi se dopada. Zapravo volim izazove i volim kad se moram snaći u trenutku, jer se onda iz te spontanosti dogodi i iskrenost.

NACIONAL: Ovo je Mozartova komična opera, vrlo je popularna uz ‘’Čarobnu frulu’’, ali Mozart je generalno gledano vrlo popularan kad je opera u pitanju. Zašto operna publika voli Mozarta?

Mozart je bio vrlo inteligentan, to se vidi u njegovu radu. Kažu da su osobe koje su humoristične ujedno i vrlo inteligentne, a Mozart je sve svoje opere napisao vrlo vješto. Kao i druge, i ova se opera tiče aktualnih tema s kojima se i danas možemo poistovjetiti. Ova konkretno govori o djevojkama i mladićima iz visokog staleža kojima je dosadno, bili su primorani hodati i vjenčati se u dogovornom vezama i brakovima. Željeli su razbiti tu stereotipnost i monotonost pa zato počinje zaplet. Dolazi do komedije zabune, parovi se ‘’iskrižaju’’ i svatko od njih završi s onom osobom koja mu nije društveno bila namijenjena. S tom osobom ‘’klinu’’ puno bolje nego s onom koja im je bila obećana, a to govori o društvu zato što su zajedno bili iz pogrešnih razloga.

Ovo nije samo komična opera, u njoj ima i ozbiljnih momenata, dubokih iskrenih emocija tako da slušatelju nije monotono, već štoviše uzbudljivo je i veselo. Mozart zna ‘’ubosti’’ i napraviti hit, a glazba vrlo jasno opisuje sve što se događa na sceni.

NACIONAL: Zašto vi volite Mozarta? On je za vas zapravo jako važan autor jer ste baš ulogom u ‘’Čarobnoj fruli’’ 2019. debitirali u HNK u Zagrebu.

Jesam, tako je, pjevala sam prvu damu, a nakon toga više puta Paminu, i u Zagrebu i u Rijeci, a nedavno sam Paminu pjevala i u teatru Verdi u Trstu. S Mozartom sam, moram priznati, počela na ‘’vi’’ zato što se pretpostavlja da je mladim pjevačima potrebno dati da pjevaju upravo Mozarta. Međutim, treba se Mozarta jako puno i detaljno izučavati da bi ga se moglo kvalitetno i tehnički ispravno otpjevati. Zato kažem da sam u početku s njim bila na ‘’vi’’, pomislila kako je to teško i kako neću uspjeti. Međutim, nikad si ne treba takve stvari govoriti, treba raditi. I sad su mi, eto, upravo uloge u Mozartovim operama najdraže zato što njeguju glas, mogu kroz takve uloge na kvalitetan način napredovati kao pjevačica i svaki put se te uloge mogu interpretirati na različit način. Uvijek tražim neke nove boje, momente, ukrase u tim ulogama. Operne škole u Hrvatskoj, ali i u jugoistočnoj i istočnoj Europi, vole malo ‘’težu’’ glazbu kao što su Verdi ili Puccini. Ako dođete u Beč, u Njemačku ili u Italiju, onda ćete čuti lepršavog i prpošnog Mozarta. Stoga mi se jako sviđa što Mozarta u Zagrebu – na čemu inzistira maestro Valentin Egel – izvodimo zaigrano, poletno i lepršavo.

Darija Auguštan Od 2022. godine članica je solističkog opernog ansambla HNK u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Mislite li da bi se ovakvim komičnim naslovima moglo na operu privući mlađu publiku? Je li to neki cilj ili je već zapravo započela ta promjena generacija i mladi već dolaze na operu?

Možda to jest cilj, ali mislim da je ova opera za sve uzraste. ‘’Čarobna frula’’ je idealna za mlađe, ali da, Mozart je odličan za mlađe. U ovoj operi ‘’Cosi fan tutte’’ dolazi do takve konfuzije, zabavno je i zaigrano, sve je na gledatelju da protumači kako će to sve vidjeti. Ima dosta gegova, šala, posebno na početku, ali kasnije ima i drame i sve završava pozitivnom porukom. Mozartova poruka je da se čovjek ne treba previše opterećivati, a tome smo svi skloni. Često znamo pesimistički gledati na svijet, a bilo bi nam ljepše da poslušamo Mozarta.

NACIONAL: Kako gledate na operu danas, posebno u Zagrebu? Kakva je publika, možete li procijeniti?

U Zagrebu zaista imamo miješanu publiku. Dosta mladih dolazi, a sve predstave su rasprodane, što je dobar znak. Iako, naravno, Zagreb je milijunski grad, kazalište je malo, a tri su ansambla u istoj zgradi pa je teško reći je li to neka mnogobrojna publika. Ali za naše operne predstave, ali i sve druge, do ulaznice je zaista teško doći, što je odlično. Mislim da je posljednjih godina situacija u Operi puno bolja nego ranije. Kazalište se trudi uvesti i predstave za djecu, za mlade, dobro se radi. Mi umjetnici tu možemo teško pomoći, ali škole bi zaista u sklopu glazbene kulture trebale ili mogle uvesti drugačiji način obrazovanja o glazbi. Kazalište jedino može otvoriti vrata svima. Apeliram i na roditelje, i njih treba educirati kao i djecu. Čini mi se da se izgubio interes za kulturu općenito, ne samo za odlazak u kazalište. Ne ide se ni u muzeje, na koncerte, ni na kakve kulturne događaje, sve se to smatra dosadnim i to treba promijeniti. Ono što mi možemo je uvijek biti što bolji i kvalitetniji, evo imamo dosta mladih umjetnika koji su se zaposlili u HNK u Zagrebu, što je sjajna stvar. Odlična je suradnja s Muzičkom akademijom, svake godine se radi barem jedan veliki projekt.

NACIONAL: Vi ste ta generacija koja je ‘’upala’’ u takve projekte. Koliko vam je to tada značilo i koliko to pomaže vašem radu?

Ma kako ne. Evo kad razgovaram sa starijim kolegama, svi nam govore da su imali posve drugačiji proces dolaska na opernu scenu. Većina ih je počela iz zbora, pa manjim ulogama polako dolazili do scene. Ja uvijek kažem koliko su ti projekti Muzičke akademije značili mladim umjetnicima, rade se projekti i sa simfonijskim orkestrom, s Filharmonijom, s drugim umjetničkim fakultetima, s Komedijom, Zagrebačkim solistima. Takvi nastupi strašno puno znače. Ja sam prošla kroz pet ili šest velikih projekata i bezbroj manjih. To je neizmjerno važno za iskustvo, za samopouzdanje.

Mogu povući i paralelu s glazbenicima izvan Hrvatske s kojima sam u kontaktu. Oni mi se čude kad vide moj CV, jer s 28 godina iza sebe imam zaista puno projekata, toliko uloga, nastupa, koncerata o kojima oni mogu samo sanjati. Oni zaista nemaju takvu priliku.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da vi kao zaista iznimno mlada operna pjevačica iza sebe imate ogromno iskustvo scenskih nastupa? Je li to bilo slučajno ili ciljano?

Kad sam došla na studij, nisam poznavala svijet opere. Svirala sam violinu u Glazbenoj školi Pavla Markovca i počela sam se pjevanjem baviti s 13 i pol godina. Tek sam na Akademiji uvidjela što to uopće znači biti operna pjevačica. No bez obzira na to što nisam imala jasnu ideju o tome što to znači, znala sam da želim biti samo operna pjevačica. Štoviše, uzela sam godinu dana stanke da bih se pripremila za prijamni na Akademiji. To je nekako krenulo zato što sam jako tvrdoglava. Kad nešto želim onda pokušam to ostvariti, imam silnu volju, uz sve prepreke kojih uvijek ima. Bez obzira na to što su ljudi mislili da nisam spremna za neke projekte, ja sam ih prihvatila i demantirala sve one koji nisu vjerovali u mene. Čovjek si u takvim situacijama treba pomoći, vjerovala sam u sebe. Od nekud se mora početi, mene nije bilo strah pjevati, posebno zato što smo imali uvjete i mogućnosti nastupiti tijekom studija. Čak i kad bih lošije otpjevala, u tom trenutku mi je bilo grozno, ali naučila sam se lakše nositi s tim i napredujem iz svakog projekta u projekt. To iskustvo na sceni ne može se ni s čime usporediti, jer teorija je jedno – učiš u četiri zida ili s profesorom – ali scena je posve nešto drugo. Ne pjevamo za sebe, pjevamo za druge, pjevamo za publiku.

NACIONAL: Kako se osjećate kad stanete na scenu?

Super! Prije me, naravno, bilo strah, imala sam osjećaj kao da svi samo čekaju da pogriješim, bilo je tu treme i nesigurnosti bez obzira na dobru pripremu. Ali s vremenom sam shvatila da što se manje opterećujem, to mi je zaista bolje i osjećam se sigurnije.

NACIONAL: Dakle, Mozart je bio u pravu.

Tako je! Ali ta sigurnost dolazi s iskustvom, s godinama. Stoga mogu reći da je pozitivan odgovor na vaše pitanje je li toliko nastupa bilo namjerno. Nisam to sve morala prihvatiti, ali jesam. Bilo mi je važno puno pjevati, puno surađivati s različitim umjetnicima, zato što sam veliki radoholičar, ali baš ta raznolikost mi je bila privlačna. Operu naravno obožavam, ali uživam i u modernoj glazbi, volim lied, recitale, suradnje s pijanistima, sa zanimljivim glazbenim sastavima. Sve me to zanima, to je sve kao jedna slagalica koja se slaže. Na taj način imam osjećaj da je i moj karakter jasniji i moj umjetnički doprinos sve je bogatiji baš zato što radim različite projekte.

NACIONAL: A kako je uopće krenuo vaš glazbeni, pjevački put? Rekli ste da niste pjevali do 14. godine.

Pjevala sam u zboru, u muzičkoj školi u kojoj sam svirala violinu jedna me profesorica preporučila mojoj prvoj profesorici pjevanja Nataši Šurini, koja je u meni vidjela potencijal.

NACIONAL: Je li postojao taj neki trenutak kad ste shvatili da upravo to želite?

Kao mala uvijek sam pjevala i jednom mi je moja teta rekla – kad je čula kako pjevam pjesme finske grupe Nightwish čija je frontmenica operna pjevačica – da mi to pjevanje jako dobro ide. I tako sam ja počela pjevati svašta, slušati Annu Netrebko i više me ništa drugo nije toliko interesiralo kao glazba. Mene inače svašta zanima, kao malu zanimalo me puno toga, i medicina, hortikultura, veterina, ali kad sam se počela baviti glazbom i osjetila pozitivan svijet glazbe, sve me to jako privuklo, cijela ta scena i ljudi u njoj. I tako sam shvatila da je to moj svijet, da ja tu pripadam.

NACIONAL: Kako se danas osjećate u tom svijetu?

Osjećam se predivno, guštam u nastupima, želim probati razne stvari. Mislim da mi umjetnici imamo priliku živjeti punim plućima, imati otvorene oči i otvorena srca. Mnogi se izgube u svojim poslovima, ostanu bez doticaja s pravim dubokim osjećajima, a mi ih imamo priliku interpretirati ih, pobuditi ih i prenijeti publici. Znam po sebi koliko mene može dotaknuti knjiga ili slika, glazba, treba i meni toga. Mislim da smo stoga sretni i počašćeni da radimo u umjetnosti.

NACIONAL: Kad smo kod pjevanja, jako volite hrvatske autore. Zašto vam je to važno?

Uvijek mi je bilo zanimljivo pjevati baš skladbe hrvatskih autora, a imala sam prilike izvesti i nekoliko praizvedbi, to je uvijek uzbudljivo. Evo nedavno je baš objavljen prvi album Dubravka Palanovića, to me jako veseli, zanimljivo mi je novo, stvaranje novog, nečega što još nitko nije čuo, što još nije reproducirano. Često imamo obilje snimki i kad pripremam neku ulogu naravno da ću pogledati koju snimku, ali ponekad to nije potrebno, bolje je sam stvoriti ulogu i lik, na svoj način protumačiti note koje su zapisane. Stoga mi je zanimljivo stvoriti nešto svoje iz sirovog materijala, da je baš moja interpretacija ona prva.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi?

Nakon ‘’Cosi fan tutte’’ pjevam još jednog Mozarta, reprizu ‘’Čarobne frule’’. Nakon toga pjevam Musettu u Puccinijevoj ‘’La bohème’’, u lipnju i srpnju idem u Bolognu pjevati Laurettu u Puccinijevoj komičnoj operi ‘’Gianni Schicchi’’, tom sam ulogom debitirala u Rijeci prije dvije godine, pa mi je drago da imam to iskustvo i stres je manji. Tijekom ljeta ću malo odmoriti jer pripremam velike uloge u idućoj sezoni. Pjevat ću u Verdijevoj ‘’La Traviati’’, Antoniju u Offenbachovim ‘’Hoffmanovim pričama’’, ponovno ću pjevati ‘’Cosi fan tutte’’, ali u Bologni. Ima planova.

NACIONAL: Spomenuli ste istu operu u različitim produkcijama. Ako pjevate istu ulogu, koliko se ona svejedno razlikuje ovisno o produkciji, koliko se razlikuju pripreme? Kako se ponovno vraćate u istu ulogu?

Meni je to, moram priznati, jako zanimljivo. Uzet ću za primjer ‘’Čarobnu frulu’’ jer sam pjevala tri produkcije. Na sebi najveću razliku primjećujem u sazrijevanju. Prvi put kad sam pjevala, najveći je stres jer je riječ o debiju. Sad se osjećam zrelije tako da mogu i samu priču iščitati, dati više emocije, a ne samo tehnički dobro interpretirati. Tijekom pripreme uloge, tih mjesec-dva, samo slušam ne samo svoju ulogu već i druge, znam doslovno napamet cijelu operu. ‘’Čarobnom frulom’’, primjerice, bavim se već šest godina, ali nikad mi ne dosadi. Štoviše, stalno bih je pjevala.

NACIONAL: Nađete li u takvim ulogama onda uvijek nešto novo?

Trudim se. Mi živimo u jednom jako brzom vremenu. Nekoć su se te uloge pripremale puno sporije, dulje je trebalo za pripremu produkcije. Danas je to sve nekako kao na pokretnoj traci, samo da sve bude brzo, financije su ograničavajuće pa se gleda da to bude što isplativije. Osim ako operna kuća nema baš ogroman budžet, nije u stanju posvetiti se svim detaljima. Stoga mi je drago da ja samu sebe mogu organizirati i baviti se detaljima, a kad je uloga tako spremna onda na sceni mogu sve, pa i baviti se detaljima i dovesti sve do savršenstva. To onda publika čuje, sigurno čuje razliku. Mi umjetnici to dugujemo našoj publici. Moja me profesorica Snježana Bujanović Stanislav naučila tom pristupu, uvijek mi govori da se sve mora dobro ‘’ispeglati’’, i s tim se slažem. Uvijek sam zadovoljnija kad nešto napravim kako treba, a ne kad se nanižu nastupi pa nemaš vremena, snage ni koncentracije potpuno se predati.

NACIONAL: Što vas najviše zanima i intrigira u ovoj zagrebačkoj produkciji ‘’Cosi fan tutte’’, u vašoj ulozi?

Zanimljiv mi je taj proces zaljubljivanja Fiordiligi, tog njezina puštanja. Ona je, na prvi pogled, stup morala i svojoj sestri govori da ne gleda druge muškarce, da sve mora biti onako kako je zamišljeno. Ljudi vrlo često prvotno odbijaju stvari koje su im jako privlačne. A ona koja je puna otpora prema tome toliko se iskreno zaljubi u Feranda, u ‘’pogrešnog’’ dečka, spoznala je prvi put pravu emociju, nešto što nije namješteno, to se osjeti u duetu s Ferandom i u vrlo iskrenoj drugoj ariji ‘’Per pieta’’ kad ona osjeća krivnju i ispričava se tom svom prvotno obećanom momku i govori mu da je prekršila obećanje. Samu je sebe šokirala zbog te emocije, a na kraju se smiri i pravi se kao da se nije ništa dogodilo. To mi je zanimljivo, taj preokret. Kad spoznaš dio sebe koji nisi poznavao, to mi je fora.