Marija Terezija, austrijska nadvojvotkinja, rimsko-njemačka carica i hrvatsko-ugarska kraljica, rođena je 13. svibnja 1717. u Beču. Zbog njezine znakovite i utjecajne vladavine, četrdesetogodišnje razdoblje njezine vladavine znano je kao Terezijanizam. Ona je jasan dokaz jedne od najizraženijih osobina Marije Terezije, a na kojoj se zasniva njezino slavno državničko umijeće: uvijek se znala okružiti pravim savjetnicima i u pravom trenutku poslušati njihove savjete. Njezina vladavina obilježena je primarno centralističkom vladavinom i apsolutizmom koji su za cilj imali provedbu prosvjetiteljskih ideja u Monarhiji.

Ograničila je progon vještica u Hrvatskoj pa su tako od 1756. hrvatski sudovi i dalje mogli voditi procese protiv vještica, no prije izvršenja presude morali su tražiti osobnu dozvolu carice i kraljice Marije Terezije. Tako je željela spriječiti zloupotrebe vještičjih progona u Hrvatskoj i nijedna žena više nije mogla biti spaljena bez njenog pristanka. I sama je vjerovala u vještice, no bila je svjesna da sudovi mogu činiti greške i osuđivati nevine žene na smrt. Zanimljivo je da su procese protiv vještica vodili i civilni sudovi i inkvizicija u okviru Crkve. Marija Terezija bila je uz Fridrika II. tada jedini europski monarh koji je primjenjivao prosvijećeni apsolutizam kao državnu politiku. Bila je i velika ljubiteljica i pokroviteljica umjetnosti.