Pjesnik, prozaist i prevoditelj te predsjednik ZAVNOH-a i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske – Vladimir Nazor, rodio se 30. svibnja 1876. godine u Postirama na Braču. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike.

Njegove pripovijetke u Bračkom ciklusu predstavljaju memoarsku prozu, gdje njegove priče iz djetinjstva na Braču daju vrlo vjernu i raznovrsnu sliku života na dalmatinskim otocima krajem 19. stoljeća. Kroz njegovo pripovijedanje dobiva se uvid u prilike koje su vladale u to vrijeme te nastaje slika jednog svijeta, siromašnog i teškog. Ekonomske prilike bile su izuzetno teške nakon što je vinogradarstvo propalo, kao i socijalne prilike zbog velikih socijalnih razlika i znatnog iseljavanja s otoka na kopno, prije svega preko oceana. Za mnoge ljude radilo se o borbi za opstanak. Ali istovremeno, Nazor kroz pripovijedanje promiče ljubav prema krševitom otoku. Čini se da nijedan drugi hrvatski pisac nije dao tako vjernu i zanimljivu sliku Dalmacije. Likovi njegovih pripovijedaka obuhvaćaju sve socijalne slojeve, od veleposjednika do ratara i besposličara.

Međutim, Nazorova proza nije samo realistička, ona je i lirska, prožeta humanošću i idealizmom. Njegov se zanos odnosi na dobrotu ljudi i na slikovitost prirode. Pripovijetke su pune impresionističkih slika prirode na sunčanom otoku – uvala, morskih draga, polja, maslinika, vinograda, kamenoloma… Pred nama je mediteranski svijet pun mirisa, boja i zvukova.