Koncem proteklog tjedna Nacionalu je dao intervju 43-godišnji Boris Milošević, predsjednik zastupničkog kluba srpskog SDSS-a. Miloševića je u siječnju 2012. vlada imenovala za pomoćnika ministra uprave. Nakon završenog Pravnog fakuletata u Rijeci kratko je vrijeme radio u privatnom sektoru, a za vrijeme vježbeničkog staža na Općinskom sudu u Benkovcu položio je i pravosudni ispit. U španjolskoj humanitarnoj organizaciji Pokret za mir radio je kao pravni savjetnik 2005. na pitanjima manjinskih prava i problematici povratnika, izbjeglih i prognanih.

Tokom rada za Pokret za mir sudjelovao je na seminarima i radionicama OESS-a na temu zaštite ljudskih prava i rada Europskog suda za ljudska prava, a 2007. godine postao je tajnik općine Kistanje, gdje je obavljao pravne poslove za općinu. Potom se zaposlio u Srpskom narodnom vijeću i pružao besplatnu pravnu pomoć. Bio je i član Upravnog vijeća Centra za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, a 2012. vlada ga je imenovala predsjednikom Povjerenstva Vlade RH za granice jedinica lokalne samouprave.

U razgovoru za Nacional Milošević je govorio o aferi koju je u javnosti izazvala namjera hrvatske vlade da sa spomen-ploče u Jasenovcu jedanaestorici poginulih branitelja HOS-a ukloni ustaški pozdrav „za dom spremni“. Premda je u razgovoru rekao da ne želi licirati s datumom dokad će taj sporni natpis biti uklonjen, rekao je da očekuje da će to biti učinjeno ovog mjeseca.

NACIONAL: Kako komentirate prosvjed pred zgradom SNV-a u Zagrebu, na kojem je predsjednik vaše stranke Milorad Pupovac prozvan zbog uklanjanja ustaškog pozdrava u Jasenovcu i paljeni su primjerci tjednika Novosti?

Keleminac i njemu slični koji sada pale novine su marginalci, ali ohrabreni su društvenim procesima i nedostatkom osude i reakcije pravne države. Sutra mogu motivirati i druge sličnih razmišljanjima da djeluju na ulici i prijete nasiljem. To je najprizemnija i najotvorenija vrsta pritiska na Srbe kao zajednicu koja je rezultat šire kampanje u pojedinim medijima i društvenim mrežama, u kojima su Srbi predstavljeni isključivo kao četnici koji mrze sve hrvatsko. Da ne treba podcjenjivati ovakve incidente pokazalo je ovo ljeto. Nakon histerije o Srbima koji podmeću požare po Dalmaciji, 25-godišnjakinja s benkovačkoga područja je namjerno podmetnula požar u selu gdje živi stanovništvo srpske nacionalnosti, uglavnom povratnici starije dobi. Požar se proširio iz Brguda do Kožlovca i Pristega, izgorjeli su brojni maslinici, a požar je ozbiljno prijetio kućama i Srba i Hrvata. Sela i neka od stradalih poljoprivrednih površina obišao sam kako bih ohrabrio stanovnike i vidio što im je u ovom trenutku najpotrebnije. Suprotno tome treba istaknuti da ohrabruju racionalne izjave nekih lokalnih političara koji su se suprotstavili toj histeriji zdravim razumom i trud vatrogasaca koji su ostavili dušu na terenu spašavajući ljudske živote.

NACIONAL: Očekujete li da će do kraja rujna doista biti uklonjen sporni pozdrav s ploče poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ne bih licitirao preciznim datumom, iako vjerujem da će se to dogoditi u rujnu. Uklanjanje spornog pozdrava ne očekujemo samo mi, nego to očekuje i hrvatska javnost. Nije ovdje riječ o zahtjevu HNS-a, koalicijskog partnera HDZ-a u aktualnoj vladi, ili nekakvom ekskluzivnom zahtjevu Srba u Hrvatskoj, a ponajmanje našoj ucjeni. To bi bila posve kriva predodžba. Radi se o znatno širem pitanju koje je u kategoriji važnog državnog i nacionalnog interesa cijele Hrvatske, bez obzira na etničke boje. To je civilizacijska gesta za mentalno zdravlje hrvatskog društva. Da se razumijemo, SDSS nije za skidanje ploče u Jasenovcu. U nijednom trenutku nismo osporavali svrhu zbog koje je postavljena – u spomen 11 poginulih branitelja, neosporno ubijenih žrtava rata. Sporan je bio i ostao ustaški pozdrav. Zašto, to bi svakome razumnome trebalo biti jasno. Pod tim pozdravom i geslom deseci tisuća ljudi su deportirani i ubijani u mjestu gdje se nalazio koncentracijski logor, jedini takve vrste koji nije bio pod neposrednom upravom nacista, nego lokalnih, ustaških vlasti. Taj pozdrav je omalovažavanje i ponižavanje svih žrtava ustaškog režima, a to nisu bili samo Srbi. Pretpostavljam da je i to poznato. Znani su mi i pokušaji revizionizma ustaških zločina u Jasenovcu novim interpretacijama. Smatram da taj pozdrav danas nije samo aluzija na ustaški režim, nego prizivanje obnove tog režima koji se zasnivao na ideologiji krvi i tla, što smatram neprihvatljivim. Za nas takav natpis nije prihvatljiv ni kao političare, ali i kao ljude bez obzira na gdje bio postavljen ili uzvikivan. Bilo u Jasenovcu ili na stadionu u Zagrebu, radi se uvijek o zločinačkom ustaškom pozdravu kojem nije mjesto u modernoj Hrvatskoj. Siguran sam da većina građana Hrvatske dijeli to mišljenje, a takav je stav u prosincu prošle godine jednoglasno usvojio i saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav. To je općeprihvaćen stav u cijeloj Europi čije vrijednosti antifašizma dijelimo.

NACIONAL: Ako se problem riješi sada koja će onda biti svrha rada Povjerenstva za suočavanje s prošlošću?

To povjerenstvo ima smisla kao mjesto dijaloga i rasprave u cilju prevladavnja ideoloških podjela u hrvatskom društvu. Ono može napraviti važan i bitan korak, ali ne gajim iluzije da će uspjeti zatvoriti sva otvorena ideološka pitanja. To nije samo ekskluzivno problem u Hrvatskoj. Te podjele kod nas, kao i u bilo kojoj drugoj državi na svijetu, nemoguće je potpuno prebrisati, ali ih je moguće ublažiti. Slične podjele postoje i u Španjolskoj. Nedavno smo vidjeli da i Amerika nije od toga imuna. Eskalaciju sličnih podjela praćenih nasiljem na ulicama dogodile su se i u Americi nakon uklanjanja spomenika generalu Leeju, vojskovođi poraženih snaga Konfederacije u Američkom građanskom ratu. Većina konfederacijskih spomenika postavljeni su 60-ih godina u znak otpora Pokretu za ljudska prava koji je nastojao da se ukine diskriminacija protiv Afroamerikanaca i da se ukine rasna segregacija u Americi u to vrijeme.

NACIONAL: Čini se da danas ta vrsta problema ponajmanje postoji u Njemačkoj. Kako to tumačite?

Nijemci su se jasno odredili prema svojoj povijesti i svim njenim simbolima, bez obzira na političke boje stranaka u parlamentu. Pretpostavljam da ni njima to nije bilo jednostavno učiniti, ali su to napravili u ime vlastite budućnosti. Kod nas u Hrvatskoj, nažalost, još se nije raskrstilo s tim, pa takvi sentimenti još uvijek imaju, nažalost, i političku upotrebnu vrijednost. Za vrijeme rata devedesetih godina u jednoj nenormalnoj i kaotičnoj situaciji toleriralo se svašta, pa je i zanovljena ta priča zaostala iz Drugog svjetskog rata. Svjesni smo činjenice da ustaše nisu ratovale u Domovinskom ratu, iako su se pojedinci pozivali na ustaško nasljeđe i znakovlje.

NACIONAL: Ali među pobunjenim Srbima prizivalo se četništvo, onaj četnički pokret iz Drugog svjetskog rata?

I kad bih želio, ne bih to mogao osporiti. Bilo je to ružno i burno vrijeme. Žao mi je zbog toga. Isto tako znam posve pouzdano da devedesetih godina nisu ratovali ustaše i četnici. Zato mi je i žao danas zbog stalnog prizivanja ustaškog znakovlja jer je neosporno da je NDH bila marionetska, zločinačka država koja nije imala podršku hrvatskog naroda. Uvjeren sam da je hrvatskom narodu bila nametnuta, a temelj politike NDH bila je radikalna dehumanizacija Srba, Židova i Roma koji nisu odgovarali uspostavljenim rasnim kriterijima. Današnji revizionistički stavovi pokušavaju pročistiti taj ustaški pokret od svih negativnih obilježja koja su ga pratili i pretvoriti ga isključivo u pokret koji se borio za hrvatsku državu, što nije u skladu s elementarnim povijesnim činjenicama. U tom se kontekstu pokušava danas osporiti i zločinački karakter samog logora u Jasenovcu tezama kako je on bio radni logor, a bio je logor smrti. Ne želim licitirati brojem ubijenih, tvrditi da ih je ubijeno 80.000, manje ili više od toga, ali već popisi ljudi u spomen području Jasenovac dokazuju da su tamo ubijani ljudi prema kojima moramo imati kao društvo i kao pojedinci osjećaj poštovanja. To se ne može propisati, to se stvara i gradi obrazovanjem, odgojem i društvenom osudom svakog zločina. Stoga smatram lošim rješenje da se Jasenovac proglasi mjestom posebnog pijeteta. Ako Jasenovac to već nije, onda smo kao društvo pali na ispitu. Na žalost, nije samo Jasenovac na udaru, nego i karakter logora Jastrebarsko koji je bio dječji koncentracijski logor u kojem su umirala djeca s područja Kozare i Korduna se u posljednje vrijeme negira.

NACIONAL: Pretpostavljam da niste porijeklom iz okoline Jasenovca ili Slavonije?

Nisam iz Slavonije. Porijeklom sam iz Dalmacije, rođeni Šibenčanin, moji su iz Bribirskih Mostina, 30-ak kilometara udaljenih od Šibenika. Osim što sam Srbin nikada se nisam libio priznati da sam i Dalmatinac i danas se dobro služim dalmatinskom ikavicom kao narječjem. I ponosan na Simu Matavulja, Božidara Petranovića i Arsena Dedića.

NACIONAL: A što kažete na promjenu imena Trgu Maršala Tita u Zagrebu. Slažete li se s tim?

Ne slažem se s promjenom imena tom trgu, niti smatram da je Josip Broz Tito bio samo zločinac kako ga neki prikazuju. Znam, doduše, da je bio na čelu bivše Jugoslavije koja nije bila demokratska država i koja je kršila građanske slobode i ljudska prava. Zločini su se događali i poslije Drugog svjetskog rata i u Jugoslaviji, ali to nije bio jugoslavenski ekskluzivitet. Slični su se zločini događali svugdje u Europi. Nedavno sam pročitao priču u kojoj se svjedoči o tome kako su u belgijskim Ardenima američki vojnici masakrirali Nijemce za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dakle, nema dvojbe da je i nakon Drugog svjetskog rata bilo zločina koji su počinili i saveznici, što te zločine ne opravdava niti ih treba gurati pod tepih. I u najpravednijim ratovima, ali i poslije njih, događaju se zločini neovisno o tome tko su u njima pobjednici, a tko gubitnici. Sve zločine treba rasvijetliti, a grobove dostojno obilježiti. Mislim da bi danas malo koje suđenje za ratne zločine poslije Drugog svjetskog udovoljilo suvremenim pravnim standardima.

NACIONAL: Kako vi ocjenjujete ulogu Josipa Broza Tita?

U tom se kontekstu i za Josipa Broza Tita može kazati, u najmanju ruku, da je bio kompleksna povijesna ličnost. Neosporno je, međutim, da je bio vođa antifašističkog pokreta, što je njegov najveći doprinos i ugrađen je u hrvatski Ustav. Iako više neće biti Trga s njegovim imenom u Zagrebu, on ne može biti izbrisan iz hrvatske povijesti uključujući i njegov neosporni doprinos hrvatskoj državnosti. U slučaju promjene imena Trga Maršala Tita sporni su mi, ponajprije, motivi te promjene. Nije to učinjeno zbog toga što je Tito bio na čelu nedemokratske države, nego zato da bi se ponovo obnovili sukobi iz 1941. i 1945. godine. Čini mi se da je to neka vrsta osvete antifašističkom pokretu u cjelini i činjenici što su se partizani nakon Drugog svjetskog rata nalazili na pobjedničkoj strani, a to im se teško oprašta.

NACIONAL: Što sada očekujete? Kakve poruke isčitavate?

Pokretači te inicijative koji slave i svoju „povijesnu pobjedu“, bit će ohrabreni ovim svojim uspjehom i neće stati. Nastavit će slične inicijative. Ne bih želio prejudicirati stvari i tvrditi da dolaze teža vremena za srpsku nacionalnu manjinu, ali neće biti ugodno jer bi se mogao pojačati govor mržnje u Hrvatskoj, a to ne bi bilo dobro. Povijesni revizionisti nastavit će mijenjati imena ulica i trgova u Hrvatskoj. U tom revizionističkom pokretu već smo svjedoci i pokušaja minoriziranja uloge Srba u antifašističkom pokretu i nastojanja da ih se svede na četnički pokret, što nije u skladu s povijesnim činjenicama.

NACIONAL: U Milanovićevoj vladi bili ste pomoćnik ministru uprave Arsenu Bauku. Sada ste prešli u saborske klupe, iako je vaša stranka partner i u vladi Andreja Plenkovića. Zašto niste nastavili obavljati isti posao koji je bio važan za lokalnu i regionalnu samoupravu?

To me mnogi pitaju. Činjenica jest da sam kao pomoćnik ministra pripremao i projekte iz sektora lokalne i regionalne samouprave, ali isto tako nisam tu svoju dužnost smatrao pozicijom na kojoj ću zauvijek ostati. Posao pomoćnika ministra donosio je dobar omjer politike, ali i moje struke kao pravnika. Otišao sam na izbore i dobio saborski mandat, pa sada nastojim svoj doprinos dati kao predsjednik zastupničkog kluba SDSS-a. I ovdje mi ne manjka ni posla niti obveza, a procjena je vodstva stranke bila da ovdje svojim iskustvom mogu biti korisniji nego u ministarstvu. Ja sam se s tim suglasio. Za razliku od rada u ministarstvu i vladi, gdje postoji točno određene obveze koje treba nerijetko što prije obaviti, u Saboru se više energije troši na političku stranu priče, političko pregovaranje, ali i nadigravanje, jer je ovdje naglasak na političkom odlučivanju i stvaranje okvira za operativni posao u vladi koji sam prije operativno radio.

NACIONAL: I aktualni ministar uprave Lovro Kuščević je iz Dalmacije kao i vi. Bi li vam to olakšalo posao da ste ostali pomoćnik ministra uprave? U njegovim će rukama završiti i reguliranje sudbine ploče u Jasenovcu za što ste i vi zainteresirani, pa biste mu mogli pomoći.

Vjerujem da ne bismo imali problema u suradnji, bez obzira na moje i njegovo porijeklo. Doduše i moj ministar uprave Arsen Bauk bio je baš s otoka Brača, kao i Kuščević. Točno je i to da će Ministarstvo uprave biti zaduženo za operativnu provedbu odluke o ploči u Jasenovcu, kao i kasnije provođenje postupka nakon što Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću odradi svoj dio posla. S ministrom Kuščevićem još se nisam pravo upoznao. Znam da je prije vodio drugo ministarstvo, da je pravnik i da je bio načelnik općine Nerežišće na Braču, ali dosad nismo imali prilike surađivati. Što se tiče spomen-ploče u Jasenovcu, velika će odgovornost biti na ministru Kuščeviću. Neće mu biti ugodno zbog velike ideološke podjele u hrvatskom društvu, a svjetla reflektora bit će usmjerena na njega. Sumnjam da će ga na miru ostaviti i desno krilo u njegovu HDZ-u. Ali ključna je, ipak, politička odluka vlade, a ona je u rukama premijera Andreja Plenkovića, pa pretpostavljam da će premijeru biti najteže.

NACIONAL: Nije ni Arsenu Bauku bilo lako. I on se morao suočiti s problemom nepopularnih ćiriličnih ploča na javnim objektima u Vukovaru.

Točno. I on je imao gužvu, ne samo zbog ćiriličnih ploča, nego i zbog poplave referendumskih inicijativa, a jedan je referendum bio i održan. Ali to je u opisu posla svakog ministra i s tim se moraju nositi svjesni činjenice da nikada neće uspjeti zadovoljiti očekivanja svih građana.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni položajem srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? Ovdje srpska manjina ima zajamčena tri zastupnička mjesta u Saboru, a osigurana joj je zastupljenost i županijama, gradovima i općinama? U Srbiji Hrvati nemaju zajamčeno nijedno zastupničko mjesto u srpskom parlamentu, iako je to predviđeno potpisanim međudržavnim dogovorom.

Činjenica je da imamo zajamčena mjesta u predstavničkim tijelima, ali time nismo riješili sve probleme nego se i dalje borimo za struju i vodu. Predstavnici Srba traže i da se u prostoru područja od posebne državne skrbi, koja je dio Srba napustio nakon Oluje, izgrade pretpostavke za održivi povratak. Jedna od osnovnih programskih ciljeva nam je da se konačno završi elektrifikacija sela koja su imala struju prije rata, poput Otišića koji sam nedavno obišao. S druge strane nije dovoljno samo obnoviti kuće, nego osigurati i posao da ljudi mogu živjeti, a toga ima premalo za sve državljane u Hrvatskoj. Konkretno ne vidim razloga da povratak tih ljudi bude i osmišljeni projekt demografske politike u Hrvatskoj jer su demografski trendovi obeshrabrujući, a veliki prostor napušten i nenaseljen.

NACIONAL: Kako komentirate krizu u Agrokoru?

Sve nas je iznenadila kriza u Agrokoru i dočekala nespremne. Ugrožena su radna mjesta, a onda i egzistencija velikog broja ljudi. Doduše, još nije došlo do pada BDP-a od 1,5 posto, kako je početkom krize u Agrokoru procijenio HNB, ali razmjeri štete za ukupno gospodarstvo još nisu poznati. Još čekamo konačno izvješće revizije da bismo mogli procijeniti gubitke Agrokora, je li to doista 40,4 milijarde kuna ili su gubici možda i veći. Vlada i Sabor, što je i SDSS podržao, učinili su sve što je bilo u njihovoj moći i donijeli zakon da bi spriječili urušavanje gospodarskog sustava, što je sigurno moglo imati ozbiljne socijalne i političke posljedice.