S Borisom Lalovcem, 45-godišnjim bivšim SDP-ovim ministrom financija koji je na tu dužnost stupio nakon smjene Slavka Linića, razgovarali smo o aktualnom gospodarskom trenutku u kojem je inflacija u travnju u Hrvatskoj dosegla rekordnu stopu od 9,4 posto. Govorio je i o posljedicama ruske invazije na Ukrajinu na ekonomiju, kao i sankcijama koje su Ruskoj Federaciji uveli SAD i Europska unija. Lalovac je nakon raskola u zastupničkom klubu SDP-a ostao vjeran stranci, a Peđa Grbin smatra ga važnim savjetnikom za ekonomska pitanja. Svojedobno je Lalovac kao zamjenik ministra financija surađivao i s aktualnim ministrom Zdravkom Marićem.

B&B: U trenutku kada se Hrvatska suočava s rekordnom inflacijom od 9,4 posto, ne kritizirate Vladu iako ste jedan od važnih ekonomskih savjetnika oporbenog SDP-a i Peđe Grbina. Imate li razumijevanja za poteze svog bivšeg kolege iz Ministarstva financija Zdravka Marića?

Podržavam sve ono što Vlada može učiniti u fiskalnoj politici zato što smatram da je to dobro za Hrvatsku. Ali sam, isto tako, javno upozorio i na sve što nije dobro u politici Vlade Andreja Plenkovića, a to je da se odustalo od reforme zdravstva, reforme javne i lokalne samouprave i reforme plaća u državnom i javnom sektoru. Otvoreno govorim i kada nešto dobro učine, kao što je sada kada su išli s ovim energetskim dodatkom za umirovljenike koji je bio i prijedlog SDP-a.

B&B: No taj energetski dodatak je jednokratna pomoć umirovljenicima, a inflacija i poskupljenja nastavljaju galopirati.

Inflacija nije fiskalni nego monetarni problem. Vlada nema široki instrumentarij za borbu protiv inflacije. Koriste ono što mogu. Ako se ubrzana inflacija nastavi, na jesen ćemo ponovo predložiti inflatorni dodatak za umirovljenike jer su oni najugroženiji, a predlažemo i dodatno rasterećenje dohotka jer realna plaća pada.

B&B: Ako je inflacija monetarni problem, onda bi HNB kao hrvatska centralna banka trebao nešto učiniti, a ne čini ništa?

HNB već gleda prema pozicijama u Europskoj središnjoj banci (ECB) u Frankfurtu. Javno su već obznanili da ne namjeravaju ništa činiti do kraja ove godine. Guverner Boris Vujčić je na nedavnom skupu izjavio da HNB nema namjeru ništa raditi, da sve prepušta Europskoj središnjoj banci. Zanimljivo bi bilo čuti ako je već položio oružje Europskoj središnjoj banci, koji će biti stav Hrvatske u toj instituciji o načinu borbe protiv inflacije, a to ne znamo.

B&B: Kako gledate na izbor Davora Filipovića na u ovom trenutku veoma važnu dužnost ministra gospodarstva i energetike?

Ne poznajem gospodina Filipovića osim iz medija. Preuzima mega ministarstvo koje nije lako voditi i kad nema krize. Osigurati dovoljno energenata, nafte i plina, za nadolazeću zimu, poticati domaću proizvodnju putem INA-e u kojoj više nemamo upravljačka prava, osiguravati mehanizam poticaja privatnih investicija kada se svi boje inflacije i recesije, borba s inflacijom i kontrolom cijena… To su sve zazovi i za one koji od njega imaju puno više iskustva. Njegov prvi test je već počeo, a nema ni 100 dana probnog roka.

‘Ako je Vujčić već položio oružje ESB-u, zanimljivo bi bilo čuti koji će biti stav RH u toj instituciji o načinu borbe protiv inflacije’

B&B: Što ako se dogodi da ne uđemo u eurozonu i ne uvedemo euro početkom sljedeće godine?

Ulazimo sto posto. Nikad se ne kladim, ali na to bih se kladio. Ulazak u eurozonu nije samo tehnička nego i politička odluka, a ta je politička odluka već donesena. Znamo da su neke zemlje uvele euro, a da se žmirilo na kriterije, kao i da neke zemlje koje su ispunjavale tehničke kriterije nisu uvele euro u svoj monetarni sustav.

B&B: Kažete da je Hrvatska već položila oružje za vođenje monetarne politike Europskoj središnjoj banci (ECB) u Frankfurtu. Ima li sada Vlada manje problema i u vođenju ekonomske politike, s obzirom na to da je odgovornost delegirala Frankfurtu i Bruxellesu?

Vlada ni dosad nije bila odgovorna za monetarnu politiku, nego Hrvatska narodna banka. Za Vladu se ništa ne događa jer ona i dalje vodi fiskalnu politiku. Vlada ima svoje programe u vođenju ekonomske politike, a ECB joj neće u tome stvarati poteškoće, upravo suprotno.

B&B: Kako će se uvođenje eura odraziti na hrvatsku ekonomiju?

Dugoročno će utjecati pozitivno, ali kratkoročno zbog utjecaja inflacije i prilagodbe odrazit će se na pad standarda. Taj će se standard sigurno vratiti kroz nekoliko godina. Korištenjem eura ćemo profitirati. Kada imate velike svjetske krize kao što je ova, glavne energente uglavnom možete kupiti u dvjema valutama. U dolaru i euru. Bitne sirovine također možete kupiti uglavnom u dolarima i eurima. Otklonit ćemo i tečajni rizik kupovanja energenata. Hrvatska je mala ekonomija, a najveći priljev deviza je iz turizma. Drugi najveći priljev je iz europskih fondova. Dogodila se pandemija, a tada nema priljeva iz turizma pa odjednom nemate valutu u kojoj možete kupiti glavne energente. Pogledajte danas Šri Lanku koja je bankrotirala jer nema deviza. Ujedinjeni narodi nabrojili su preko 30 zemalja u svijetu kojima su se dogodila tri šoka. Prvi je bio energetski šok, drugi je bio porast cijene hrane, a sada dolazi treći financijski šok zbog rasta kamatnih stopa.

B&B: Za uvođenje eura vrijedili su kriteriji iz Maastrichta: dva posto inflacija, tri posto proračunskog deficita i 60 posto javnog BDP-a. Ispunjava li Hrvatska te kriterije? Inflacija probija ciljanu visinu, a i javni dug veći je od 60 posto hrvatskog BDP-a.

Unatoč svim šokovima, proračunski deficit je ostao unutar tri posto. Što se tiče javnog duga, ne gleda se samo njegov apsolutni iznos nego i trend njegova smanjivanja, a kada govorimo o inflaciji, onda tu nije riječ o hrvatskom problemu, nego o svjetskom poremećaju. Nije tu inflaciju proizvela Hrvatska zbog nestabilne monetarne politike, nego se ona dogodila svugdje u svijetu. Zbog toga će biti važna politička odluka da Hrvatsku prime u eurozonu. Ovi kriteriji iz Maastrichta bili su zapisani u stabilnijim vremenima. Svijet se toliko promijenio da će se morati mijenjati i ti kriteriji.

‘Nije inflaciju proizvela Hrvatska zbog nestabilne monetarne politike, nego se ona dogodila svugdje u svijetu’

B&B: Vratimo se na početak razgovora. Hrvatska, ali i svijet, suočava se s visokom inflacijom, kolokvijalno rečeno, velikim porastom cijena. Godinama se to nije događalo. Zašto se danas događa?

U Hrvatskoj visoke inflacije nije bilo zadnjih 14 godina, od financijske krize 2008. godine. I u povijesti europske monetarne unije inflacija nikada nije bila ovako visoka, 7,5 posto u travnju u travnju ove godine. To se događa prvi put, ali to je prosjek. U zemljama Europske unije ta se inflacija kreće od pet posto do čak 19 posto. Kada se promatra inflacija, zanimljivo je da sve zemlje koje su bliže Rusiji imaju najveću inflaciju. Prva grupa zemlja su Baltičke zemlje. Litva, Latvija i Estonija imaju najvišu inflaciju, blizu 20 posto, zato što su bile najviše orijentirane na ruski plin i naftu. U drugoj skupini su Češka, Slovačka i Poljska, koje imaju inflaciju do 15 posto. U trećoj skupini zemalja je i Hrvatska, uz Mađarsku, Rumunjsku i Bugarsku koje imaju inflaciju od devet do 12 posto. Zatim slijedi skupina mediteranskih zemlja poput Malte, Francuske, Italije, koje imaju inflaciju od pet do sedam posto. Zanimljivo je da i Nizozemska ima dvoznamenkastu inflaciju, a vrlo joj je blizu i Njemačka s inflacijom od osam posto.

B&B: Što se može zaključili iz tih podataka?

Zanimljivo je promatrati te podatke zbog činjenice da zemlje koje su geografski bliže Rusiji imaju najvišu inflaciju, a s druge strane, to je najveći izazov za Europsku središnju banku u Frankfurtu. Do sada ECB nije imao priliku rješavati tu vrstu problema u kojem je razlika između najniže i najviše inflacije 400 posto. Do sada je inflacija u eurozoni bila približna, a sada je najviša inflacija četiri puta veća od najniže inflacije u europskoj monetarnoj uniji, kao što je to slučaj između Francuske i Estonije. Sada ćemo pratiti kako će Europska središnja banka na to reagirati.

B&B: Postavlja li se ponovo i pitanje hoće li euro kao zajednička europska valuta preživjeti?

Tako je, postavlja se. Zato što je ovo sada nakon financijske krize 2008. godine, zatim krize javnog duga 2014. i 2015. godine, pa zdravstvene krize zbog pandemije covida, nova velika kriza u nizu. Tijekom krize javnog duga zemlje EU-a su bilježile velike razlike u prinosima na državne obveznice. Između Grčke, koja je imala prinos na obveznice i preko 20 posto, i ostalih zemalja juga Europe poput Španjolske, Portugala, Italije, tzv. PIGS skupine, koje su također imale visoke prinose, i Njemačke koja je imala niske prinose na državne obveznice. To je u Europi stvorilo ogroman pritisak na javne financije pa su pojedine zemlje Mediterana, poput Španjolske i Italije, plaćale višestruko veće kamate na obveznice. Da bi se ti prinosi uravnotežili, krenulo se kroz model kvantitativnog popuštanja uvođenjem euroobveznica.

B&B: Je li u taj sustav euroobveznica ušla i Hrvatska unatoč činjenici da nije bila u eurozoni?

Taj model pomogao je i izdanju hrvatskih euroobveznica. Taj model ECB-a omogućio je povećanje mase novca u opticaju, čime je približio prinose među državama članicama Europske monetarne unije. To što se tada događalo s obveznicama sada bi se trebalo dogoditi i s različitim stopama inflacije unutar eurozone. Sada smo pred izazovom u kojem roku i kojim monetarnim mjerama Europske središnje banke će se obuzdati inflacija, a da ne dođe do recesije.

‘Dugoročno će uvođenje eura pozitivno utjecati na hrvatsku ekonomiju, a kratkoročno će se zbog utjecaja inflacije i prilagodbe odraziti na pad standarda’, smatra Boris Lalovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Što je glavni uzrok još uvijek neobuzdane inflacije, odnosno, velikih poskupljenja?

Glavni uzrok je energetska priča, različita ovisnost o tom faktoru ne samo kućanstava nego i gospodarstva unutar eurozone. Sigurno neće biti podjednako konkurentna gospodarstva Estonije, Litve i Latvije u odnosu na Francusku kada se ulazna cijena energije i sirovina poveća za nekoga nekoliko posto, a za nekog drugog 20 posto. To nije samo izazov za europsku monetarnu uniju, nego je izazov za konkurentnost europskog gospodarstva.

B&B: Ne dokazuju li ti podaci da sankcije uvedene Rusiji ostavljaju ozbiljne posljedice na europsko gospodarstvo, a ne samo na Rusiju?

Uvedene sankcije Rusiji imaju posljedice na njeno gospodarstvo, ali i na europsko. U slučaju Europske unije sigurno je riječ o političkoj inflaciji. Ta inflacija nije posljedica toga što nema nafte i plina i što se povećavaju troškovi eksploatacije nafte i plina, nego isključivo posljedica političkih odluka, a to je embargo na energente iz Rusije. Sigurno je da se ta politička odluka prelila na Rusiju, ali se ona preljeva i na sve građane Europe i toga treba biti svjestan. Ako blokirate Rusiju, onda građanima Europe morate osigurati energiju i hranu iz drugih izvora.

B&B: Hoće li to sada biti skuplje?

Postoje brojni drugi izvori u svijetu, ali prvi put u povijesti se događa izolacija dviju zemalja, jedna je Rusija bogata energentima, a druga je Ukrajina kao žitnica. Izolacija Rusije je zbog sankcija, a Ukrajina je blokirana zbog rata u toj zemlji. Riječ je i o dvjema najvećim državama u Europi. Znamo da i trgovinski rat između Amerike i Kine za vrijeme američkog predsjednika Donalda Trumpa nije bio blagotvoran za svjetsku ekonomiju. Trump je uveo carine na kinesku robu pa je i to imalo posljedice na gospodarstvo. Sada bi mogle uslijediti posljedice slične onima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zbog naftnog šoka, kada su zemlje OPEC-a stale na jednu stranu i ograničile proizvodnju nafte. Tih sedamdesetih godina svijet je imao visoku inflaciju, a tada je napušten zlatni standard odvajanjem dolara od vrijednosti zlata.

B&B: Kada se dogodilo to odvajanje dolara od zlatnog standarda?

Dogodilo se to početkom sedamdesetih godina, u vrijeme američkog predsjednika Richarda Nixona, ali je onda uslijedilo desetljeće visoke inflacije, skoro do kraja osamdesetih godina. Inflacija je u Americi bila dvoznamenkasta, a posljedice na svjetsko gospodarstvo bile su ogromne. Ne smijemo se zavaravati da i ovaj energetski, zapravo, plinski šok zbog sankcija Rusiji neće ostaviti posljedice. Sigurno će potrajati dulje od ruske invazije i rata u Ukrajini, a ne znamo koliko će taj rat uopće trajati. Upitni su alternativni izvori energije, posebno kada s druge strane imate Kinu, koja sedamdesetih godina nije bila toliko veliki potrošač električne energije i plina, a danas je najveći. Svima je postalo jasno da će ova kriza promijeniti strukturu svjetskog gospodarstva u sljedećem desetljeću. Trenutno je riječ o ogromnim gospodarskim šokovima, ali najave da će se Ruska Federacija dugoročno isključiti iz lanca snabdijevanja, neovisno o tome bio na vlasti Vladimir Putin ili ne, znači da će se promijeniti i struktura gospodarstva u Europi.

B&B: Pojavio se još jedan zanimljivi fenomen. Vrijednost dolara manje, a eura više pada na tečajnim listama, a vrijednost ruskog rublja raste. Od nekih špekulanta čuje se da su pogriješili što nisu više kupovali rublje pa bi sada na tome zarađivali. Je li to apsurd?

O tome nisam vidio neku ozbiljnu analizu, ali mediji to navode kao činjenicu. No mislim da su samo špekulacije da se na tome može zarađivati. Pitanje je koliko će dugo rubalj moći ostati na tako visokoj razini. No, dugoročno gledano, bilo koja zemlja, pa makar ona površinom bila i najveća na svijetu poput Rusije, ne može imati stabilnu valutu kada je izolirana.

‘Zemlje geografski bliže Rusiji imaju najveću inflaciju. Razlika između najniže i najviše inflacije je 400 posto’

B&B: Prije 200 godina centar trgovine i ekonomskog rasta bio je u Aziji. Događa li slično i danas? Vraća li se centar ekonomije sa zapada u Aziju kao najmnogoljudniji kontinent?

Činjenica jest da se ispod nas događaju tektonske promjene. Prije 200 godina svijet nije bio globaliziran, a kada su se vodili geopolitički ratovi, Europa je ipak bila dominantna. Danas Rusiju i Ukrajinu gospodarski doživljavamo kao europske zemlje, izvozom roba su okrenute prema Europi. Njemačka je bila veliki izvoznik automobila u Rusiju, a ruski plin bio je iznimno važan Njemačkoj. Postojale su snažne trgovinske veze između Europe i Rusije, koje su preko noći prekinute. Zato dugoročno nitko ne može sagledati te posljedice. U svijetu je uvijek bilo ratova, ali nikada nije bilo blokade putem embarga najveće zemlje svijeta, a to je Rusija.

B&B: S druge strane, Ukrajina je druga po površini zemlja u Europi, a imala je veliki problem kada joj je Rusija zatvorila dostavu plina. No sada se otkriva da su upravo Donbas koji je pod ruskom okupacijom, kao i primorski dio Ukrajine na Crnom i Azovskom moru, bogati plinom i naftom, kao i vrijednim mineralima. Ukrajinci te izvore nisu eksploatirali.

To tek sada pomalo izlazi na vidjelo. Sada kada zbog rata ponestaju sirovine, sve se više i pokazuje gdje su njihova potencijalna nalazišta. Da ste se to zapitali prije desetak godina, nitko za to ne bi mario. O Ukrajini se govorilo samo kao žitnici unatoč činjenici da je zapravo Rusija bila najveći izvoznik žitarica. Kada se pojavila nestašica vrijednih minerala, otvorila su se i ta pitanja.

B&B: Svijet od 2008. godine sve češće ulazi u krize. Jesu li krize postale odrednica suvremene civilizacije?

Uvijek je bilo kriza, ali sada države drugačije na njih reagiraju. Ne treba zaboraviti da su brojne zemlje trećeg svijeta zbog naftnog šoka bankrotirale sedamdesetih godina. Nisu imale dovoljno dolara da bi mogle kupovati naftu. Promijenio se i način utjecaja države u kriznim vremenima.

B&B: Krize su se počele rješavati upumpavanjem velikog novca u gospodarstva, ali se taj upumpani novac danas vraća kroz donedavno gotovo zaboravljenu visoku inflaciju.

Tako je. Pogledajte sada FED, američku središnju banku. Negdje 2008. godine imao je bilančnu aktivu tisuću milijardi dolara, a do danas je to naraslo na 19.000 milijardi dolara. Samo u 14 godina količina novca je narasla za 18.000 milijardi dolara. Samo za vrijeme pandemije covida ta se količina novca povećala za četiri tisuće milijarde dolara, s 15.000 na 19.000 milijardi dolara. Što sad poduzima FED? Kreće u ispumpavanje tog novca dizanjem kamatnih stopa. Drugog mehanizma nema pa se zato svi boje nove recesije. Lakše je upravljati javnim financijama kada državama rastu proračunski prihodi. Kada dolazi do recesije, i javne financije počinju pucati. Tada raste i javni dug, ali u Europi više nitko ne govori o javnom dugu.

B&B: Kamatne stope rast će i u Europi. Što to znači?

To će biti izazov i za Hrvatsku. Sam ministar financija Zdravko Marić izjavio je da je prošle godine izdao obveznicu s prinosom od 1,2 posto, a ovu novu obveznicu s prinosom do tri posto, a još nije došlo do prelijevanja povećanih kamatnih stopa na građane i tvrtke.

B&B: U teškim kriznim vremenima ekonomisti naglašavaju da je najvažnije imati energente i hranu. Amerika i Rusija imaju i jedno i drugo, ali Europa toga ima ponajmanje.

Problem za Europu predstavlja ovisnost o energentima i žitaricama iz Rusije, kao i žitaricama i suncokretovom ulju iz Ukrajine. Također, najveći dio umjetnih gnojiva za poljoprivrednu proizvodnju dolazi iz Rusije, godišnje preko milijardu eura uvoza. Prije dva mjeseca Europska komisija je najavila brojne potpore prema europskim poljoprivrednicima kako bi povećali proizvodnju hrane što je više moguće. Ove zadnje dvije krize, koronakriza i energetska kriza, naučile su nas da svaka zemlja za sebe mora voditi energetsku bilancu, kao i samodostatnost hrane, jer globalni lanci dobave postaju ranjivi i pucaju.