Dana 17. srpnja 1918. godine su boljševici ubili posljednjeg ruskog cara Nikolaja II. i njegovu brojnu obitelj. Nikolaj II. abdicirao je prethodne godine u svoje ime i u ime svog sina, carevića Alekseja, koji je bolovao od hemofilije. Obitelj je držana u zarobljeništvu prvo u Carskom selu, zatim u sibirskom Tobolsku i na kraju u Ekaterinburgu kod Urala.

U Ekaterinburgu su Romanovi ubijeni u  Ipatijevljevoj kući, nazvanoj tako po bivšem vlasniku, inženjeru Ipatijevu. Ubijeno je ukupno 11 ljudi: car Nikolaj II., carica Aleksandra, sin Aleksej star 13 godina, kćeri Olga (22 godine), Tatjana (21 godina), Marija (19 godina) i Anastazija (17 godina), dvorski liječnik Jevgenij Botkin, sobarica Ana Demidova, kuhar Ivan Haritonov i dvorski poslužitelj Alojzije Aleksej Trupp.

Izgleda da je sam Lenjin odobrio smaknuće, zbog opasnosti da proturevolucionarne snage Čehoslovačke legije, koje su u to vrijeme držale veliki dio pruge transsibirske željeznice, s namjerom da oslobode Ekaterinburg i carsku obitelj. Toga dana rano ujutro izvršitelji su probudili carsku obitelj i rekli im da se obuku zbog navodnog preseljenja na sigurniju lokaciju. Doveli su ih u podrumsku prostoriju u koju su ušli ljudi s puškama i počeli pucati na zapanjenog cara i njegovu obitelj. One koji nisu umrli od metka, jedan od krvnika je dokrajčio bajunetom. Mrtva tijela žrtava bačena su u tzv. Ganinu jamu, 15 kilometara od Ekaterinburga. Premda postoje razne teorije da je kći Anastazija preživjela smaknuće, one nisu vjerodostojne jer su njeni ostaci naknadno identificirani među truplima.

Ruska pravoslavna crkva proglasila je kasnije cara, caricu i njihovu djecu svecima.