Grad Sinj, kojim od prethodnih lokalnih izbora u lipnju 2021. godine upravlja gradonačelnik Miro Bulj (Most), zaokupljen je „aferom Režija“ zbog slučaja prodaje vrijednog privatnog zemljišta u strogom centru grada, koji je upravo Sinj imao mogućnost kupiti za iznimno mali novac – oko 800 tisuća eura u doba prethodne vlasti, odnosno, 1,3 milijuna eura u Buljevu mandatu. Nijedna prilika nije iskorištena premda se radilo o potezu koji su nominalno zagovarale sve strane: golemi atraktivan prostor nekadašnje Režije duhana, sa zaštićenim kompleksom poslovnih zgrada iz doba Austro-Ugarske, godinama je figurirao kao potencijalni poligon za gradnju niza javnih sadržaja i očekivalo se da će prilikom prve prodaje Sinj iskoristiti svoje pravo prvokupa. To se nije dogodilo i upravo zbog toga nižu se optužbe, organiziraju se izvanredne sjednice Gradskog vijeća te šalju javne i anonimne prijave USKOK-u, poput one koju potpisuje „razočarani narod Sinja“. Tijekom proteklog tjedna došlo je do novog razvoja događaja: kako je potvrđeno Nacionalu, jedna od službenica Grada Sinja – inače pročelnica u mandatu prethodne vlasti – policiji je prijavila da su Miro Bulj i njegovi suradnici preko servera provalili u njenu elektronsku poštu i promijenili šifre za pristup. Sinjski gradonačelnik, pak, za Nacional tvrdi da „ne zna ništa o tom događaju“, ali objašnjava da je upravo spomenuta osoba njemu planski uskraćivala informacije o tom slučaju, kao dio urotničke skupine koja želi prikriti niz sumnjivih radnji iz prošlosti i istovremeno njega u javnosti prikazati kao kriminalca.

Usmenu prijavu splitskoj policiji podnijela je zaposlenica Grada Sinja Jelena Kekez Poljak, bivša gradska pročelnica, koja je precizno opisala što se događalo u zgradi sinjske gradske uprave 6. prosinca ove godine oko 13 sati. Po njenim riječima, premda se radilo o kulminaciji pritiska na nju jer Bulj i njegovi suradnici svu krivnju žele prebaciti na prethodnu vlast, najnoviji slučaj izašao je iz svih granica zakonitog i civiliziranog ponašanja. Kekez Poljak prijavila je da je protekle srijede oko 13 sati u njen ured ušla Buljeva suradnica Božena Romac i zatražila da provjeri svoju elektronsku poštu i je li zaprimila gradonačelnikov e-mail. Ona je to pokušala učiniti, no nije uspjela ni na računalu ni na mobitelu premda istu tu adresu koristi već godinama i nikada nije imala problem s pristupom. Istovremeno, tvrdi ova gradska službenica, Buljeva savjetnica kazala joj je da „netko nešto petlja oko servera“ te je na telefonskoj vezi bila s drugom gradonačelnikovom suradnicom Irenom Mišević. „Tada mi je tajnica uručila listić papira na kojemu je bila ispisana nova lozinka za pristup e-mailovima“, kazala je Jelena Kekez Poljak u svojoj prijavi splitskoj policiji. Nacional je s njom stupio u kontakt, no ona je odbila javni istup na tu temu ne želeći ugroziti istragu koju je, nada se, svojom prijavom inicirala. U razgovoru s njoj bliskim osobama doznali smo da je jedan od razloga za podnošenje prijave i strah od moguće manipulacije njenim e-mailovima iz proteklog razdoblja i mogućnosti da u „aferi Režija“ Bulj „pokuša preusmjeriti pažnju na nebitne stvari iz doba svojih prethodnika“.

S druge strane, sinjski gradonačelnik Miro Bulj za Nacional je rekao da uopće nije upoznat s tim konkretnim slučajem, no ovu zaposlenicu Grada Sinja optužuje da mu je uoči izvanredne sjednice Gradskog vijeća upravo na temu „Režije“ – čije je sazivanje inicirala oporba – ustrajno odbijala dostaviti materijale potrebne kako bi ondje predstavio kompletan slučaj. Bulj je dostavio e-mailove koje je gradonačelnik upućivao Jeleni Kekez Poljak, iz kojih je vidljivo da je on to doista tražio – no, zanimljivo, svi ti e-mailovi datirani su nakon 6. prosinca ove godine u 13 sati, dakle, nakon trenutka kada joj je, po njenim navodima, provaljeno u elektronsku poštu.

„Od prvog dana mandata upravo ta ekipa pokušavala me je dovoditi u zabludu, uskraćivala mi je informacije, ponašala se krajnje nekorektno. U izvješću o primopredaji dužnosti gradonačelnika ‘Režija’ nije ni spomenuta, a po stupanju na dužnost u gradskoj upravi nisu me dočekali ni pročelnici koji su na više od šest mjeseci otvorili bolovanje ili otišli na porodiljni dopust. Među njima bila je i Jelena Kekez Poljak. Bila je to sramotna opstrukcija i mene i cijeloga grada, držali su me u potpunoj blokadi i dovodili u zabludu ili mi uskraćivali informacije. Sve dokumente o tom konkretnom slučaju sakrili su u arhivu“, rekao je Bulj za Nacional. On ustrajno odbija mogućnost da je imao ulogu u provaljivanju u elektronsku poštu svoje zaposlenice, premda i sam tvrdi da je „imao problema sa šiframa“, no naglašava da to uopće nije najvažniji aspekt cijelog slučaja.

„Jako me raduje svaka prijava policiji i USKOK-u, pozivam ih da dođu u Sinj i istraže sve što ih zanima. Dočekat ću ih širom raširenih ruku i predat ću im apsolutno sve informacije i dokumentaciju koju imam. Oni tjeraju lisicu, a na kraju će istjerati King Konga“, poslužio se Bulj starom doskočicom Zorana Milanovića.

Gradonačelnik Sinja i saborski zastupnik Mosta Miro Bulj ustrajno odbija mogućnost da je imao ulogu u provaljivanju u elektronsku poštu svoje zaposlenice. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Paradoksalno, u slučaju bivše Režije duhana koji je ozbiljno uzburkao lokalnu javnost, čak i u najekstenzivnijem mogućem tumačenju teško da bi se mogle prepoznati kriminalne radnje; radi se tek o eventualno propuštenoj dobiti i koristi za Grad, koji nije iskoristio pravo prvokupa atraktivnih i potencijalno vrlo korisnih nekretnina za iznimno povoljnu cijenu. Uostalom, isto pravo nisu iskoristili ni država ni Splitsko-dalmatinska županija, koje su to zemljište i zgrade mogle kupiti i prenamijeniti kako bi se tu uredile škole, veteranski centri, centri izvrsnosti, poduzetnički inkubatori i slični sadržaji. Prilika je propuštena.

Te nekretnine od oko 12 tisuća četvornih metara u strogom centru Sinja, zapravo su kompleks poslovnih zgrada podignut u doba Austro-Ugarske, u kojemu je svojedobno bilo sjedište poduzeća Konkurent. U privatizaciji ih je preuzela Euroviba, koju potom preuzima nekadašnji koncern Ivice Todorića Agrokor i prostor nekadašnjeg skladišta preuređuje u veliki Konzum. Preostali zapušteni objekti, zaštićeni kao kulturno dobro, ostali su vlasništvu tog koncerna, a u Sinju se godinama raspravljalo kako bi ih sam Grad trebao kupiti i prenamijeniti. Po pisanju Slobodne Dalmacije, prilika za to stigla je tijekom 2020. godine kada je u gradsku upravu pristigla obavijest Eurovibe koja ih namjerava prodati te se obraća gradskoj upravi s ponudom za prvokup uz iznos od oko 800 tisuća eura. To se zbivalo duboko u mandatu prethodne sinjske vlasti, koja je zaprimila ponudu i pripremila očitovanje da ‘Grad nije zainteresiran’ – no taj dokument ostao je u ladici i nikada nije upućen prema Gradskom vijeću, koje je jedino nadležno za odlučivanje. Kako se radilo o proljeću 2020. godine, upravo u vrijeme izbijanja pandemije koronavirusa, prethodna vlast nudi opravdanje da su protuepidemijske mjere krive za blokadu u odlučivanju.

Dvije godine kasnije, ovoga puta u Buljevu mandatu, Fortenova upućuje istu ponudu na adresu Grada Sinja, ovoga puta za 1,3 milijuna eura, a gradonačelnik je taj detalj prešutio javnosti sve dok ga nije razotkrila Slobodna Dalmacija: najprije je tvrdio da je on osobno pokretao inicijativu za kupnju kompleksa na koju „Fortenova nije reagirala“, da bi ga sama kompanija demantirala otkrivši da je u zagrebačkom sjedištu bio organiziran sastanak na tu temu, i to točno dan nakon što je njena ponuda zaprimljena u sinjskoj gradskoj upravi. Nakon što su istekli zakonski rokovi od 60 dana, kompleks je kupio poduzetnik iz Hrvaca sa splitskom adresom Jakov Lovrić te je tako de facto izgubljena mogućnost da se na prostoru Režije ostvare željeni javni sadržaji – barem po ovoj, diskontnoj cijeni od nekoliko desetaka eura za četvorni metar zemljišta.

Obje strane u tom sinjskom sporu priznaju da je slučaj Režija, premda javno atraktivan, zapravo samo povod za dublje obračune i optužbe: dok dio Nacionalovih sugovornika bliskih oporbi tvrdi da je u Buljevu mandatu gradonačelnika zabilježen niz sumnjivih javnih nabava i angažiranja raznih savjetnika i konzultanata, on uzvraća tvrdnjom da se kompletna oporba ujedinila i uz asistenciju državne vlasti radi na njegovu rušenju ‘jer je svima trn u oku’. Sama Režija u perspektivi ipak može doći u sinjske ruke – no samo ako je poduzetnik Lovrić odluči prodati, po svemu sudeći, uz znatno višu cijenu od 800 tisuća eura prije tri i pol godine, odnosno, od lanjskih 1,3 milijuna eura.