Zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan predstavila je rezultate svog najnovijeg istraživanja koje pokazuje kako se većini hrvatskih građana uređaji kvare odmah nakon isteka obveznog jamstva od dvije godine.  Također, prezentirala je svoj rad kao glavne autorice novog europskog zakona o održivoj potrošnji, a u kojem će kao jedna o najvažnijih izmjena biti uvedena zabrana svih oblika ugrađenih kvarova.

Istraživanje o iskustvima građana o funkcioniraju uređaja koje kupuju na uzorku od 800 ispitanika pokazalo je kako 94 posto građana smatra da se uređaji kvare prije nego što bi to bilo očekivano. Isto tako, gotovo 94 posto građana smatra da su uređaji koje su kupovali prije dvadesetak godina trajali puno dulje nego danas. Osim toga, čak 61 posto građana smatra da se u uređaje namjerno ugrađuju dijelovi koji će ih pokvariti odmah nakon isteka garancije. Prema istraživanju, prosječni rok trajanja elektronike i malih kućanskih aparata je dvije godine, a bijele tehnike oko tri godine i dva mjeseca. Slična iskustva zabilježena su i u drugim zemljama Europske unije. Više od 42 posto građana navodi mobitele kao uređaje koji su im se pokvarili ranije nego što su očekivali, zatim slijede perilice za rublje, televizori, perilice za suđe, usisivači i laptopi.

“Upravo zbog toga kao glavna autorica zakona o osnaživanju potrošača u zelenoj tranziciji tražim da se zabrane ugrađeni kvarovi kako bi građani kupovali kvalitetne uređaje, koji će dulje trajati i time im uštedjeti koju kunu. Osim uštede novca, to bi značajno doprinijelo i zaštiti okoliša, a  preusmjeravanje proizvodnje na rezervne dijelove i širenjem mreže servisa za popravak doprinijelo bi otvaranju novih radnih mjesta. Danas su rezervni dijelovi toliko skupi ili nedostupni, da kad čovjek i želi popraviti uređaj to ne može. Čak ako rezervnih dijelova ima, iako oni često koštaju više od 50 posto cijene novog uređaja, nema dovoljno servisa za popravak. Tako da se nalazimo u jednom začaranom krugu, gdje je čovjek primoran baciti na otpad ono što je kratko koristio i kupiti novi uređaj”, istaknula je za nacional.hr Biljana Borzan.

Zbog njenog rada Biljanu Borzan, kako sama kaže, nazivaju ‘ljubimicom’ industrije. “Jedan me je prijatelj pitao: “Ima li  neka od industrije s kojom se nisi zakačila?” No, to je moj posao. Od industrije tražim da i oni shvate trenutak u kojem se nalazimo i da je ovakav način ponašanja, čak i da nema krize, neodgovoran i neodrživ. Smatram da solidarno svatko treba dati svoj obol vremenu u kojem živimo, a da se ne smije sve lomiti preko leđa građana.  Meni nije cilj uništiti industriju, već moji napori idu u smjeru da se objasni industriji da vidi svoju financijsku korist kroz proizvodnju rezervnih dijelova i širenje mreže servisa. Cilj je povećati broj radnih mjesta, a ne nekoga uništiti i ostaviti bez posla”, pojasnila je Biljana Borzan.

Kroz izmjene zakona traži se zabrana ugradnje fizičkih dijelova koji bi pokvarili uređaj prije vremena te elektroničkih komponenti koje kroz usporavanje softvera tjeraju građane da kupuju nove aparate. “Potrošači traže kvalitetne uređaje i servise u kojima će uređaji biti lako popravljivi. Praksa je pokazala da su kupci spremni platiti i malo više ako znaju da će uređaji trajati dulje. Stoga tražimo da se prilikom kupovine uređaja kupac jako dobro informira, ali ne kroz svoja pitanja, već da mu trgovac odmah daje informacije koliko je očekivano trajanje uređaja. Isto tako, da mu daje informaciju kakva je mreža servisa, kakva je dostupnost rezervnih dijelova ili koliko je uopće uređaj popravljiv. To su podaci koji su svim kupcima jako važni, a dobar primjer za to je Austrija, gdje imaju oznaku ‘očekivanog  trajanja’. Dakle, nije riječ samo o jamstvu, nego koliko proizvođač jamči da će uređaj minimalno trajati”, naglasila je Biljana Borzan.

Novi europski zakon o održivoj potrošnji prije ljeta 2023. bi trebao biti usvojen u Europskom parlamentu, a nakon toga slijedi trijalog, odnosno pregovori  s Europskom komisijom i Europskim vijećem. Te pregovore uime Parlamenta će voditi upravo Biljana Borzan, i do kraja iduće godine trebao bi se usuglasiti tekst zakona. U zakonu će biti definirano i koliko će trajati prelazni period prilagodbe, u kojem se proizvođačima daje vrijeme da prilagode svoje proizvodne pogone i poslovne politike novim pravilima. Očekuje se da će prvi plodovi ovog zakona biti vidljivi kroz tri do četiri godine.