Na današnji dan, prije točno petnaest godina cijela je Hrvatska oduševljeno, pomalo i živčano pratila veliko finale Wimbledona. Nakon polufinala koje je trajalo čak tri dana, zbog poznate engleske kiše, Goran Ivanišević rastužio je Britance i izbacio Tima Henmana. Finale se igralo u ponedjeljak, a atmosfera na tribinama bila je prava nogometna, navijačka. S druge strane mreže Ivaniševića stajao je Australac Patrick Rafter, koji je finale izborio drugu godinu zaredom.

Ne bi u ovoj priči bilo ništa čudno ni spektakularno, jer Ivanišević je i tri puta ranije igrao u finalima ovog prestižnog turnira. Ali, te 2001. godine Ivanišević je na Wimbledon stigao s pozivnicom ‘u džepu’ jer je u tom trenutku zauzimao tek 125. mjesto na ATP ljestvici. I kakvu su odličnu odluku donijeli organizatori, jer ‘Zec’ je s 6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7 slavio protiv Raftera i upisao se u povijest kao jedno od najvećih sportskih iznenađenja.

https://www.youtube.com/watch?v=uBUP6dQoof8

Put do finala Ivaniševića je vodio preko Frederika Jonssona, Carlosa Moye, Andyja Roddicka, Grega Rusedskog i Marata Safina. Ivanišević je cijeli svijet oduševljavao svojim izjavama, opisima malih rituala i praznovjerja, koji su očito upalili.

Apsolutna euforija zavladala je glavnim terenom nakon posljednjeg poena. “Bojim se da će me netko probuditi i reći ‘nisi osvojio Wimbledon’. Dosta sam gledao druge kako ljube ovaj trofej. Sada je moj”, rekao je Ivanišević.

U Split se vratio sljedećeg dana, a pripremljen mu je ‘kraljevski’ doček. Prema nekim izvješćima, na Rivi se skupilo više od 100 tisuća ljudi. Oduševljeni ljudi ‘visili’ su po uličnim svjetiljkama, brodovi su ispunili more oko Rive, baklje su bile na svakom koraku. Bilo je to jedno od najemotivnijih dočeka ikada. I danas, kada gledamo snimke, ne možemo a da se ne naježimo.